Njegovanje vinarske tradicije

RUMA (TU) - Na blagdan sv. Vinka, đakona i mučenika zaštitnika vinograda i vinogradara, koji se obilježava 22. siječnja, već dvadeset i jednu godinu članovi HKPD „Matija Gubec“ i sekcije Sveti Vinko okupljaju se u prostorijama Društva i odlaze u vinograd koji svećenik posvećuje, skupa moleći Gospodina za dobru godinu i obilat rod.

Ujutro 22. siječnja članovi Društva i sekcije Sveti Vinko okupili su se i ove godine kako bi skupa sa svojim župnikom, preč. Josipom Ivešićem, otišli u vinograd u rumskom potezu Barunovac, koji već dva desetljeća posjećuju i blagoslivljaju na ovaj dan. Vinograd je u vlasništvu pokojnog člana HKPD „Matija Gubec“, Đure Kuna, a sada ga obrađuje Miroslav Galar, također član Društva. Po vedrom i hladnom zimskom danu povorka je uz pjesmu hodala rumskim atarima do vinograda. Najprije su se svi nazočni, predvođeni svojim župnikom, okupili na molitvu, „na blagoslov na cjelokupni rad, na sve ono što činimo u svakodnevnom životu,“ kako je rekao preč. Ivešić, „a osobito o današnjem danu moliti blagoslov za dobar urod u našim vinogradima, a onda svakako i na našim poljima, u našim voćnjacima, i svemu onome što činimo i što hrani i prehranjuje naš život. Čuli smo – Gospodin nam progovara kako je On onaj koji je vinogradar i da smo pozvani ostati na trsu Kristu Gospodinu kako bismo mogli donositi pravi i istinski rod. O tome nam sigurno svjedoči i sv. Vinko, đakon i mučenik, kojega danas slavimo. O njegovome spomendanu, prema našoj dugogodišnjoj tradiciji, molimo blagoslov za ovaj vinograd.“ Izmolivši blagoslov, simboličnom rezidbom i zalijevanjem trsa vinom, vinograd je posvećen i time je i ove godine zaokružen običaj obilježavanja Svetog Vinka, koji je uvršten u dio nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji.

U izjavi za medije, mons. Ivešić je naglasio „da su ljudi povezani s prirodom, a da su i sveci zagovornici događanja u prirodi, kao što je sv. Vinko zaštitnik vinograda i vinogradara. Svakako je poruka da želimo uz onaj trud koji mi ulažemo kao pojedinci, kao zajednica, u obrađivanje i kultiviranje prirode, vinograda, voćnjaka, njiva, polja, da želimo računati na Božji blagoslov, u konačnici mnogo toga ovisi upravo o dragom Bogu, koji nam daje vrijeme, sunce, kišu, kako bi usjevi, konkretno i ova loza - donijeli plod. Sveti Vinko je svakako među vinogradarima jedan od omiljenijih svetaca u Srijemu, budući da je Srijem bogat vinogradima, osobito na obroncima Fruške gore, i vjerujem da sv. Vinko jest dobrodošao kao zaštitnik i zagovornik u radu. U današnjem svijetu, koji je postao više virtualan, posebno kad su u pitanju mladi, gubi se kontakt sa prirodom, a za duhovno, tjelesno i mentalno zdravlje čovjeka itekako je bitan doticaj sa prirodom i događajima u njoj, i zato je i današnja manifestacija jedna lijepa prilika da se pokaže ta povezanost s prirodom.“

Marko Mijić i Miroslav Galar, iz HKPD „Matija Gubec“, u svojim izjavama podsjetili su na povijest vinogradarstva u ovom kraju, na nekadašnje bogatstvo rumskih vinograda, ali i na činjenicu da je ovaj vinograd, koga smo danas posjetili, jedini preostao na ovim prostorima. Nadu svakako daje nastavak lijepog običaja slavljenja sv. Vinka. Zajedničko druženje nastavljeno je doručkom u vinogradu i ručkom u prostorijama Društva. Plodovi rada – hrana, kobasice, slanina, kulen, najprije okačeni na žice u vinogradu, kao simbol obilatog roda, u zajedništvu su, na koncu, uz pjesmu i razgovor, podijelili okupljeni, osnaženi nadom da će se tradicija i slavljenje sv. Vinka nastaviti usprkos teškoćama i iskušenjima koje vrijeme donosi.

