Koncem prosinca Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske objavio je odluku o dodjeli financijske potpore za posebne potrebe i projekte od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske za 2023. godinu.

U ovom natječaju Srijem je dobio potporu za 13 projekata, od kojih su tri za hrvatske kulturne udruge (Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Jelačić“ iz Petrovaradina i Hrvatska čitaonica „Fisher“ iz Surčina), a preostalih deset za Srijemsku biskupiju – biskupijske ustanove i pojedine župe.

Tako je Biskupijski Caritas Srijem dobio potporu za pomoć u nabavci ogrjeva za 2024., a Biskupijsko svetište Gospe Snježne sa Tekija (Petrovaradin) za projekt „Uređenje Marijanskih svetišta u Srijemu“. Najveći broj projekata dodijeljen je srijemskim župama. Župa Našašća sv. Križa u Srijemskoj Kamenici dobila je sredstva za energetsku obnovu pastoralno-župnog centra, Župa sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici za obnovu pastoralnog centra i izdavanje lista „Nada“, Župa Uzvišenja svetog Križa iz Rume za projekt „Promocija vjere, kulture i identiteta vjernika hrvatske i drugih nacionalnosti“, Župa sv. Terezije od Djeteta Isusa za ozvučenje župne crkve, a susjedna Župa sv. Ane u Maradiku za projekt uvođenja grijanja u crkvu. Zemunska župa objavit će, uz pomoć ove donacije iz Republike Hrvatske, monografiju u povodu 300 godine obnove župe. Župa sv. Ane u Laćarku izradit će projektno-tehničku dokumentaciju za rekonstrukciju i sanaciju župnih prostora, dok su za Župu sv. Jurja u Golubincima predviđena sredstva za treću fazu obnove. 

Financijski najzahtjevniji je projekt Biskupskog ordinarijata Srijemske biskupije „Idejno rješenje adaptacije i dogradnje Domus Dimitrianum“, a unutar još jednog projekta bit će organiziran međunarodni znanstveni skup  „Srijemska biskupija kroz povijest“. Ukupna vrijednost svih projekata za Srijem je 42.250 EUR.

M. T.  

O stotoj obljetnici smrti Franje Štefanovića, članovi Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ iz Petrovaradina, predstavnici Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini položili su 25. siječnja cvijeće na njegov grob na Trandžamentskom groblju u Petrovaradinu i pomolili se za njega.

PETROVARADIN (TU) - Franjo Štefanović se rodio u Petrovaradinu 13. ožujka 1879. godine. Učiteljsku školu, nakon petrovaradinske pučke škole, završio je u Osijeku 1897. godine. Prve skladbe skladao je tamo, ali i u mjestima u Srijemu u kojima je službovao kao učitelj: Starom Slankamenu, Čereviću i Petrovaradinu. Vrativši se 1906. u Petrovaradin, nastavlja tu učiteljski posao i glazbeno djelovanje. Od 1907. narednih osam godina bio je zborovođa Hrvatskoga pjevačkoga društva „Neven“. Godine 1909. i 1910. pohađa Glazbenu školu u Zagrebu. Napisao je 71 skladbu za muške zborove i 37 skladbi za mješovite. Ima i petnaest samopjeva za glas i klavir te jednu skladbu za solo-pjevače i mješoviti zbor uz pratnju klavira. Sačuvano je i njegovih 22 dječje skladbe. Napisao je i dvadesetak fuga za klavir i kratki klavirski komad „Laku noć“.

Štefanović je, osim obimnoga opusa u domenu svjetovne glazbe, bio i crkveni skladatelj. U okviru glazbene zaostavštine u domeni crkvene glazbe, ostavio je 17 originalnih skladbi i tri harmonizacije. Među originalne skladbe ubraja se i pet misa te različite popijevke za glas i orgulje, za muške i mješovite zborove. Nije imao redovitu orguljašku službu, no svirao je orgulje u svim petrovaradinskim župama, najčešće u crkvi Gospe Tekijske.

