ZAGREB, 26. siječnja 2011. - U dvorani Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu u okviru Svećeničkoga tjedna predstavljena je knjiga dokumentarne građe o svećeniku-mučeniku vlč. Ivanu Buriku «Svjedoci života i smrti Ivana Burika».

      ZAGREB, 26. siječnja 2011. U dvorani Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu u okviru Svećeničkoga tjedna predstavljena je knjiga dokumentarne građe o svećeniku-mučeniku vlč. Ivanu Buriku «Svjedoci života i smrti Ivana Burika».Knjigu su predstavili msgr. biskup gospićko-senjski dr. Mile Bogović, akademik Stjepan Damjanović, dr. Ante Nazor, književnica i urednica knjige Nevenka Nekić i nakladnik Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević-Tovarnik».

      Pred mnoštvom slušatelja predstavljači su iznijeli ne samo svoje dojmove o knjizi, nego i vlastite spoznaje o vlč. Ivanu Buriku koji kao mučenik zaslužuje da se  pridruži blaženicima, a posebno je msgr. Mile Bogović naglasio tu dimenziju, kao i razliku između ove dokumentarne knjige i romana o Buriku. One nadopunjuju jedna drugu i čine cjelinu, a vrijednost im je i u tome što sadržajem dopiru do Drugoga svjetskoga rata te predstavljaju svojevrsni kompendij dokaza o mučeništvu jednoga cijeloga naroda.

      Akademik Damjanović osvrnuo se posebnim emocijama na razdoblje osobnoga prijateljstva s pokojnim Burikom, istakavši njegovu ulogu unutar kruga mladih ljudi u ondašnjoj Strizivojni, kao i ulogu znamenitoga svećenika Mitra Dragitunca.

      Zanimljiv i znanstveno vrijedan prinos dao je u svom nastupu dr. Ante Nazor predočivši nove dokumente o nevinosti optuženih branitelja Vukovara, posebno Tihomira Purde. Knjiga koju predstavljamo ulazi u važnu dokumentacijsku građu za naš Dokumentacijski centar, rekao je, i time je snažan doprinos i našem radu.

      Nevenka Nekić govorila je o sadašnjem trenutku u kojem se nalaze hrvatski branitelji i narod, sjećajući se zanosa iz godina rata i priznanja Republike Hrvatske. Odnos Europe prema Hrvatskoj i razlikovanje dviju političkih opcija bile su izražene i u ratu, a ona na čelu s papom Ivanom Pavlom II. odigrala je značajnu ulogu kod priznanja Hrvatske. Stoga se nadamo da će i naše nastojanje da se Ivan Burik uzdigne na čast oltara, biti pomognuto od iste Europe.

      Antun Ivanković predstavio je rad Udruge i dosadašnja vrijedna ostvarenja- od knjiga, filmova, manifestacija, znanstvenoga skupa i planova za budućnost u kojoj je jedan od ciljeva podići Spomen-sobu vlč. Ivana Burika. Time bi Tovarnik postao značajno mjesto u kulturnom (Matošev centar) i vjerskom smislu.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik

Nevenka Nekić, književnica

Antun Ivanković, predsjednik

Antun Ivanković

PETROVARADIN, 17. siječnja 2011. godine - Mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, primio je direktora Zavoda za izgradnju grada Novoga Sada, gosp. Borislava Novakovića. To je još jedan u nizu razgovora o planovima zajedničke suradnje.

      PETROVARADIN, 17. siječnja 2011. godine - Mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, primio je u Petrovaradinu 17.1.2011. godine direktora Zavoda za izgradnju grada Novoga Sada gosp. Borislava Novakovića. To je još jedan u nizu susreta i razgovora  povezanih s planovima zajedničke suradnje između općine Novi Sad, konkretno Zavoda i Srijemske biskupije.