Milena Mikolaci

Na sv. Vinka se prema tradiciji blagoslivljaju vinogradi

PETROVARADIN(TU) - Uoči spomendana sv. Vinka, zaštitnika vinograda i vinogradara, 21. siječnja, u Petrovaradinu je organizirano okupljanje muškaraca radi blagoslova vinograda i zajedničkoga kušanja vina. Okupljanje je upriličeno u podrumu Josipa Župančića, u Starom Majuru, u najstarijoj kući u Petrovaradinu (izgrađenoj 1798.). Župančić je predstavio rad  svoje vinarije te vina koja je proizveo a koja su kušana. Potom je uslijedio odlazak u Župančićev vinograd, između Petrovaradina i Srijemskih Karlovaca, gdje je župnik petrovaradinske župe Uzvišenja svetog Križa mons. Eduard Španović blagoslovio vinograd i okupljene, a vlasnik simbolički započeo rezidbu trsa.

Događaju je nazočio Goran Kaurić, zamjenik predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i zamjenik pokrajinskog tajnika za kulturu, javno informiranje i odnose vjerskim zajednicama,  predsjednik Mirko Turšić i članovi Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ iz Petrovaradina, predsjednik Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ Darko Polić, te predsjednici Dobrovoljnog vatrogasnog društva Petrovaradin, Lovačke udruge „Zec“ i Udruge  ribiča „Šaran“ iz Petrovaradina.

M. Tucakov

U povodu 800. obljetnice Božića u Grecciu u svim crkvama koje su povjerene franjevačkoj pastoralnoj brizi vjernici mogu dobiti potpuni oprost

SR. MITORVICA (TU) - U okviru obilježavanja osamstote obljetnice Božića u Grecciu sv. Franje Asiškoga, dana 17. travnja 2023., Konferencija franjevačke obitelji uputila je Svetom Ocu sljedeću molbu: „Poradi promicanja duhovne obnove vjernikâ i rasta milosti, molimo da se od svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2023., do blagdana Prikazanja Gospodina našega Isusa Krista u Hramu, 2. veljače 2024., svi vjernici koji dođu u crkve franjevačkih obitelji diljem svijeta te ostajući u molitvi pred jaslicama postavljenim u crkvama, mogu dobiti potpuni oprost pod uobičajenim uvjetima. Isto tako, oni koji su bolesni ili ne mogu fizički sudjelovati mogu jednako primiti plod oprosta, prinoseći svoje patnje Gospodinu ili vršeći neku odobrenu pobožnost.“ Apostolska pokorničarna prihvatila je ovu molbu da se u svim crkvama, koje su povjerene franjevačkoj pastoralnoj brizi, vjernicima omogući zadobivanje potpunog oprosta.

U Srijemskoj Mitrovici, u kapeli sestara svetoga Križa u zajednici Svete Obitelji, 17. siječnja slavljena je sveta misa u 18 sati. Misu je predvodio preč. Ivan Rajković, župnik župe sv. Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici. Prilikom mise župljani su imali priliku primiti potpuni oprost moleći Anđeo Gospodnji, Apostolsko vjerovanje i Oče naš na nakanu Svetog Oca.