Umro je iznenada, u 45. godini života od galopirajuće tuberkuloze, 26. siječnja 1925. godine, i sahranjen je u Petrovaradinu.

Djelo isključivo za djecu

Skladao je veliki broj dječjih pjesama, no veliki je broj i uništio. Za djecu je želio mnogo više. Želio im je podariti djelo koje bi bila dinamičnije i u pjesmi i u pokretu. Želio je pravo djelo za djecu. Prvu operu „U Vilinoj gori“ Štefanović je napisao i izveo sa svojim učenicima 1918. godine. Iduće godine skladao je operu „Šumska kraljica“ na riječi Mihovila Peitza, njegovo najpopularnije i najizvođenije djelo. Dao ju je tiskati 1922. u Novom Sadu i posvetio svojem sinu Dinku. Drugo je izdanje priređeno 1972. u Novom Sadu, a redigirao ga je Stanislav Preprek.

Da je Šumska kraljica uistinu prva opera za djecu potvrdila je svojim istraživanjima skupina glazbenih stručnjaka na čelu s poznatim muzikologom, Subotičaninom rodom, Albom Vidakovićem 1960-ih godina. Jedini Štefanovićevi biografi i vrednovatelji njegova djela, a kasnije i čuvari notnih zapisa bili su dugo godina petrovaradinski Hrvati i glazbenici Stanislav Preprek i Rajković. Poslije II. svjetskog rata izvođenje Štefanovićevih djela bilo je zanemareno, sve do 1956., kada je glazbeni odgoj u Petrovaradinu preuzela nastavnica Mihaela Grginčević. Zahvaljujući njoj nastaje pravi preporod Štefanovićevih dječjih pjesama, izvođenih prvenstveno u Petrovaradinu, a onda i u mnogim mjestima u tadašnjoj državi. Tihomir Tapavica još je jedan glazbeni pedagog i nastavnik u osnovnoj školi u Petrovaradinu, negdašnji urednik dječjeg časopisa Cvrčak, koji je objavljivao Štefanovićeve dječje skladbe. Zahvaljujući Tapavici, Štefanoviću je podignut i nadgrobni spomenik prigodom 90. obljetnice njegova rođenja. Godine 1979. u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ (danas se zove „Jovan Dučić“) u Petrovaradinu, svečano je proslavljena 100. obljetnica Štefanovićeva rođenja i tom prigodom otkrivena mu je spomen-ploča (na hrvatskom jeziku) u zgradi škole.

Nakon potonje trodesetljetne stanke, „Šumska kraljica“ ponovno živi od 2013. godine. HKPD „Jelačić“, te predsjednik udruge Petar Pifat napose, je te godine započelo suradnju s Osnovnom glazbenom školom „Isidor Bajić“ u Novom Sadu. Od tada do danas ravnateljica zbora i solistica je prof. Ana Kovačić i od te godine opera je izvođena na različitim mjestima u Vojvodini i Hrvatskoj.

Štefanović danas

Djelo Franje Štefanovića otkriveno je i prezentirano na zadovoljavajući način, zahvaljujući maru HKPD „Jelačić“ i njegova tadašnjega predsjednika Pifata, u novije vrijeme i Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“.

U nakladi HKPD-a „Jelačić“ 2019. godine objavljena je monografija „Franjo Štefanović – kralj opere za djecu“ čija je autorica povjesničarka iz Zagreba podrijetlom iz Petrovaradina Ivana Andrić Penava, a urednik Petar Pifat. Godine 2020. „Jelačić“ je  objavio CD s djelima koje je skladao Štefanović. Nosač zvuka nazvan je „U kolo, braćo“, po naslovu himne Hrvatskoga pjevačkog društva „Neven“ iz Petrovaradina kojem je Štefanović ravnao. Nastao je uz angažiranje „Jelačićeva“ zbora pod ravnanjem Vesne Kesić Krsmanović, kojem su pomogli solisti opere Srpskog narodnog kazališta. Glazba je bila izvođena i snimana u crkvi Gospe od mira u Srijemskim Karlovcima, uz orguljašku pratnju Vlaste Pokas.