      Biskup Gašparović je na susretu iznio kratak prikaz svega što je učinjeno u Srijemskoj biskupiji od predhodnog susreta s direktorom, dana 7. rujna 2010. godine. Tijekom susreta ukazao je na konkretnu situaciju i materijalne i financijske potreba za budućnost s obzirom na gradnje i obnove crkvenih objekata ove Mjesne Crkve u Srijemu kao i na tešku ekonomsku situaciju župa i vjernika u njima koji nisu u mogućnosti održavati crkve i crkvene objekte i uzdržavati župnike. Stoga je biskupija upućena da traži pomoć od drugih institucija i dobročinitelja.

Biskupski ordinarijat

PETROVARADIN, 17. siječnja 2011. godine - Mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, primio je direktora Zavoda za izgradnju grada Novoga Sada, gosp. Borislava Novakovića. To je još jedan u nizu razgovora o planovima zajedničke suradnje.

      PETROVARADIN, 17. siječnja 2011. godine - Mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, primio je u Petrovaradinu 17.1.2011. godine direktora Zavoda za izgradnju grada Novoga Sada gosp. Borislava Novakovića. To je još jedan u nizu susreta i razgovora  povezanih s planovima zajedničke suradnje između općine Novi Sad, konkretno Zavoda i Srijemske biskupije.

      Biskup Gašparović je na susretu iznio kratak prikaz svega što je učinjeno u Srijemskoj biskupiji od predhodnog susreta s direktorom, dana 7. rujna 2010. godine. Tijekom susreta ukazao je na konkretnu situaciju i materijalne i financijske potreba za budućnost s obzirom na gradnje i obnove crkvenih objekata ove Mjesne Crkve u Srijemu kao i na tešku ekonomsku situaciju župa i vjernika u njima koji nisu u mogućnosti održavati crkve i crkvene objekte i uzdržavati župnike. Stoga je biskupija upućena da traži pomoć od drugih institucija i dobročinitelja.

Biskupski ordinarijat

U Biskupskom ordinarijatu u Petrovaradinu srijemski biskup mons. Đuro Gašparović primio je 7. 9. 2010. godine direktora Zavoda za izgradnju grada Novoga Sada g.Borislava Novakovića.

       Petrovaradin, 7. rujna 2010. - U Biskupskom ordinarijatu u Petrovaradinu srijemski biskup mons. Đuro Gašparović primio je direktora Zavoda za izgradnju grada Novoga Sada g.Borislava Novakovića. Na susretu biskup Gašparović je iznio kratak prikaz događanja u vezi s ponovnom uspostavom Srijemske biskupije i ukazao na konkretnu situaciju s obzirom na život i rad svećenika, redovnika, redovnica i drugih vjernika ove Mjesne Crkve u Srijemu na crkvenom, kulturnom i društvenom području, kao i na njihovu ekonomsku situaciju te na materijalno stanje crkvenih objekata u župama.

      Biskup je naglasio dobru dosadašnju uzajamnu suradnju Biskupije i Zavoda i iznio ono u čemu se može nastaviti buduća suradnja. Posebno je pozdravio spremnost Zavoda za izgradnju grada Novoga Sada da se prijedlozima i drugom pomoći uključi u obnovu crkvenih objekata u budućem projektu obnove Petrovaradina, koji crkveno pripada Srijemskoj biskupiji.

      Direktor Zavoda za izgradnju Novoga Sada Borislav Novaković iznio je zauzetost Zavoda prema Mjesnoj Crkvi u Srijemu i dao podršku za prijedloge i ciljeve daljnje suradnje na vjerskom, društvenom, kulturnom i ekonomskom planu.

Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

OSIJEK, 20. siječnja 2011. godine - U prostorijama župe sv. Petra i Pavla u Osijeku, održana je osma sjednica biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine pod predsjedanjem nadbiskupa i metropolita Marina Srakića.

      OSIJEK, 20. siječnja 2011. godine - U prostorijama župe sv. Petra i Pavla u Osijeku, održana je osma Sjednica biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine pod predsjedanjem nadbiskupa i metropolita Marina Srakića.

      Uz metropolita Srakića na sjednici su sudjelovali Antun Škvorčević, požeški biskup, Đuro Gašparović, srijemski biskup, Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, Marko Loš, kancelar srijemske biskupije, Drago Tukara, kancelar đakovačko-osječke nadbiskupije, te Goran Lukić, vicekancelar požeške biskupije.

