Najstarija židovska tradicija smatra Knjige Ezrinu i Nehemijinu jednom jedincatom knjigom kojoj je autor Ezra. Kasnije, na temelju Neh 1,1, gdje se spominje da će sada biti opisana Povijest Nehemije..., počelo se odvajati tekst koji slijedi u zasebnu Knjigu Nehemijinu.

 

      Najstarija židovska tradicija smatra Knjige Ezrinu i Nehemijinu jednom jedincatom knjigom kojoj je autor Ezra. Kasnije, na temelju Neh 1,1, gdje se spominje da će sada biti opisana Povijest Nehemije..., počelo se odvajati tekst koji slijedi u zasebnu Knjigu Nehemijinu. Ipak, i u najnovije vrijeme u izdanjima hebrejske Biblije ove su knjige ponovno predstavljene kao jedna jedina knjiga.

      Osim ove poteškoće o jedinstvu tj. razdvajanju Knjige Ezrine i Knjige Nehemijine, također je problematičan i njihov odnos prema 1-2 Knjizi Ljetopisa. Njihova uska povezanost više je nego očita, no teško je reći da li su sve ove knjige pisane od istog autora, na što upućuju zajednička obilježja. Također je interesantno da Knjiga Ezrina nastavljaju pripovijedati događaje tamo gdje je stala 2 Knjiga Ljetopisa, ali u rukopisima hebrejske Biblije Knjige Ezrina i Nehemijina dolaze prije 1-2 Knjiga Ljetopisa.

 

      1-2 Knjiga o Kraljevima pripovijedaju povijest obaju kraljevstava do uništenja Jeruzalema kada velik dio izraelskog naroda, napose onaj vitalni (ljudi od nauke, zanata i raznih vještina) bivaju odvedeni u babilonsko sužanjstvo pa onaj dio naroda koji ostaje u domovini biva takoreći „obezglavljen“. Knjiga Ezrina od samog svog početka počinje pripovijedati kako je došlo do preokreta ove katastrofalne situacije – kako je Bog dotaknuo perzijskog kralja Kira koji 538.g.pr.Kr. odlučuje vratiti Izraelce u njihovu zemlju i čak dati početna sredstva za obnovu jeruzalemskog Hrama! Time prestaje babilonsko sužanjstvo i počinje nova epoha u povijesti Izraela.

      Na taj način do izražaja dolazi napetost između diskontinuiteta (do kojeg je došlo uslijed nevjere Izraela i nacionalne katastrofe te odlaska u babilonsko sužanjstvo) i kontinuiteta kojeg predstavlja Božja vjernost i milosrđe zahvljajući kojima se nastavlja život Izraela kao Božje svojine u njima Obećanoj, Svetoj zemlji. Tu se ukršta sveta povijest tj. prošlost sa budućnošću koju otvara ovaj Božji spasenjski zahvat.

 

      Obnova Hrama i problemi koji su je pratili

      Novi početak nakon babilonskog sužanjstva shvaća se kao Božji zahvat: Bog budi duh perzijskog kralja. U isto vrijeme to što je novo, zapravo se oslanja na onome što je bilo prije: obnavlja se jeruzalemski Hram kao centar Izraelove religije i znak njegovog nacionalnog identiteta. Ovu obnovu su naviještali proroci (Jer 29-31), Izaija (41,2.25; 45,13).

      Perzijski kralj Kir izdao je dekret 538.g.pr. Kr. i pruža objašnjenje u 1,2-4:

„Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Gospodinu, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu. I gdje god se još zadržao ostatak toga naroda, neka ga stanovništvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i dragovoljnim prinosima za Dom Božji u Jeruzalemu.'“

      Službenu verziju istog interventa imamo u Ezr 6,3-5:

„Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir:

Dom Božji u Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje će se prinositi žrtve i gdje će se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata. Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Trošak će se podmiriti iz kraljevskog dvora. Povrh toga, posuđe zlatno i srebrno iz Doma Božjeg koje Nabukodonozor bijaše uzeo iz svetišta u Jeruzalemu i prenio u Babilon neka se vrati i bude na svome mjestu u svetištu jeruzalemskom i neka se postavi u Domu Božjem.“

      Vidimo, i u ovoj verziji Kirovog edikta ponovno je središnja tema povratka Izraelaca – izgradnja Doma Božjeg. Detalj da će i prigodom ovog „izlaska“ iz zemlje sužanjstva, kao i prigodom izlaska iz Egipta, Izraelci dobili pomoć od domaćeg stanovništva povezuje ta dva izlaska na slobodu. No, ovdje perzijski kralj Kir slavi Boga što mu je udijelio vlast nad većinom u to vrijeme poznatog svijeta, dok je egipatski faraon išao direktno protiv Božjeg projekta. Kir svoju ozbiljnost dokazuje predavanjem hramskog posuđa koje je Nabukodonozor oteo iz Hrama kad je Izraelce odvodio u Babiloniju – sada posuđe biva vraćeno i predstavlja prve elemente obnove Hrama (Ezr 1,7-11). Dakle, i u ovim usporednicama sa izlaskom iz Egipta, opet naglasak pada na Hram i funkcioniranje liturgije u njemu.