Rimokatolička crkva sv. Ivana Nepomuka u Putincima

PUTINCI (HR) - Župna crkva svetog Ivana Nepomuka u Putincima izgrađena je krajem XIX. stoljeća u neogotičkom stilu s romaničkim elementima. Zaštićeni je spomenik kulture Republike Srbije. Već sama ta činjenica govori o njezinom značaju i važnosti, ali više od 100 godina nije bilo niti jedne ozbiljne građevinske obnove na njoj. Zahvaljujući Pokrajinskoj vladi i zalaganju srijemskog biskupa koadjutora mons. Fabijana Svaline radovi na rekonstrukciji krova jednog od najstarijih kulturnih bisera Srijemske biskupije započeli su u prosincu.

Podsjetnik na bogatu povijest

Prvi radovi urađeni su u srpnju prošle godine poslije nevremena, a financirani su od donacije Autonomne Pokrajine Vojvodine, Pokrajinskog tajništva za kulturu, javno informiranje i odnose s verskim zajednicama, koja je velikodušno priskočila u pomoć čak 21 sakralnom objektu u Srijemskoj biskupiji, koji su bili oštećeni u srpanjskom nevremenu. Za više od toga za sada nema sredstava.

»Crkva je važan je spomenik i podsjetnik na njezine graditelje, koji očito nisu štedjeli sredstava. To su bili pripadnici njemačke nacionalne manjine koji su činili većinu u ovom selu. Nažalost, nakon što su protjerani sa svojih ognjišta, a mnogi i stradali, u selo je doseljeno stanovništvo s Korduna kojima su davane njemačke kuće, tada jako bogate, uređene i opremljene najmodernijim poljoprivrednim strojevima. Ostaci tog sjaja još se daju prepoznati iza oronulih pročelja seoskih kuća, otkrivajući nekadašnju bogatu kulturu ovog kraja. Njihovim odlaskom u selu gotovo nije ostalo katolika, te se i crkva rijetko upotrebljavala za bogoslužja. Negdje sam pročitao da je posljednja sveta misa služena u njoj sedamdesetih godina XX. stoljeća. Tada su još bile na životu i velebne orgulje za koje se tvrdi da su bile najveće u Austro-Ugarskoj. Malo mi je taj podatak pretjeran, no svjedoči o zasigurno nekad značajnom instrumentu koji je krasio ovu crkvu i upotrebljavao se u bogoslužju, a kasnije je devastiran«, kaže vlč. Aleksandar Kovačević.

Do sada je bilo nekoliko inicijativa za obnovu crkve. Početkom pedesetih godina obnovljena je fasada crkve. Dosadašnji župni upravitelj preč. Božidar Lusavec zauzeo se da se na crkvi nešto učini, no nije bilo sredstava.

»Crkva je već nekoliko godina bila bez prozora, s otvorenim vratima, te je nažalost devastirana što zubom vremena toliko i vandalizmom čiji su tragovi vidljivi posvuda po crkvi: od smeća, boca, ostataka vatre, do grafita i rezbarija po zidovima i drvenariji, na kojima su još uvijek očuvane nekad predivne freske. Prečasni Lusavec uspio je nabaviti crijep za pokrivanje crkve, te pleksiglasom zatvorio prozore kako ptice ne bi više ulazile i zagađivale crkvu. Popravio je vrata i stavio metalnu rešetku. U više navrata je sa župljanima imao akcije čišćenja unutrašnjosti i okoliša, te je crkva dovedena u red koliko je to moguće. Nažalost, krov nad sakristijom je potpuno propao, a susjedi su svoja dvorišta i štale naslonili na crkvu, te i to utječe na njezino propadanje«, navodi vlč. Kovačević.

Osim povijesnog, ova crkva ima i poseban vjerski značaj koji je više osobne prirode i ima posebno mjesto u srcu svih prognanih i iseljenih Putinčana koji su u toj crkvi primili svete sakramente.