      U pozdravnoj riječi nadbiskup Srakić je podsjetio na dosadašnje susrete biskupa ove crkvene pokrajine i važnost nastojanja oko usklađivanja i izrade zajedničkih statuta i pravilnika đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Nadbiskup je spomenuo i predstojeći pastoralni pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, kao i nedavni pastoralni pohod biskupa Škvorčevića australskim Hrvatima. U uvodu nadbiskup Srakić je predstavio predmete koji su na dnevnom redu ove sjednice. Biskupi su na ranijim sjednicama razmotrili Statut dekanske službe, Pravilnik prezbiterskog vijeća i Pravilnik župnog ekonomskog vijeća. Na redu je bio Pravilnik Župnog pastoralnog vijeća.

      Razgovarali su i o određenim pitanjima izvanrednog upravljanja crkvenim dobrima što će nastaviti na sljedećoj sjednici u veljači. Bilo je riječi i o pripravama za pastoralni pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj te o Godini Gospe Voćinske u Požeškoj biskupiji i zajedničkom sudjelovanju na hodočašću u Voćinu 21. kolovoza ove godine.

preč.g. Marko Loš

Marko Loš

Za vrijeme totalitarističkog režima pripadnike Crkve se uvjeravalo da je njihovo mjesto u sakristiji. Nakon demokratskih promjena, svi su dobili pravo glasa pa i vjernici – nastupio je pluralizam mišljenja i interesa...

      Za vrijeme totalitarističkog režima, sve do pred konac 80-ih godina prošlog stoljeća, pripadnike Crkve se uvjeravalo da je njihovo mjesto u sakristiji. Nakon demokratskih promjena, svi su dobili pravo glasa pa i vjernici – nastupio je pluralizam mišljenja i interesa koje svi društveni subjekti mogu ravnopravno, barem je tako deklarativno ustvrđeno, zastupati u javnosti. Pokojni papa Ivan Pavao II često nam je poručivao da društvo u kojem žive vjernici trebaju prožimati i oplemenjivati kršćanskim vrednotama. Sadašnji papa Benedikt XVI u svome govoru veleposlanicima početkom 2011.g. naglašava i apelira na poštovanje prava vjernika na življenje i svjedočenje svoje vjere. Pošto on kao kritične podvlači neke krajeve svijeta (Bliski Istok, Kinu, Kubu itd.), čovjek bi pomislio da su se u našim krajevima demokratske vrijednosti već dobrano ukorijenile.

      Ipak, osjećamo da i dalje kršćanske vrijednosti ne dobivaju pravo javnosti. Osjećamo to, ali ne možemo dokazati. Zato će nam uvijek biti odgovoreno da smijemo govoriti i djelovati kao i ostali građani i građanske udruge. Kako izgleda pokušaj legitimnog „proboja“ kršćanskih vrijednosti na društvenom planu jednog većinski katoličkog društva, vidljivo je iz svjedočanstva g. Ladislava Ilčića, protagonista jedne od udruga civilnoga društva. Ovdje donosimo dio njegovog intervjua:

      1. Gospodine Ilčiću, većina čitatelja portala Hrvatskoga kulturnog vijeća zasigurno je imala prilike upoznati se s Vašim javnim djelovanjem, no ipak bi Vas molili da se ukratko predstavite. S čime se bavite u profesionalnom životu i koje su sve Vaše aktivnosti?

     Po profesiji sam akademski glazbenik, zaposlen sam u Simfonijskom orkestru Hrvatske radio televizije, a sviram još i u Varaždinskom komornom orkestru. Uz taj, umjetnički dio mog svakodnevnog života, vezan je i angažman u umjetničkom vijeću i sindikatu orkestra te u stručnim glazbeničkim udrugama. Oženjen sam, supruga i ja smo roditelji četvorice sinova koji nam predstavljaju veliku radost i izazov u životu.