      Kao što je potaknuo kralja Kira, tako je Bog potaknuo i glavara Jude i Benjamina, svećenika i levita da krenu graditi Dom Gospodnji u Jeruzalemu (Ezr 1,6). Tako će, pod vodstvom Davidovog potomka Zerubabela i svećenika Ješue, ponovno oživjeti žrtvenik i prinošenje žrtava u srušenom jeruzalemskom Hramu o Blagdanu sjenica (Ezr 3,1-5). Kasnije će biti postavljeni temelji za novi Hram tako da će se miješati suze tuge za onim srušenim i suze radosnice što se iznova podiže Hram Božji (Ezr 3,6-13).

      Uskoro se ovlaštenim osobama u gradnji Hrama žele pridružiti narod one zemlje (Ezr 4,4) kao i narodi susjednih zemalja (3,3). Zerubabel i Ješua im ne dopuštaju jer sebe smatraju od Kira ovlaštenima (4,3) i od tada ovi narodi počinju ometati podizanje Hrama (4,4-5). Čitamo u 4,6-24 kako su pisali predstavku Kirovim nasljednicima (Kserksu i Artakserksu I, 465-424.g.pr.Kr.) i kako je ona uslišana – zabranjeni su daljnji radovi. No, proroci Hagaj i Zaharija za vrijeme perzijskog kralja Darija (522.g.pr. Kr.) počinju prorokovati i tako probude duh Zerubabelu i Ješui te oni ponovno počnu dizati Hram (5,1-2). Za vrijeme ponovno pokrenute istrage, pronađen je u Babilonu originalni Kirov edikt (6,1-5). To je bilo dovoljno da Darije dozvoli nastavak radova pa se 515.g.pr.Kr. radosno slavila Pasha (6,19-22) i Hram je posvećen.

 

      Ezra i Nehemijino djelovanje

      Ezra je u Jeruzalem došao 458.g.pr.Kr. a Nehemija 445/4.g.pr.Kr. Oni su bili neka vrsta posrednika podrijetlom iz židovske dijaspore koji su, na bazi svojih dobrih veza mogli posredovati između perzijskog dvora i zbivanja i Jeruzalemu.

      Ezra je bio izričito određen od samog perzijskog kralja Artakserksa I da ode u Jeruzalem vidjeti kako se provodi Zakon Božji (7,14), koji je ujedno bio i državni zakon za one koji su pripadali Izraelovoj vjeri. Osim toga, u Jeruzalem treba ponijeti srebro i zlato koje su darovali kralj i njegovi savjetnici Izraelovom Bogu (7,15). Ovdje do izražaja dolazi perzijska politika vjerskih sloboda i autonomija kako ne bi izazivali nemire među različitim narodima u kraljevstvu.

      On je prikazan kao svećenik (Ezr 7,11-12.21), pripadnik svećeničke obitelji, iako se nigdje prikazuje kako obnaša svećeničku službu. Također se za njega kaže da pisar i upućen je u Pisma (Ezr 7,6). Kad je pošao u Jeruzalem, ruka Gospodnja bijaše s njim (Ezr 7,6.9). U Jeruzalemu nailazi na problem mješovitih brakova (Ezr 9), što je Knjiga Ponovljenog Zakona izričito zabranjivala (Pnz 7,1-5; 20,17s). U dramatičnoj molitvi (Ezr 9,6-15), on konstatira da je cijela Izraelova povijest zapravo povijest grijeha i nevjere zbog čega su doživjeli i katastrofu babilonskog sužanjstva. A sada, kad im je Bog udijelio milost povratka iz tuđine, ponovno su nevjerni! Na to dolazi do reakcije mnoštva koji odlučuju obnoviti vjernost Bogu i otpustiti žene tuđinke (Ezr 10). Knjiga Ezrina završava popisima onih koji su oženili tuđinke i svi su ih odlučili otpustiti. Ezra će se pojaviti u Neh 8, što će predstavljati kulminantni moment obiju knjiga jer tada će se čitati knjiga Zakona Božjeg.