Prva publikacija koju je objavila Zaklada „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ iz Petrovaradina bila je knjižica „Fenomen dečijih opera Franje Štefanovića“ (2022.), urednika Darka Polića, na hrvatskom i srpskom jeziku. Knjižica je, ustvari, bila uvod u novu postavku opere “Šumska kraljica“ koja je izvedena 8. svibnja 2022. godine u Novom Sadu, u Kulturnoj stanici „Egység“, u okviru programa Europske prijestolnice kulture, a neposredni je povod bila 100. obljetnica njezine praizvedbe u Petrovaradinu.

Sjećanje na Štefanovića Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata uvrstio je u obilježavanje Godine velikana iz redova ovdašnjih Hrvata.

Marko Tucakov

Fotografije: Hrvatska riječ

Slavlju su prisustvovali i srijemski biskupi mons. Đuro Gašparović i mons. Fabijan Svalina

SUBOTICA (TU) - Blagdan Obraćenja sv. Pavla, zaštitnika Subotičke biskupije proslavljen je 25. siječnja u bazilici sv. Terezije Avilske u Subotici. Trojezično misno slavlje (hrvatski, mađarski i latinski) predvodio je Apostolski nuncij u Republici Srbiji mons. Santo Rocco Gangemi u zajedništvu s biskupom Subotičke biskupije Franjom Fazekasom, te biskupom Srijemske biskupije mons. Đurom Gašparovićem, biskupom koadjutorom iste biskupije mons. Fabijanom Svalinom, vladikom grkokatoličke Eparhije sv. Nikole mons. Đurom Džudžarom, te svećenicima, đakonima i bogoslovima Subotičke biskupije.

Na početku slavlja nuncij Gangemi je rekao kako je Apostol naroda taj koji nas danas okuplja oko oltara Uskrsloga i uči nas da je obraćenje moguće, odnosno promjena načina života i naših osobnih potreba. U obraćenju sv. Pavla, kako je nuncij naglasio, sam Krist pobjeđuje farizeja i pretvara ga u gorljivog glasnika evanđelja.

U prigodnoj homiliji mons. Svalina govorio je o obraćenju ovoga sveca koje se smatra jednim od najznačajnijih obraćenja u povijesti Crkve, te je podsjetio da je Bog taj koji ide u susret čovjeku i da čovjek treba prepoznati trenutak u kom mu Bog dolazi u susret.

"I mi možemo susresti Krista: u čitanju Svetoga pisma, u molitvi, u liturgijskom životu naše Crkvene zajednice. I možemo dodirnuti Kristovo srce i osjetiti ga da ono dira naše srce. Samo u tom osobnom odnosu s Kristom Gospodinom, samo u tom susretu s Uskrslim postajemo doista istinski, stvarni kršćani. Tako se otvara i naš razum, otvara se i sva mudrost Kristova, i sve bogatstvo istine. I zato molimo Gospodina da nas On prosvijetli, da nam u našem svijetu podari susret sa svojom prisutnošću i tako neka da živu vjeru, otvoreno srce, veliku ljubav prema svima sposobnu obnoviti svijet u kojem živimo", rekao je mons. Svalina.

Propovijed na mađarskom jeziku izrekao je biskup Fazekas, koji je među ostalim rekao kako je Saul na putu za Damask susreo Uskrslog Isusa i ovaj čin je promijenio smjer njegova života. Nekada je išao putem nasilja i mržnje, ali je uvidio da je pravi put jedino Isus Krist. U Njemu je pronašao smisao svog života, što treba biti uzor i nama u našim životima.