      Tijekom studija nisam ni pomišljao da ću se u životu baviti ičim drugim osim glazbom. No, mislim da se u životu nije dobro uvijek tvrdo držati svojeg ugodno isplaniranog životnog puta već treba gledati što je dobro i potrebno za društvo i tome prilagođavati svoj životni put. Tako je i mene život odveo u vode koje nisu vezane uz glazbu.

      2. Široj javnosti poznati ste kao predsjednik udruge građana Glas roditelja za djecu - GROZD. Što vas je potaknulo na angažman u udruzi? Za one koji nisu pobliže upoznati s radom te udruge, možete li u bitnim crtama izložiti njezin program?

      Obitelj velikom broju ljudi puno znači. 98,2% hrvatskih građana je, u Europskom istraživanju vrednota, izjavilo da im je obitelj u životu važna i vrlo važna. Zato su dosadašnje političke strukture uvijek pričale lijepe priče o pojmu „obitelji", no to je bilo samo deklarativno. Nalazimo se u jednoj, za demokratsko društvo potpuno apsurdnoj situaciji: većini hrvatskih državljana obitelj je nešto najvažnije u životu, a političari ne samo da ne brinu o obitelji već vrlo često donose zakone i propise koji štete obitelji.

      Zbog toga smo 2006. osnovali udrugu Glas roditelja za djecu – GROZD sa željom da jasno u javnosti artikuliramo mišljenje „običnih" obiteljskih ljudi, roditelja, da budemo glas one "tihe većine". Danas imamo preko 40.000 članova, a intenzitet našeg djelovanja potvrđuje potrebu za jednom takvom udrugom.

      3. Povjerenstvo za zdravstveni odgoj pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa 2006. ocijenilo je zdravstveni program udruge GROZD najkvalitetnijim. U međuvremenu, međutim, nije započela njegova realizacija. Gdje je "zapelo"?

      Na mnogo je mjesta zapinjalo od trenutka u kojem je naš program proglašen najboljim između 24 programa pristigla na natječaj Ministarstva. Kad je homoseksualni i feministički lobi vidio rezultate natječaja, žestoko je, uz veliku pomoć brojnih medija, napao naš program i to uglavnom zbog dijela programa koji govori o spolnosti. On je vrijednosti kao što su obitelj, ljubav ili vjernost, a koje promiče naš program, proglasio "znanstveno neutemeljenima" i "protuzakonitima".

      Paralelno se, s raspravom o kvaliteti programa, vodila rasprava i o roditeljskim pravima. 20.000 roditelja je kroz Apel koji je organizirala naša udruga tražilo da roditelji mogu odlučivati o programu zdravstvenog odgoja za svoje dijete. Iako je i prema Ustavu Republike Hrvatske (čl. 63), roditeljima zajamčeno "pravo i sloboda da samostalno odlučuju o odgoju djece", spomenuti radikalni lobi se otvoreno usprotivio mogućnosti da roditelji odlučuju. Razlog je jasan – kad roditelji odlučuju, te udruge gube. Udruge koje su napale naš program osnovale su koaliciju "Stop rizičnom spolnom odgoju" koja je, unatoč velikoj medijskoj kampanji protiv našeg programa, uspjela skupiti svega 243 potpisa potpore u cijeloj Hrvatskoj. Njihove tvrdnje podržali su i neki državni dužnosnici, poput pravobraniteljice za djecu, gđe Mile Jelavić. Kritiku njezinih izjava i indirektnu potporu našem programu dali su hrvatski akademici i znanstvenici, njih 255, potpisivanjem Izjave o zdravstvenom odgoju, u kojoj navode kako zdravstveni odnosno spolni odgoj treba biti vrijednosno orijentiran te naglašavaju pravo roditelja na izbor odgojnog programa za svoje dijete. Program udruge GROZD upućen je i pravnim stručnjacima koji su potvrdili da je on u potpunosti sukladan svim domaćim i međunarodnim zakonima.