 

      Podizanje zida oko Jeruzalema i svečano čitanje Zakona

      Ovi događaji zapisani su u Knjizi Nehemijinoj. Ona je intonirana kao svojevrsno osobno Nehemijino sjećanje na događaje kojih je bio akter, zapisano većim dijelom u prvom licu.

      Prva tema ovih sjećanja jest podizanje jeruzalemskih zidina. Čuvši u babiloniji da je Jeruzalem u lošem stanju, Nehemija – poput Ezre (Ezr 9) izgovara molitvu u kojoj ispovijeda Izraelovu grešnost i kršenje Gospodnjih odredbi, ali izražava i veliku vjeru u Božje milosrđe i spremnost da ponovno sabere i podigne Izrael ako se njegov narod odluči vratiti sa svojih stranputica (Neh 1,5-11). Potom koristi svoj ugled kod perzijskog kralja i dobiva podršku da krene u Jeruzalem i podigne mu zidine (Neh 1,1-2,8).

      Potom detaljno izvještava o svom putu u Jeruzalem, dogovoru sa Jeruzalemcima oko obnove zidina (Neh 2-3), već „uobičajeno“ protivljenje radovima (3,33-6,14), te o dovršetku radova (6,15-7,3).

      U ovoj sekciji umetnut je izvještaj o Nehemijinom zauzimanju za slogu među Izraelcima koja je narušena zbog potraživanja dugova: velikaši su nezadovoljni zbog nevraćanja dugova, a siromašni jadikuju da ih ne mogu vratiti jer su drugi okupirali njihova polja (Neh 5,1-5). Nehemija ih poziva da se urazume jer su posvuda okruženi neprijateljima i stoga predlaže otpuštanje dugova – daje svoj osobni primjer kako je on otpustio svojim dužnicima – a osim toga obznanjuje da je kao upravitelj odustao od prihoda na koje je imao pravo da ne bi opterećivao narod (5,14-18). I uspijeva postići dogovor (5,12-13).

      Po završetku radova na zidinama, priprema se naseljavanje obnovljenog grada tako da u Neh 7,6 nalazim na poduži spisak Izraelaca i njihovih potomaka koji su se iz Babilonije vratili u Jeruzalem i Judeju. Sličnu situaciju smo imali u Ezr 2, gdje se donosi popis povratnika, a u slijedeć poglavlju (Ezr 3) opis prinošenja prve žrtve na obnovljenom oltaru. Takoše i u Knjizi Nehemijinoj nakon popisa povratnika imamo opis slavlja. Sada naglasak više nije na žrtvi nego na čitanju Zakona Gospodnjega (Neh 8). Sada se pojavljuje Ezra i čita knjigu Zakona. Dakle, u centru pažnje, od središnje važnosti za obnovljenu zajednicu sada postaje Zakon Gospodnji tj. riječ Božja. Njemu pomažu leviti koji tumače pojedine dijelove knjige a narod odgovara sa Amen, amen. Ovdje naziremo strukture kasnije sinagogalne službe Božje.

      Čitanje riječi Božje za sobom povlači posljedicu – čovjek postaje svjesniji svoga stanja i svojih grijeha tako da u Neh 9 dolazi do velikog narodnog pokorničkog bogoslužja! Nakon toga, slijedeći dio ovog paradigmatskog slijeda jest preuzimanje obaveza (Neh 10), čime Izrael kao zajednica želi obnoviti svoju vjernost Savez s Bogom tj. prionuti uz njegov Zakon. Iako prema kraju Knjige Nehemijine nailazimo na još važnih trenutaka, kao npr. blagoslov zidina, Hrama i cijelog naroda (12,27-43), poglavlja 8-10 predstavljaju vrhunac Knjige Ezrine i Knjige Nehemijine: obnovljeni Hram, obnovljeni Jeruzalem te obnovljena vjernost Zakonu Božjem novi su temelji za život Izraela u narednom periodu.

      No, iako su obnovljeni ovi važni elementi koji povezuju Izraela s njegovom prošlošću, ipak postoji velika razlika u odnosu na prošlost. Izrael više nema svoju monarhiju nego je dio perzijskog imperija. Mnogi Izraelci ostali su u tuđini i tako udarili temelje dijaspori kao budućoj trajnoj nacionalnoj konstanti. No, kao što je već prikazano u ovim knjiga u likovima Ezre i Nehemije, dijaspora će se osjećati i itekako povezana i, štoviše, odgovorna za uspjeh obnove Jeruzalema i religioznog života cijelog Izraela. Tako se Jeruzalem, Hram Božji i njegov Zakon pojavljuju kao gravitacioni centar izraelskog bića, ma gdje ono živjelo.