Ovom prigodom nuncij Gangemi je obznanio da je prihvaćena želja ovdašnjih pastira Katoličke crkve, te će se ubuduće slavlje zaštitnika Subotičke biskupije, umjesto sadašnjeg – 25. siječnja, slaviti 29. lipnja na blagdan svetih Petra i Pavla. Počev od sljedeće – 2025. godine.

Pjevanje pod euharistijskim slavljem predvodi o je Katedralni zbor Albe Vidaković pod vodstvom zborovođe i orguljaša subotičke stolne crkve mo. Miroslava Stantića.

Važno je podsjetiti kako je sv. Pavao zaštitnik Subotičke biskupije koja je utemeljena na svetkovinu njegova obraćenja, 1968. godine. Njegov lik nalazi se i na grbu Autonomne pokrajine Vojvodine, a zaštitnik je i nekadašnje Kalačko-bačke nadbiskupije, te zemljopisne regije Bačke.

TU Subotičke biskupije

Foto: Atila Kovač

Izvor: www.catholic-su.rs

Na današnji dan, 26. siječnja, 1699. godine sklopljen je mir koji je označio novo poglavlje u europskoj povijesti

SR. KARLOVCI (TU) - Veliki bečki rat, koji je započeo 1683. godine pohodom velikoga vezira Kara Mustafa-paše na Beč, okončan je potpisivanjem mirovnog sporazuma između Svete lige i Turske u Srijemskim Karlovcima, na teritoriju današnje Srijemske biskupije. Nakon 72 dana dugih i teških pregovora mir je konačno potpisan 26. siječnja 1699. godine. Potpisale su ga Austrija, Poljska, Venecija i Rusija – članice Svete lige i Turska uz posredovanje Engleske i Nizozemske. Za potrebe pregovora na brdu iznad Srijemskih Karlovaca sagrađen je drveni objekt. Budući da se pregovarači nisu mogli dogovoriti tko ima čast ulaziti prvi, napravljena su četiri ulaza, kako bi sve strane ulazile istovremeno. Iz istog razloga prvi put je u pregovorima  upotrijebljen okrugli stol, kako bi sve pregovaračke strane zauzela ravnopravna mjesta. Ovakva praksa pregovora za okruglim stolom uvedena je od ovoga događaja u diplomaciju kao princip jednakosti i ravnopravnosti pregovarača.

Značaj Karlovačkog mira bio je višestruk. Prije svega označen je završetak Velikog bečkog rata, a zaraćene strane zadržale su teritorije koje su utom trenutku imale u posjedu. On je označio i početak slabljenja Osmanskog Carstva i najavio njegovo povlačenje iz Europe, koje će uslijediti nakon više od jednog stoljeća. Ovaj mir dobiva na značaju i u moderno doba, kada bjesne sukobi na mnogim frontovima, te stradavaju nevini. Povijest je preko Karlovačkog mira pokazala da se i u najkompliciranijim situacijama može iznaći rješenje te postići dogovor.

Na mjestu na kojem je potpisan Karlovački mir napravljena je najprije manja drvena kapela u spomen na ovaj važan događaj, a godine 1817 uzidana je sadašnja kapela posvećena Gospi od Mira u znak zahvalnosti Djevici Mariji što je pomogla kršćanima povoljno okončati rat s Turcima. Kapela je sagrađena u obliku turskog vojnog šatora, s kružnom osnovom. U početku su napravljena četiri ulaza, kao što je imala građevina u kojoj je potpisan mir. Turski ulaz je u prošlosti bio zazidan i spram njega je stavljen oltar, kao izraz vjere da se Turci na ove prostore više nikada neće vratiti, ali nakon obnove kapele ponovno je otvoren.

Kapela je u posjedu Srijemske biskupije i koristi se za liturgijska slavlja. U prošlosti je nepravedno zanemarivana, no u posljednje vrijeme želi joj se vratiti značaj koji joj pripada. Osim euharistijskih slavlja u njoj se sve češće organiziraju različite vrste susreta na kojima se, osobito mladima, naglašava njena ne, samo liturgijska, nego i povijesna vrijednost.