      Obzirom da spomenuti radikalni lobi nije naišao na značajniju potporu među hrvatskim građanima, okrenuo se međunarodnom lobiranju. Tako je hrvatskom predsjedniku i premijeru u proljeće 2007. upućeno pismo Radne grupe Europskog parlamenta za reproduktivno zdravlje, HIV/AIDS i razvoj u kojemu se napada program GROZD-a. U hrvatskim je medijima to pismo predstavljeno kao službeni stav Europskog parlamenta prema kojem bi se, u slučaju da za hrvatske škole bude prihvaćen naš program, mogao usporiti proces pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji.

      Nekoliko mjeseci nakon toga, nakon što smo se među zastupnicima Europskog Parlamenta koji promoviraju općeljudske vrijednosti raspitali o stvarnoj važnosti tog pisma, primili smo pismo ondašnjeg predsjednika Europskog parlamenta, g. Hansa Gerta Potteringa, u kojem on tvrdi da spomenuta radna grupa niti ne postoji, da nije niti registrirana. On navodi da se čak i registrirane radne grupe ne smatraju službenim tijelima Parlamenta te da one ne mogu predstavljati Parlament niti stavove Parlamenta.

      Nakon toga, u proljeće 2008., Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odlučilo je eksperimentalno provesti programe zdravstvenog odgoja u školama. Uz naš program koji se uveo u osnovne i srednje škole, Ministarstvo je odlučilo u srednje škole uvesti i program Foruma za slobodu odgoja, člana koalicije homoseksualnih i feminističkih udruga. Tako su roditelji u srednjim školama mogli birati između dva programa, a mogli su odlučiti i da njihovo dijete neće pohađati niti jedan program. Na taj je način Ministarstvo poslušalo želju roditelja, vjerskih zajednica i akademske zajednice koji su tražili da se ostvari to roditeljsko pravo.

      Unatoč silnoj medijskoj kampanji protiv našeg programa i u tom periodu, za naš se program odlučilo 88,72% polaznika zdravstvenog odgoja, a za program Foruma za slobodu odgoja svega 11,28%.

      Eksperimentalna provedba je pokazala izvrsne rezultate. Djeca, roditelji i nastavnici koji su sudjelovali u provedbi programa bili su izrazito zadovoljni. No, radikalne su udruge, nakon što su vidjele koliki se postotak učenika i roditelja odlučio za naš program, pojačale pritisak na Ministarstvo da potpuno izbaci zdravstveni odgoj iz škola. Iako su se te udruge u početku prve zalagale za uvođenje zdravstvenog odgoja u škole, u trenutku kada su vidjele da su izgubile, promijenile su mišljenje. Time su samo pokazale da je njihovo pozivanje na načelo pluralnosti i različitosti samo deklarativno.

      U međuvremenu su te udruge, uz pomoć svojih međunarodnih suradnika, Centra za reproduktivna prava iz New Yorka – jednog od najjačih promotora prava na pobačaj u svijetu i organizacije Interights iz Engleske, podigle tužbu protiv Republike Hrvatske pri Odboru za socijalna prava Vijeća Europe zbog namjere Republike Hrvatske da uvede naš program. Optužbe su bile već poznate: pozitivan govor o braku u našem programu proglašen je diskriminacijom homoseksualaca i promocijom rodnih stereotipa i sl.

      Ministarstvo je, na čelu s ministrom Primorcem, pokleknulo pred tim pritiskom. Ministarstvo je odlučilo poslušati homoseksualne i feminističke udruge i izbaciti program zdravstvenog odgoja iz škola tako da ni dan danas nemamo niti jedan program zdravstvenog odgoja u školama.