      Preuzete obaveze, koje čitav narod preuzima na sebe, služe vjernom vršenju Zakona-riječi Božje, koji i dalje – odlukom perzijskog dvora – ostaje zakonska regulativa i na građanskom području. Tako obnovljena izraelska zajednica prigrljuje Zakon Božji i službu Hramu kao temelj narodnog života. Naš prijevod Biblije s pravom iznad Neh 8 stavlja naslov: Nastanak židovstva. U onom periodu kad je Izrael ostao bez kralja kao vidljivog Božjeg zastupnika, narod prigrljuje Zakon Božji i Hram i kao pravilo života i kao vezu s Bogom, jamcem svog opstanka i budućnosti. Time Izraelov identitet počinje poprimati nove crte koje su plod povijesnih događaja, kazna/vodstva Božjeg i volje naroda.

 

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

 

NEŠTIN, 5. veljače 2011. - Kako neslužbeno saznajemo, policija u Bačkoj Palanci je uhvatila osumnjičenoga za piromanstvo i požar u rimokatoličkoj crkvi u Neštinu i odredila je zadržavanje Nenadu P. (1979) iz Neština, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari.

 

      NEŠTIN, 5. veljače 2011. - Kako neslužbeno saznajemo, policija u Bačkoj Palanci je uhvatila osumnjičenoga za piromanstvo i požar u rimokatoličkoj crkvi u Neštinu i odredila je zadržavanje Nenadu P. (1979) iz Neština, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari. Naime, njega se tereti da je izazvao dva uzastopna požara u rimokatoličkoj crkvi u Neštinu te u restoranu poduzeća AD „Nektar“, koji se nalazi također u Neštinu, saopćila je jučer Policijska uprava u Novom Sadu, koja je obavila uviđaj.

      Policija i dalje radi na utvrđivanju ukupne kriminalne aktivnosti osumnjičenog i u zakonskom roku privesti će ga na saslušanje nadležnom istražnom sucu, kako je navedeno u saopćenju. Stanovnici fruškogorskog sela Neštin, posebno vjernici ove filijale koja pripada župi Čerević u Srijemskoj biskupiji,  mogu odahnuti nakon što su poslednjih dana bili uznemireni zbog serije podmetnutih požara, u automobilu, zadružnom restoranu i dva puta u katoličkoj crkvi, a priča se da je zapaljena i jedna obližnja vikendica.

      Radi se o neslavnoj seriji piromanije koja je počela paljenjem automobila jednog radnika MUP-a. Potom su u noći između srijede i četvrtka u crkvi potpaljene knjige, crkveno ruho i crkveni inventar sakristije što je zahvatilo i svetište i glavni oltar.

      Već sljedeće noći, između četvrtka i petka, ponovno je bila podmetnuta vatra u istoj katoličkoj crkvi kada je izgorio oltar, propovjedaonica i crkveni namještaj. Saznajemo da su u restoranu pored vinskog podruma ovdašnje zadruge zapaljene također zavjese i stolice.

      Srijemska biskupija osuđuje ovaj vandalski čin koji je dva puta izvršen u rimokatoličkoj crkvi u Neštinu i zahtijeva da se počinitelji otkriju i privedu pravdi. Biskup zahvaljuje župniku mag. Marku Lončar na zauzetosti za povjerenu mu zajednicu vjernika rimokatolika u Neštinu i na brizi za crkveni objekat koji je prije nekoliko godina detaljno obnovljen, te čestita policiji u Bačkoj Palanaci na brzoj i uspješnoj intervenciji.

 

 

Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

 

 

PETROVARADIN, 5. veljače 2011. godine – Na sjednicama biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine pristupilo se izmjenama i dopunama dosadašnjih odredbi, pravilnika i statuta. Tako je došlo do izmjene i dopune dosadašnjih odredbi za župna vijeća i izradi novog Pravilnika za župno pastoralno vijeće Srijemske biskupije.

 

PETROVARADIN, 5. veljače 2011. godine – Na sjednicama biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine pristupilo se izmjenama i dopunama dosadašnjih odredbi, pravilnika i statuta. Tako je došlo do izmjene i dopune dosadašnjih odredbi za župna vijeća i izradi novog Pravilnika za župno pastoralno vijeće Srijemske biskupije.Ovaj Pravilnik stupa na snagu 25. siječnja 2011. godine odobrenjem dijecezanskog biskupa. Od toga dana prestaju vrijediti Odredbe od 15. svibnja 1988. godine, br. 981/1988., a koje su uzete u obzir prilikom izrade novoga Pravilnika.