»Svaka crkva kao sveto mjesto i hram Božji ima uvijek veliki značaj za svakog vjernika, kršćanina, bez obzira kojoj kršćanskoj denominaciji pripadao. Barem bi tako trebalo biti. Nitko tko je vjernik ne može nikada ne poštovati bilo čiji hram. Ova crkva je i dalje župna crkva i sjedište župe svetog Ivana Nepomuka u Putincima, s filijalom Žarkovac, iako se više aktivno ne koristi za bogoslužja jer zbog propadanja zgrade to više nije sigurno ni moguće. Obnova crkve važna je i vjernicima, osobito u Srijemskoj biskupiji. Biskup Fabijan Svalina također ohrabruje i pokušava pronaći načine kako bismo očuvali ovu dragocjenu ostavštinu. Koliko mi je poznato, crkva je ponuđena i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, no nisu je htjeli. Biskupija je otvorena i za prenamjenu crkve, no naravno, u nešto što neće narušavati dostojanstvo sakralnog prostora, poput kakvog muzeja, galerije, koncertne dvorane. Ponuđena je čak i za atelje Pokrajinskom zavodu za zaštitu kulturnih spomenika. No za sada nema nekog interesa, što je donekle i razumljivo zbog geografskog položaja«, kaže vlč. Kovačević.

Potrebna pomoć

Broj katoličkih obitelji u ovom mjestu je mali. Prema za sada dostupnim podacima dosadašnji svećenik u Putincima obilazio je 12 kućanstava, a u filijali Žarkovac 17. Vjeruje se da ih ima više koji su u nacionalno mješovitim brakovima u pravoslavnim kućanstvima. Prema riječima župnika, njihov točan broj će znati u predstojećim danima kada će ih obići. Kako bi se spasio ovaj biser od daljnjeg propadanja, župnik Kovačević poziva sve ljude dobre volje koji su u mogućnosti da podrže ovaj projekt svojom donacijom.

»Nadamo se da će vlasti prepoznati važnost ovog projekta te poduprijeti radove, jer u protivnom nemamo se odakle nadati nekim sredstvima, osim eventualnim privatnim donacijama. Crkva u Putincima je zaštićeni spomenik kulture ove države i time je Srbija priznala njezinu iznimnu povijesnu važnost i preuzela brigu o njoj. Vjerujem da će u budućnosti biti više sluha od nadležnih institucija da se ovaj arhitektonski biser sačuva i preda generacijama koje dolaze. Volio bih kada bi općinske vlasti u Rumi, zajedno s Ministarstvom kulture i Pokrajinom te Biskupijom, pokušali pronaći neko rješenje te omogućili obnovu ove crkve. Potrebno je barem urediti fasadu s koje otpadaju dijelovi te predstavlja i sigurnosni rizik za prolaznike. Nužno je sanirati i zvonik crkve, tj. lim na tornju, te urediti crkvište kako više ne bi bila ruglo cijeloga sela u samom centru. Čujem od stanovnika sela koliko su sretni što se nešto počelo raditi kad su vidjeli majstore i kako se srame zapuštenosti ovog sakralnog objekta. Biskupija je uvijek bila otvorena, župnici su nastojali činiti nužno, no bez novca ne može se učiniti mnogo«, kaže na kraju razgovora vlč. Kovačević.

S. D.

Izvor: www.hrvatskarijec.rs

Uoči blagdana Sveta tri kralja u Rumi se njeguje specifičan običaj – „kraljci“ polazeći iz crkve obilaze obitelji javljajući radosnu vijest o rođenju Isusa Krista

RUMA (TU) – Veliki blagdan Sveta tri kralja u Rumi je povezan sa tradicijom tzv. „kraljaca“, koje čine neoženjeni mladići koji ukrašeni novogodišnjim ukrasima pohode obitelji i uz pjesmu Narodi nam se kralj nebeski javljaju radosnu vijest o rođenju Krista. Obitelji ih primaju u svoje domove i čašćavaju kobasicama, vinom i novcem, da bi prve naredne subote nakon blagdana, od prikupljenih darova „kraljci“ organizirali „igranku“ u prostorijama HKPD-a „Matija Gubec“. Njihova „igranka“ okuplja najveći broj mladih i važi za najpopularniji događaj u udruzi. Tom prilikom župnik blagoslivlja prostorije društva, a „kraljci“, nakon što se pogase sva svjetla u sali, otpjevaju pjesmu koja ih prati tijekom pohoda i time otvore svečanost.