      Zanimljivo je da je spomenuti proces pred Vijećem Europe, upravo zahvaljujući angažmanu naše udruge i naših suradničkih organizacija iz inozemstva koje se bave međunarodnim pravom, nakon dvije godine završio s našim velikim uspjehom. Europski odbor za socijalna prava Vijeća Europe odbacio je spomenutu tužbu protiv Republike Hrvatske u kojoj je naš program nazvan problematičnim, neznanstvenim, diskriminatornim i pristranim. Te je optužbe Odbor nazvao nepreciznim, nedostatnim, neadekvatnim i nerazvijenim, svrstao ih je u domenu hipotetskog i bez statističkih dokaza. Dakle, spomenuti odbor nema ništa protiv uvođenja zdravstvenog odgoja udruge GROZD u škole. Europski odbor istaknuo je upravo ono za što se naša udruga zalaže, a to je važnost roditeljske uloge i njihovo pravo da sami odlučuju o odgojnim programima za svoju djecu, a istaknuo je i autonomiju pojedine države u odabiru odgojnih sadržaja.

      Na ovo sam pitanje odgovorio svjesno vrlo detaljno zbog dva razloga: prvi je da se vidi da borba i u europskim institucijama može biti uspješna, i drugi, još važniji razlog, da se vidi kako političari koji nemaju jasno vrijednosno opredjeljenje lako pokleknu pod pritiscima raznih lobija i tako žrtvuju dobrobit hrvatske djece.

      4. Udruga GROZD ima zaista velik broj članova, daleko veći nego sve udruge koje se protive programu GROZD-a zajedno. S tim u svezi može se povući pitanje što je s pravom i željom većine u našem društvu?

      Neke su privatne televizije najčešće o našem programu izvještavale kao o „programu protiv kojeg se javnost pobunila". Kao što sam spomenuo, koalicija homoseksualnih i feminističkih udruga, koja je pokrenula silnu medijsku kampanju protiv našeg programa, skupila je ukupno 243 osobe. Istovremeno, naš je program podržalo 20.000 hrvatskih državljana. Dakle, prema tim televizijama, ali i „mainstream" novinama i portalima, ove 243 osobe su „javnost", dok ovih 20.000 nije, bez obzira koliko glasni i organizirani pokušali biti. Većina hrvatskih građana još je uvijek tretirana kao nešto što nije javno, rekao bih, kao ilegala, kao podzemlje – nešto slično onome za vrijeme Jugoslavije.

      Realno, ne možemo privatne medije natjerati da objektivnije izvješćuju, no država bi trebala odražavati veći stupanj demokracije. Moram otvoreno reći da mi živimo u prividu demokracije. U demokratskom bi društvu većina saborskih zastupnika trebala zastupati interese i vrijednosni sustav većine građana. Da bismo vidjeli kako je trenutna hrvatska politička situacija daleko od toga, prisjetimo se samo nakratko donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije. Sva istraživanja pokazala su da se velika većina hrvatskih državljana protivi mogućnosti da homoseksualne osobe sklapaju brak i posvajaju djecu. No, za donošenje spomenutog zakona, koji uskraćivanje te mogućnosti naziva diskriminacijom, glasovalo je 117 zastupnika, tek je jedan bio suzdržan i jedna protiv.

      Naše je civilno društvo postavljeno na isto tako pogrešnim, nedemokratskim temeljima. Ključan kriterij pri odlučivanju o financiranju udruga i njihovih projekata, uz kvalitetu projekta, trebao bi biti društvena korisnost udruge i projekata, mjerena brojem članova udruge i brojem korisnika projekta udruge. U Hrvatskoj danas ogroman novac dobivaju udruge za projekte koji imaju svega 10 ili 15 korisnika. Cijelo je civilno društvo, od UZUVRH-a do Savjeta za razvoj civilnog društva, napravljeno tako da pogoduje nekim malobrojnim udrugama. Novac od države primjerice dobivaju za homoseksualne pornografske priručnike pod krinkom borbe protiv HIV-a (iako se HIV spominje samo na jednoj stranici). Država financira čak i hladni pogon udruge koja tvrdi da je „obitelj najopasnije mjesto za dijete" itd.

      5. Kako govoriti ozbiljno u hrvatskom društvu o spolnom odgoju mladih kada primjerice tri dana prije Božića najtiražnija hrvatska dnevna tiskovina gotovo kao reklamu posvećuje cijelu naslovnicu snimanju pornografskih sadržaja, gdje su protagonisti izuzetno mlade osobe. Može li se niže pasti?