 

PRAVILNIK ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA

U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

 

 

Narav i svrha

 

Članak 1.

Župno pastoralno vijeće (u daljnjem tekstu: ŽPV) savjetodavno je tijelo župnika (usp. kan. 536 § 1-2) koje u skladu s krsnim poslanjem svih vjernika i sviješću suodgovornosti planira, promiče i usklađuje pastoralnu djelatnost u župi na području naviještanja Božje riječi (kerigma), bogoslužja (leiturgia) i dobrotvornosti (diakonia).

 

 

Ustanovljenje

 

Članak 2.

Svaka župa Đakovačko-osječke nadbiskupije treba imati ŽPV, koje predstavlja cijelu župnu zajednicu (usp. kan. 536; dekrete o osnutku ŽPV-a br. 981/1988. od 15. svibnja 1988. i br. 1100/1997. od 4. lipnja 1997.; Izjave i odluke Druge biskupijske sinode, br. 583).

 

 

Sastav

 

Članak 3.

1. Broj članova ŽPV-a ovisi o veličini župe. Neka on ne bude manji od 6 niti veći od 20 članova.

2. Za članove ŽPV-a mogu biti izabrane punoljetne osobe koje su primile sakramente kršćanske inicijacije. Trebaju se odlikovati uzornim kršćanskim životom, razboritošću, aktivnim sudjelovanjem u životu župne zajednice te biti spremne promišljati o pastoralnim pitanjima u crkvenom duhu. Predlaže ih župnik, izabire župna zajednica, a potvrđuje dijecezanski biskup. Svoju službu vrše besplatno.

3. Članovi ŽPV-a po službi su župnik, župni vikari i rektori javnih crkava na području župe. Župnik neka vodi računa da među članovima ŽPV-a bude i barem po jedan predstavnik osoba posvećenoga života te vjeroučitelja u školi koji žive na području župe.

 

 

Izbor

 

Članak 4.

1. Kad dijecezanski biskup odredi datum izbora članova ŽPV-a, župnik je pozvan duhovno pripremiti župnu zajednicu tako da posvijesti suodgovornost vjernika laika za vlastitu župu i za ostvarenje poslanja Crkve. Uz to protumači zadaće ŽPV-a, postupak izbora kandidata i zajednicu poziva na molitvu za izbor.

2. Barem četrnaest dana unaprijed župnik obavještava vjernike o mjestu i datumu izbora članova ŽPV-a, upoznaje ih s listom kandidata, te ih poziva na sudjelovanje na izboru.

3. Posavjetovavši se s nekima od suradnika, župnik sastavlja listu kandidata za ŽPV, vodeći računa o zastupljenosti svih staleža i dijelova župe. Na listu treba uvrstiti barem dvostruko više kandidata od predviđenog broja članova ŽPV-a, naznačivši uz ime svakog kandidata i godinu njegova rođenja, adresu stanovanja te zanimanje.

4. Župnik određuje i odbor, sastavljen od barem troje župljana, koji mu pomažu u pripremi i u izboru članova ŽPV-a.

 

Članak 5.

1. Izbor članova ŽPV-a obavlja se u cijeloj Biskupiji u nedjelju koju odredi dijecezanski biskup poslije svake svete mise.

2. Aktivno pravo glasa imaju svi punoljetni župljani koji su primili sakramente kršćanske inicijacije. Biraju tako da na listi s popisom kandidata zaokruže redni broj ispred imena onoliko kandidata  koliko je predviđeno članova ŽPV-a.

3. Izabrani su oni kandidati koji dobiju najveći broj glasova. Ako ih je više s jednakim brojem glasova, izabran je stariji po dobi.

4. Župnik u roku od tjedan dana pisanim putem dostavlja dijecezanskom biskupu na potvrdu imena onih osoba koje su na izborima dobile najveći broj glasova. Uz dopis dostavlja i primjerak glasačkoga lista s imenima svih kandidata te uz svako ime navodi i broj dobivenih glasova.

5. Ako među članovima ŽPV-a po službi niti među izabranima članovima ŽPV-a nema nijednog člana ustanova posvećenog života ili nijednog vjeroučitelja u školi, župnik uz popis izabranih članova za potvrdu dijecezanskom biskupu dodaje i po jednog njihovog predstavnika.

 

Članak 6.