Dugi niz godina, ovaj običaj se prenosi od pradjedova, a mladi rado nastavljaju tradiciju, što je veoma značajno za pomlađivanje društva. Svakako, najvažnije od svega je zajedništvo i druženje koje „kraljci“ sa sobom nose. U društvu „Matija Gubec“ naglašavaju da ih „kraljci“ izdvajaju od drugih i da su običaji vezani za njih veoma stari, iako se točno datiranje ne može sa sigurnošću utvrditi, ali svakako se običaj prakticira više od jednog stoljeća. Uvršteni su u dio nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji.

Kako je i nekada bilo, tako i ove godine, 5. siječnja „kraljci“ su krenuli iz župne crkve u obilazak obitelji, s pjesmom objavljujući rođenje Kristovo, čestitajući svima novo ljeto i prikupljajući darove za svečanost čiji su domaćini. Na samu svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, kada su proslavljena i Sveta tri kralja, vjernici i „kraljci“ okupili su se na svetoj misi.

Misno slavlje započelo je blagoslovom bogojavljenske vode i škropljenjem vodom kao spomen na vlastito krštenje i pripadnost Bogu i Crkvi. Župnik, preč. Josip Ivešić, u homiliji je rekao da vijest o rođenju Isusa Krista nikoga nije ostavila ravnodušnim, bilo da je riječ o prihvaćanju, bilo o odbijanju Božje poruke i protivljenju svemu što ona nosi. "Od trenutka Kristovoga rođenja događaju se određene pojave – tu su pastiri, stanovnici Betlehema, tu su Jeruzalemci, tu su u konačnici svi oni do kojih je na bilo koji način doprla ova vijest, tu su Mudraci s Istoka koji promatrajući prirodu otkrivaju Božju blizinu i Božju prisutnost. I mi u ovo naše vrijeme, promatramo ovaj svijet. S jedne strane, nažalost, u njemu ima mnogo toga i teškoga i ružnoga i tragičnoga, ali s druge strane, toliko ima ljepota, od onih sasvim jednostavnih, malih, koje često niti ne prepoznajemo i ne vidimo jer smo možda sami sebe odvikli od toga da se divimo jednostavnim, malim stvarima, ali u kojima i danas možemo prepoznati Božju prisutnost, prepoznati radosnu vijest – Bog je stvoritelj ovoga svijeta i taj veliki, moćni Bog postao je čovjekom da bi se objavio svim ljudima i da bi svakom čovjeku prenio radosnu vijest spasenja. U konačnici, kada je ta vijest, kako kaže današnje Evanđelje, doprla do Heroda, uznemirio se Herod i cio Jeruzalem s njime, a u to vrijeme Jeruzalem nije bio malo mjesto, već političko, društveno i religiozno središte, u kome se živjelo, u koga se hodočastilo ili dolazilo iz raznih razloga, kao tog puta na popis stanovništva, kamo su krenuli i Josip i Marija, jer Josip je bio porijeklom iz toga kraja. Uznemirili su se. Nešto se dogodilo. Kraljevi su krenuli na put. Dobili su neko nadahnuće da idu tražiti toga novorođenoga Kralja. Zauzimaju stavove. Mudraci s Istoka odlaze promijenjeni. Kada kaže Evanđelje da su otišli drugim putem, znači otišli su kao drugi ljudi, kao novi ljudi, kao preporođeni ljudi. I nas liturgija Crkve poziva da svaka sveta misa bude jedna prilika da nakon te svete mise budemo još bolji, drugačiji, još više na Božjoj strani, još više za Božju pravdu, za Božju istinu, za Božju ljubav koju trebamo danas, u ovo naše vrijeme svjedočiti, kako bi drugi ljudi prepoznali Boga i kako bi i drugi ljudi pronašli put do Boga. S druge strane, imamo kralja Heroda koji ostaje uznemiren, koji nije pronašao mir srca i duše, koji nije pronašao novi put kroz život, nego se, štoviše, vraća unatrag, u strah, u sebičnost, u zatvorenost, jer događa se neki novi kralj koga on prepoznaje ne kao znak spasenja, ne kao znak ljubavi, nego kao prijetnju za sebe i za svoje prijestolje. U svetkovini Bogojavljenja," rekao je na koncu propovijedi preč. Ivešić, "valja nam prepoznati Boga koji ide u susret svakome čovjeku i koji sve ljude poziva na spasenje, na obraćenje, na novi život; koji želi da svaki čovjek upozna radosnu vijest, da do svih ljudi doprije ta radosna poruka, a na nama je koliko ćemo je sami prihvatiti i svjedočiti ili ćemo se, kao kralj Herod, zatvoriti u neku lažnu sigurnost, u vlastite strahove, bojeći se otvoriti Bogu, a znamo da je Bog onaj koji daje samo dobro, koji nam želi pomoći da pronađemo nove putove i da možemo preporođeni, kao novi ljudi koračati ovim svijetom, dakako uvijek pogleda uprtoga u nebo, vječnost, kamo nekako svi vodimo."