Maturanti Gimnazije „Stevan Puzić“ iz Rume bili su u posjeti rumskoj crkvi i župniku

RUMA (TU) - Učenici – maturanti Gimnazije “Stevan Puzić“ iz Rume predvođeni profesoricom filozofije Sofijom Manojlović i profesorom povijesti Borislavom Bradićem, posjetili su crkvu i župu Uzvišenja sv. Križa u Rumi. U crkvi ih je dočekao domaći župnik preč. Josip Ivešić, koji ih je kratko, upoznao s prošlošću župe i župne crkve. Zatim su se svi zajedno preselili u župnu dvoranu. Budući da učenici trenutno uče o srednjovjekovnoj kršćanskoj filozofiji, u dvorani su imali priliku postaviti pitanja s kojima se susreću. Imajući u vidu da je većina učenika pravoslavne vjeroispovijesti, neminovna su bila pitanja i o razlikama između jedne i druge Crkve. Župnik je naglasio da je daleko više stvari koje nas povezuju, od onih koje nas međusobno dijele i koje se uglavnom odnose na izvanjska pitanja tradicije i discipline. Treba imati na umu da je većina mladih prvi puta u katoličkoj crkvi, te je ovo bila izvrsna prilika za upoznavanje i pojašnjavanje određenih tema vezanih uz Katolički Crkvu, kao i odnose prema drugim Crkvama. Nakon susreta u katoličkoj crkvi, mladi su se uputili na susret u pravoslavnu crkvu.

Sveti Vinko, đakon i mučenik, obilježava se kao zavjetni dan u ovoj srijemskoj župi

SR. KAMENICA (TU) - U župi Našašća sv. Križa u Srijemskoj Kamenici proslavljen je zavjetni dan u ponedjeljak, 22. siječnja. Svečano euharistijsko slavlje u 17 sati slavio je mons. Eduard Španović, župnik župe Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu, uz koncelebraciju sa župnikom vlč. Lukom Ivkovićem.

U prigodnoj homiliji mons. Španović je iznio povijesni presjek života sv. Vinka i ono što je činio u prvim kršćanskim vremenima. Sveti Vinko se nije htio odreći Svetoga Pisma, stoga mu je oduzet život. Njegova smrt, kao i smrt mnogih drugih svetaca i mučenika, samo je sjeme za nove mučenike i rast kršćanstva. U središtu Vinkova života bila je prepoznatljiva ljubav, kršćanska ljubav koja služi Kristu. Njegov život i služenje trebaju nam biti primjer u životu.

Predsjedatelj slavlja je na kraju kazao: „U ono vrijeme širenja kršćanstva, kršćanstvo ruši robovlasnički sustav. Prvi apostoli, a onda i đakon Vinko, svojim propovijedanjem, učenjem i služenjem mijenjali su društvo oko sebe. Kršćanstvo ne pristaje na kompromis, kršćanstvo se ne odriče učenja Isusa Krista, zato i imamo toliko mučenika, a naš Srijem je natopljen mučeničkom krvlju mnogih. Kršćanstvo ne tolerira mlakost, liberalizam i lagodnost života, već žilavost i borbu. Kršćanstvo stavlja ispred nas izazov da budemo pobjednici, pobjednici u Gospodinu.“

Na kraju proslave zavjetnog dana, mons. Španović je zazvao blagoslov nad vino, vinogradare i vinograde kameničkog područja te je na taj način završena proslava sv. Vinka. Svečano liturgijsko slavlje animirao je domaći župni zbor pod orguljaškom pratnjom Ivana Bera. Nakon misnog slavlja župljani okupili su se okupili u župnoj kući na domjenku uz čašicu razgovora.

Tekst: Luka Ivković

Foto: Zoran Hajdu, Duško Jeremić