1. Članove ŽPV-a potvrđene od dijecezanskog biskupa župnik predstavlja župnoj zajednici u nedjelju koju odredi dijecezanski biskup na svetoj misi na kojoj su nazočni i svi potvrđeni vijećnici.

2. Potvrđeni članovi ŽPV-a mogu prilikom predstavljanja pred župnom zajednicom izreći obećanje da će svoju službu obavljati zauzeto i savjesno.

3. Potvrđene članove ŽPV-a župnik je dužan što prije poučiti o njihovim dužnostima i pravima, te ih upoznati s pastoralnim potrebama i djelatnostima župe. Isto tako, dužan je pozivati ih na sudjelovanje u programima koji se za njih organiziraju na regionalnoj i biskupijskoj razini.

 

 

Predsjednik

 

Članak 7.

Predsjednik ŽPV-a je po pravu župnik (usp. kan. 536 § 1-2). Župnik:

-         saziva i predsjeda sjednicama ŽPV-a;

-         određuje dnevni red svake sjednice;

-         određuje zapisničara sjednice.

 

 

Mandat članova

 

Članak 8.

1. Mandat članova ŽPV-a traje pet godina, a svaki član može biti ponovno biran. Za trajanja mandata članovi ŽPV-a mogu biti uklonjeni zbog teških razloga, koje treba dokumentirati i dostaviti dijecezanskom biskupu da on uklanjanje prihvati. Težak razlog mogu biti i tri neopravdana uzastopna izostanka sa sjednica ŽPV-a.

2. U slučaju preseljenja na područje druge župe, smrti, ostavke prihvaćene od župnika, uklanjanja ili trajne spriječenosti člana Vijeća, župnik treba u roku od mjesec dana o tome pisanim putem obavijestiti dijecezanskog biskupa i od njega zatražiti da kao novog člana ŽPV-a potvrdi osobu s izborne liste koja je s najvećim brojem glasova dobivenim na izborima ostala izvan Vijeća. Tom vijećniku mandat istječe u isto vrijeme kad i ostalim članovima.

 

 

Sjednice

 

Članak 9.

1. ŽPV održava sjednice četiri puta godišnje, a ako je potrebno i više puta. Župnik pisanim putem saziva sjednice ŽPV-a barem osam dana unaprijed. Sjednicu je dužan sazvati i na traženje jedne trećine članova Vijeća.

2. Za valjanost sjednice potrebna je prisutnost barem dvije trećine članova. Odluke se donose apsolutnom većinom glasova (polovica plus jedan glas), a postaju pravomoćne ako ih odobri župnik.

3. Na sjednicama ŽPV-a mogu sudjelovati na poziv župnika i druge osobe u ulozi stručnjaka, no nemaju pravo glasa pri donošenju odluka.

4. Župnik neka ne odstupa od jednodušnog mišljenja Vijeća bez veoma važna razloga. Važne odluke koje donese nakon savjetovanja s ŽPV neka osobno na prikladan način priopći župnoj zajednici.

5. Poželjno je da ŽPV, u dogovoru sa župnikom, o svom redovitom radu i zaključcima sjednica na primjeren i svima dostupan način redovito obavještava čitavu župnu zajednicu.

6. O sjednici se vodi zapisnik. Zapisnik sjednice mora biti prihvaćen na sljedećoj sjednici, te potpisan od župnika i zapisničara.

7. Zapisnike treba prigodom kanonskog pohoda dati na uvid dijecezanskom biskupu, odnosno njegovu delegatu.

 

 

Djelovanje

 

Članak 10.

1. ŽPV razmatra sva pitanja povezana s vjerskim životom i pastoralnim djelovanjem u župi, pripravlja prijedloge i zaključke te vodi brigu za njihovo provođenje.

2. U načelu ima tri odbora:

1. Odbor za naviještanje Božje riječi otkriva i potiče karizme i službe unutar župne zajednice, pomaže župniku u okupljanju i trajnoj formaciji župnih suradnika. Skrbi o unaprjeđenju župne kateheze, pastorala braka i obitelji, mladih te različitih "posebnih" skupina vjernika i društvenih ustanova na njezinu području. Traži nove mogućnosti evangelizacije vjernika i društvene sredine.
2. Odbor za liturgijski i molitveni život potiče kršćansko slavlje dana Gospodnjega, skrbi o pripremi bogoslužnih i molitvenih slavlja u župi, promiče različite liturgijske službe, aktivno sudjelovanje svih vjernika u liturgiji, skrbi o doličnosti i urednosti paramenata, liturgijskog posuđa i knjiga te o uređenju liturgijskog prostora u skladu s liturgijskim propisima.
3. Odbor za karitativnu djelatnost posvećuje brigu siromašnima, socijalno ugroženima te osobama na rubu društva. Razmatra socijalne i druge probleme svoje okoline te nastoji u granicama mogućnosti župe pružiti djelotvornu pomoć. Promiče suradnju s vjerničkim društvima i socijalnim ustanovama. Organizira pastoral starijih osoba i bolesnika te članova njihovih obitelji.