Na kraju misnoga slavlja župnik je zahvalio svim obiteljima koje su primile blagoslov i koje je župnik zajedno s ministrantima pohodio ovih dana. Nakon završnog blagoslova, župnik je pozvao nazočne „kraljce“ da otpjevaju pjesmu po kojoj su poznati i koja ih simbolizira - Narodi nam se kralj nebeski, kojom se i privela koncu sveta misa, a već prema navici produžena je trpezom ljubavi i druženjem u pastoralnom centru. Toga dana bio je i blagoslov župne kuće i pastoralnog centra, gdje su vjernici zajedno molili Božji blagoslov za cijelu župnu zajednicu.

Milena Mikolaci

Nakon Madrida, Wroclawa, Torina i Rostocka, 46. europski susret mladih održao se od 28. prosinca 2023. do 1. siječnja 2024. u Ljubljani, glavnom gradu Slovenije

LJUBLJANA (TU) - Susret u Ljubljani, koji je okupio veliki broj mladih iz svih krajeva Evrope, nosio je poruku „Zajedničko putovanje“- a susret je organiziran u suradnji ekumenske zajednice iz francuskog sela Taizé i mjesne Crkve uz potporu Grada Ljubljane, također uz veliku volontersku podršku slovenačke organizacije „Katoliška mladina“. Na Taize europski susret u Ljubljani uputio se i jedan autobus iz Srbije na kome su se našli mladi vjernici iz svih dijelova Vojvodine. Po dolasku u Ljubljanu dočekali su ih volonteri koji su im uz srdačnu dobrodošlicu pomogli smjestiti se i pronaći svoje župe. Naime, tijekom susreta svi mladi su bili raspoređeni po lokalnim župama i obiteljima, koji su širom otvorili vrata svojih domova, te svesrdno i toplo dočekali mlade goste iz svih krajeva svijeta. Zahvaljujući ovakvom načinu organizacije i smještaja gosti ali i domaćini imali su priliku naučiti više o vrijednostima međusobnog poštovanja i povjerenja kao i načinu života koje prožima solidarnost i prijateljstvo.