      O spolnosti ovisi puno toga u našem životu. Ona donosi prekrasne stvari poput zaljubljenosti, života s voljenom osobom, spolnih odnosa, djece s voljenom osobom...No, nekima spolnost odvede život u sasvim neželjenom i nesretnom smjeru – prisjetimo se koliko ima nesretnih brakova, bračne nevjere, razvoda brakova, spolno prenosivih bolesti, pobačaja... Spolnost je vrlo jaka sila u čovjeku koja je prirodno vezana uz općeljudske vrijednosti kao što su ljubav, uzdržljivost ili vjernost. No, neodgovorno življenje spolnosti vrlo lako udaljava čovjeka od tih vrijednosti. Upravo zato lobi koji promovira moralni relativizam koristi upravo spolnost da odvuče ljude od općeljudskih vrijednosti, od braka i obitelji. No, to nije razlog da mi ne govorimo o spolnosti i spolnom odgoju. Upravo suprotno! Spolni odgoj je vrlo potreban i to ne samo zbog pomanjkanja znanja kod mladih već zbog potrebe izgradnje stavova. Spolni odgoj će kad-tad ući u hrvatske škole. Pitanje je samo kakav će on biti odnosno tko će biti autori programa.

      O spolnom odgoju uvelike ovisi izgled obitelji u budućnosti, pa i izgled cjelokupnog društva. Tu važnost spolnog odgoja jako dobro vide manjinske radikalne udruge – to pokazuje količina energije, novaca i truda koju su te udruge uložile u borbu protiv našeg programa.

      6. Često sudjelujte u pripremnim tečajevima zaručnika za brak, a suradnik ste i Obiteljskog centra Varaždinske biskupije. Kakva je prema Vašem mišljenju perspektiva katoličkih obitelji i vrijednosti koje one promoviraju? Postoje li kakvi statistički podatci koliki se postotak mladih parova odluči za brak u Crkvi, ali i kakve su onda veze s Crkvom nakon dobivenog sakramenta?

      Brak i obitelji su u konačnici neuništivi. Postojali su prije svake države i nijedna ih država ne može ukinuti. Radi se o prirodnim vrijednostima koje su dobre za čovjeka. Naravno, postoje pritisci koji žele ljude udaljiti od tih vrijednosti i koji svakako imaju svoj učinak. Danas se oko 65% parova vjenča u Crkvi. Naravno, ako ubrajamo samo prvosklopljene brakove, onda je postotak crkveno sklopljenih brakova dosta veći jer je jasno da drugi, treći i svi daljnji brakovi ruše postotak crkveno sklopljenih brakova, obzirom da se crkveni brak može sklopiti samo jednom.

      Vjerojatno će broj crkveno sklopljenih brakova još neko vrijeme padati, obzirom da ima sve manje parova koji ne vjeruju u Boga i u sakrament braka, ali se ipak vjenčaju se u Crkvi zbog očekivanja društvene okoline i "romantičnog obreda". Možda je i bolje da se takvi parovi više ne vjenčaju sakramentalno. U Varaždinskoj biskupiji evaluacije zaručničkih tečajeva redovito pokazuju da su sadržaji i kvaliteta tečaja značajno nadmašili očekivanja zaručnika. Mnogi od njih se žele uključiti i u posliježenidbeni pastoral. Iako Crkva postiže sve bolje rezultate u obiteljskom pastoralu, tu sigurno postoji još velika mogućnost napredovanja.

      Gledajući brak općenito, dakle uključujući i civilno sklopljene brakove, važno je istaknuti podatak da 89,7% hrvatskih građana ne smatra da je brak zastarjela institucija. Dakle, radi se o jednoj suvremenoj, modernoj vrijednosti. Iako nam mediji svakodnevno sugeriraju nešto suprotno, hrvatski građani se ne daju tako lako izmanipulirati.

(Preuzeto sa:

http://www.hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=7546:propusti-ovu-priliku-neka-se-nikad-vie-ne-ali-na-politiku-situaciju&catid=95:razgovori&Itemid=85)

Ivica Čatić