 

 

Uputa na opće odredbe

 

Članak 11.

Na sve ono što nije sadržano u ovom Pravilniku primjenjuju se odredbe Zakonika kanonskoga prava te Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske.

 

 

Stupanje Pravilnika na snagu

 

Članak 12.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu kad ga odobri dijecezanski biskup. Od toga dana prestaju vrijediti Odredbe od 15. svibnja 1988. godine, br. 981/1988.

___________________

 

Broj: 28/2011.

 

Ovime odobravam gornji Pravilnik župnog pastoralnog vijeća u Srijemskoj biskupiji te on stupa na snagu s današnjim datumom.

 

U Petrovaradinu, 25. siječnja 2011.

 

 

Preč. Marko Loš,                                                      + Đuro Gašparović,

         kancelar                                                             biskup srijemski

 

Biskupski ordinarijat

 

NEŠTIN, 4. veljače 2011. godine - Policijskoj stanici u Bačkoj Palanci prijavljeno je da je tijekom noći između 2. i 3. veljače izvršena provala i dogodio se požar u Rimokatoličkoj crkvi Svete Ane u Neštinu.

      NEŠTIN, 4. veljače 2011. godine - Policijskoj stanici u Bačkoj Palanci prijavljeno je da je tijekom noći između 2. i 3. veljače izvršena provala i dogodio se požar u Rimokatoličkoj crkvi Svete Ane u Neštinu. Prema izjavi župnika u Čereviću, koji upravlja filijalom Neštin, požar je započeo u sakristiji crkve gdje je izgorio sav crkveni inventar i proširio se u svetište do oltara. Provala na glavna crkvena vrata i požar se ponovio sljedeće noći između 3. na 4. veljače kada je zapaljen oltar i propovjedaonica u crkvi, koji su zajedno s drugim crkvenim inventarom potpuno izgorjeli.

      Detalji provale i požara će biti poznati nakon policijskog izvješća. Istraga je u tijeku.

 

Tomislav Mađarević

 

 

 

Tomislav Mađarević

 

BEŠKA, 30. siječnja 2011. godine - Na inicijativu prečasnog Božidara Lusaveca iz Beške i Zemunskog župnika, monsinjora Joze Duspare upriličen je koncert u župnoj crkvi „Svete Terezije od Djeteta Isusa“ u Beškoj.

 

      BEŠKA, 30. siječnja 2011. godine - Na inicijativu prečasnog Božidara Lusaveca iz Beške i Zemunskog župnika, monsinjora Joze Duspare upriličen je koncert u župnoj crkvi „Svete Terezije od Djeteta Isusa“ u Beškoj. Naime, članovi crkvenog zbora „Svete Cecilije“ iz Zemuna rado su prihvatili poziv da održe koncert sa neznatno izmenjenim programom u odnosu na onaj koji je upriličen pred Božić, tačnije 22.12. prošle godine u župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu.

      Nakon veoma ugodne dobrodošlice od strane domaćeg župnika i župljana, članovi zbora su počeli užurbano da vrše posljednje pripreme pred koncert pošto su se prethodno malo opustili uz zdravicu i ugodan razgovor sa domaćinima.  Koncert je započeo pjesmom „Raduje se o Betleme“ nakon koje je usljedio niz, svim vjernicima veoma dobro poznatih, pjesama kao što su „Spavaj sinko“, „O pastiri“, „Veselje ti navješćujem“ i mnogih drugih.  Nakon nekoliko izvedenih numera koje je zbor pod vođstvom mlade talentirane dirigentice Natalije Stamenković sa puno truda i ljubavi pripremio, mladi ministrant Petar Dujić je pročitao pjesmu „Sretan Božić“ a zatim, pošto je zbor izveo sljedećih nekoliko kompozicija,  gospođa Danijela Lukinović je pročitala pjesmu „Zašto?“.