Tijekom boravka u Sloveniji mladi su imali raznovrsni program koji je uključivao molitvene večeri, radionice, i posjete okolnih mjesta kao što su jezero Bled i špilja u Postojni. Hodočasnici su imali priliku obići lijepo ukrašene ulica Ljubljane, poznate muzeje, trgove i tvrđave, dok se tijekom večernjih sati organizirala raspodjela hrane kao i zajednička molitva u Areni Stožice. Tijekom večernje molitve okupljalo se oko 5000 mladih koji su u zajedništvu slušali Božju riječ, pjevali i molili na razne nakane i potrebe sebe i svojih lokalnih zajednica. Mladi su imali mogućnost tijekom dana prijaviti se na različite radionice i predavanja koja su se održavala u župama, kulturnim i pastoralnim centrima širom Ljubljane. Teme koje su se obrađivale na dnevnim radionicama ticale su se duhovnosti, religije, društva, solidarnost, umjetnosti i kulture. Neke od interesantnih naslova bili su: „Ljubljana od 19. stoljeća do modernih vremena“, „Slikanje i molitva s košnicama“, „Umjetna inteligencija: vidjeti ljudsko u umjetnom“, „Pjevati zajedno: način tkanja jedinstva i izražavanja otvorenog identiteta.“

U jutarnjim časovima u lokalnim župama mladi su bili pozvani priključiti se jutarnjoj molitvi i razmatranju u manjim skupinama koje su animirali volonteri. Teme koje su mladi razmatrali su se odnosile na važnost slušanja, zajedničkog putovanja kroz današnji svijet, kao i važnost postojanog zajedništva s drugima i s Bogom. Svake večeri tijekom organizirane molitve u Areni Stožice, brat Matthew iz Teize zajednice vodio je meditativno razmišljanje koje je poticalo na molitvu i promišljanje o aktualnim temama u društvu i svijetu. Tako su neke od  nakana i molitvi bile za mir i prestanak sukoba između Rusije i Ukrajine, Palestine i Izraela, te težnja k međusobnom razumijevanju i prihvaćanju zavađenih naroda, religija i nacija.

Nekoliko biskupa, svećenika, hodočasnika i misionara iz raznih krajeva svijeta prisustvovali su molitvi te su podijelili životno iskustvo i svjedočanstvo svoje vjere. Također, predsjednica Republike Slovenije, Nataša Pirc Musar, prisustvovala je na jednoj od molitvenih večeri kada je poželjela svima da 2024. bude godina mira, te da s drugima dijele dobrotu, solidarnost i humanost.

 „Najviše mi se svidjelo jedinstvo i zajedništvo mladih u vjeri u Krista, gostoprimstvo i srdačnost u obitelji u kojoj smo boravili. Na druženju i molitvama uspjeli smo uspostaviti jedinstvo i zajedništvo različitih nacija i jezika, koji su često u svakodnevnom životu suprotstavljeni, a mi smo dokazali da je zajedništvo u Kristu iznad svih podjela, prepreka i razdvajanja. Doček Nove godine u drugom gradu je za mene jedno veliko novo iskustvo, naročito jer sam ga stekao u zajedništvu sa mladim kršćanima iz cijele Europe. Skupa smo molili, pjevali pjesme i igrali igre tipične za zemlje i regije iz kojih su mladi dolazili. Planiram da obavezno idem i na sljedeći susret u Estoniju 2024.,“ kaže Ivan Ursić iz Petrovaradina, župa sv. Rok.

Poruke i molitve mira ostavili su snažan eho, za koji se nadamo da će po mladima koji se vraćaju svojim kućama, odjeknuti u mnogim mjestima, Crkvama, i zajednicama. Ovo iskustvo susreta bilo je poput inspiracije i ohrabrenja za mnoge mlade hodočasnike koji su odlučili dočekati Novu godinu na Taize susretu u Ljubljani. Sljedeći Taize evropski susret najavljen je za kraj 2024. godine u Tallinnu, glavnom gradu Estonije, do tada svi mladi dobre volje pozvani su biti svijetlost svijeta kroz sve poteškoće i prepreke koje nas u budućnosti očekuju. Da bi ustrajali u svojoj dobroti i postojanosti, i da bi pronašli pravu ravnotežu između biti sam i biti s drugima, dopustimo da nas jedna od poruka sa susreta u Ljubljani ohrabri u tome: „Žice gitare leže jedna pored druge, ali kada se sviraju zajedno, proizvode prekrasan zvuk...“