      Publika je potom, na veliko zadovoljstvo, imala priliku da pogleda i predstavu „Siroče“ koju je sa puno ljubavi i truda sa djecom i mladima pripremila sestra Ozana.  U nastavku programa, zbor „Svete Cecilije“ je izveo još nekoliko Božićnih pjesama. Nakon svake od njih začuo bi se pljesak koji je u potpunosti ispunjavao crkvu. Na licima u publici, a isto tako i na licima članova zbora, jasno se moglo primjetiti raspoloženje najradosnijeg kršćanskog blagdana iako je Božićno vrijeme već za nama.  Program koncerta završen je pjesmom „Tiha noć“ koju svi vrlo rado i slušaju i pjevaju.

      Na samom kraju večeri, monsinjor Jozo Duspara i domaći župnik Božidar Lusavec uputili su nekoliko riječi učesnicima koncerta i publici. Interesantan je podatak da su župe Beške i Maradika, koje nemaju neku značajniju povijest i koje su različite po mentalitetu svojih župljana, oduvijek bile povezane pa su tako i ovom prigodom koncertu prisustvovali i mnogi Maradićani.  To je svakako primjer kako se u praksi živi vjera. Nakon koncerta Zemunci i domaćini su nastavili ugodno druženje uz zakusku i veoma živ razgovor. Ne štedeći ni tada glasove, do kraja večeri se začula i još po neka pjesma koju su članovi zbora poklonili domaćinima. Kao što su i prečasni Božidar i prečasni Jozo istakli,  ovo svakako neće biti posljednji put da se župljani Zemuna i Beške sastaju da bi podijelili ono najdragocjenije što čovjek posjeduje, duhovne darove i vrijednosti.

 

Lukinović Danijela

 

Danijela Lukinović

 

TOVARNIK, 31. siječnja 2011. godine – U Tovarniku je obilježen „Dan kada je Tovarnik plakao“. Uspomena je to na dan prije trinaest godina kada su ekshumirane 53 mučki ubijene žrtve Tovarničana, branitelja i civila.

 

      TOVARNIK, 31. siječnja 2011. godine – U Tovarniku je obilježen „Dan kada je Tovarnik plakao“. Uspomena je to na dan prije trinaest godina kada su ekshumirane 53 mučki ubijene žrtve Tovarničana, branitelja i civila. Toga tragičnoga dana kada su se u dugom nizu kovčega nalazili nevini stradalnici , ubijeni u egzekucijama četnika i JNA, pojedine obitelji oplakivale su mnogobrojne članove, među kojima je najmlađi mučenik imao samo sedamnaest godina.

      Komemoracija je obuhvatila procesiju koja je krenula iz školskoga dvorišta kao i prije trinaest godina, i duž puta do groblja uz pjevanje svetih pjesama, stigla najprije pred zajedničku masovnu grobnicu. Nakon molitve svećenika tovarničkoga župnika Stjepana Vukovca, izaslanstva Županije , Općine i raznih udruga položile su vijence i zapalile svijeće. Kratkim obraćanjem župana Bože Galića i načelnika Jakoba Asića podsjetili smo se na dane plača i tuge, a potom se uputili na grob mučenika vlč. Ivana Burika. Ubijen je u Domovinskom ratu u naletu podivljalih četničkih hordi, iako je bio zagovornik ekumenizma i zajedništva  među narodima.

      Dan ranije u Tovarniku je predstavljena dokumentarna knjiga „Svjedoci života i smrti Ivana Burika“, u nakladi Udruge dr. Ante Starčević, koju je uredila Nevenka Nekić, a predstavili su je dr. Dražen Živić, ravnatelj Instituta Ivo Pilar u Vukovaru, fra Gordan Propadalo, gvardijan vukovarskoga franjevačkoga samostana, vlč. Petar Šokčević, župnik u miru te urednica Nevenka Nekić. Predsjednik Udruge Antun Ivanković obavijestio je nazočne o radu Udruge koja je do sada objavila dvije knjige i dva dokumentarna filma, priredila znanstveni simpozij  pod nazivom „Ivan Burik  svjedok vjere-mučenik Crkve“, te organizirala niz drugih manifestacija.

      Istu dokumentarnu knjigu predstavili su 26. siječnja u sklopu Svećeničkoga tjedna u Zagrebu u Nadbiskupskoj klasičnoj Gimnaziji biskup gospićko-senjski msgr. Mile Bogović, akademik Stjepan Damjanović, dr. Ante Nazor i urednica.

      Time su se dostojno obilježili povijesni događaji vezani uz Domovinski rat i stradanja na prostoru ne samo Tovarnika, nego cijeloga Srijema.

 

 

 

Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik

Nevenka Nekić, književnica

Antun Ivanković, predsjednik

 

Antun Ivanković