Svetkovina Tijela i Krvi Kristove svečano je proslavljena u Župi sv. Mihaela, arkanđela

N. SLANKAMEN (TU) - U Slankamenu je već tradicija da najmlađi na Tijelovo Isusa posebno pozdravljaju i vesele. I radost je višestruka: i Isusu i djeci i odraslima koji su se toga dana okupili slaviti Krista, jer kada djeca daju slavu Bogu, onda je to ono pravo – primljeno i blagoslovljeno.

Župnik preč. Berislav Petrović kazao je kako se u ovoj misi sjećamo Isusovih riječi „Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama..“, jer je u srcu imao žarku želju da se daruje – da daruje sebe svojima u svetoj pričesti. „Znao je da smo krhki, da smo slabi i nemoćni, zato nam se darovao, kako bi on živio u nama: 'onaj koji mene blaguje živjet će po meni.'“

Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje i blagoslov Presvetim. Svećenik je kroz lađu crkvu pronio Presveti Oltarski Sakrament, a djeca su s lijeve i desne strane bacala ružine latice prema pokaznici. Slava i hvala Isusu Euharisitjskom!

B.P.

 

 

U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu održan je koncert duhovne glazbe u čast Zemunskoj Gospi, i to posljednjeg dana mjeseca posvećenog Božjoj Majci, 31. svibnja

ZEMUN (TU) - Nastupili su Lidia Martiniello na orguljama i Andrej Kukuruzar na violini i orguljama. Program su većim dijelom činile skladbe posvećene Blaženoj Djevici: više verzija pjesama „Ave Maria“, „Magnificat“, „Salve Regina“ i sl. Izvedena su djela skladatelja iz raznih perioda i iz različitih krajeva, kao što su Bach, Pergolesi, Schubert, Šuh, Frisina i drugi. Neke od skladbi, poput „Kao Marija“, talijanske „È l’ora che pia“ i mađarske „Üdvözlégy, Mária“, otpjevane su. Nakon koncerta je organiziran i humanitarni bazar. Goste je pozdravio mons. Jozo Duspara, zemunski župnik, a nazočio je i Branko Kajić, predsjednik Zajednice Hrvata Zemuna „Ilija Okrugić“. Brojnu publiku sačinjavali su župljani, kao i posjetitelji iz Zemuna, Beograda i okolice.

Andrej Kukuruzar

 

U Svetištu Gospe Snježne – Tekije u subotu, 30. svibnja, održan je koncert župnih zborova Srijemske biskupije, posvećen Nebeskoj Majci, primjereno koncu mjeseca u kojem se ona osobito časti

TEKIJE (TU) - Koncert su organizirali Srijemska biskupija i Biskupijsko svetište Gospe Tekijske, a pokrovitelji su bili Srijemska biskupija i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Mons. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije, rekao je: „Pjevamo u čast našoj Nebeskoj Majci Mariji. I to je ono što je najvažnije - da razvijamo svijest o pobožnosti Nebeskoj Majci i to ovdje, u ovome drevnom biskupijskom svetištu na Tekijama. Također je potrebno da se međusobno ljudi upoznaju, razmijene iskustva i note, da čujemo jedni druge, što je uvijek jedno bogatstvo. I ove godine smo pozvali sve župne zborove naše Srijemske biskupije, međutim zbog brojnih događanja, ovom prilikom nastupaju četiri zbora. Prilikom organizacije ovog koncerta, nastojimo da on uvijek bude koncem mjeseca svibnja, koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji, tijekom kojeg smo u našim župnim crkvama svakodnevno molili, pjevali u čast dragoj Gospi, a ovdje opet zazivamo je kao Gospu Tekijsku i time želimo možda i na najbolji način zaključiti ovaj mjesec pjevajući njoj na slavu, sa porukom da se još više trudimo, da još više upoznajemo i naše svetište biskupijsko, ali isto tako i marijanske pjesme i sve ono što povezuje ove prostore sa čašćenjem Blažene Djevice Marije.“

Na početku koncerta nazočne je pozdravio domaćin, vršitelj dužnosti rektora svetišta vlč. Stjepan Šumanovac.

„Na Tekijama već dugi niz godina sastajemo se u povodu čašćenja Blažene Djevice Marije, s vjerom da će podržati ovo naše pjevanje, zalaganje, našu prisutnost. Vjerujem da već naša prisutnost puno govori o tome da je ona danas ovdje s nama prisutna. Zato želim pozdraviti sve vas ovdje i među vama one koji će danas svojim glasom, svojim pjevanjem, doista uzveličati ime Blažene Djevice Marije, a ujedno će to biti i duhovni poziv za svakog od nas, da i mi u sebi probudimo pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Zbog toga velika hvala svima za žrtvu i zalaganje da ovaj dan bude doista veličanstven, ali i da posluži kao poticaj svim ostalim župnim zajednicama da se također isto zalažu za zajednicu, što nam je prijeko potrebno, kako u Srijemskoj biskupiji, tako i u našim obiteljima.“

Nastupili su, sa po tri skladbe, Združeni mješoviti zbor župa: sv. Josipa – Čerević, sv. Barbara – Beočin i župe Našašće sv. Križa – Srijemska Kamenica (voditelj i dirigent vlč. Luka Ivković, na orguljama Eugenija Kojič i Ivan Ber), zatim Mješoviti zbor sveta Cecilija, župe Uznesenje Blažene Djevice Marije iz Zemuna (voditelj zbora Andrej Kukuruzar, dirigent Mladen Prodan, a orguljaš Aleksandar Stanković), Mješoviti zbor župe Uzvišenja svetoga Križa iz Rume, sa voditeljicom i dirigenticom Katarinom Atanacković, te Katedralni i mješoviti zbor sveta Cecilija, župe svetog Dimitrija, đakona i mučenika, iz Srijemske Mitrovice (voditeljica i dirigentica s. Marija Jelena Damjanović, na orguljama Leon Žarko).

Sredina koncerta bila je pravi trenutak da svi nazočni skupa izmole posvetnu molitvu Gospi Tekijskoj, kojoj su priključili i sve svoje osobne molitve. U ime Srijemske biskupije, nakon nastupa zborova, svima je zahvalio mons. Josip Ivešić, generalni vikar, i podijelio zahvalnice zborovima koji su nastupili u svetištu Gospe Tekijske, koje ove godine navršava 310 godina postojanja. Na samom koncu večeri svi nazočni su se zajedno pomolili i zapjevali Gospi Tekijskoj, i to pjesmu za koju je tekst napisao Ilija Okrugić, glazbu Stjepan Lovrić, i harmonizacijom Dejana Bubala. Nakon zajedničkog fotografiranja ispred crkve, druženje je nastavljeno u dvorani svetišta, kako bi se iznova utvrdila stara i rodila nova poznanstva, a sve u cilju jačanja i bogaćenja kršćanske zajednice na tlu Srijema.

M. Mikolaci

 

U zemunskoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije je 27. svibnja  slavljena sveta misa povodom Dana državnosti Republike Hrvatske, na kojoj se moli za matičnu domovinu i sve Hrvate

ZEMUN (TU) - Svetu misu predvodio je preč. Mihael Sokol u zajedništvu sa fra Ilijom Alandžakom, fra Ivanom Šarčevićem, vlć. Aleksandrom Kovačevićem, te župnikom preč. Jozom Dusparom.

U drugom dijelu programa prigodnim se skladbama predstavio zbor „Odjek“, koji djeluje u okviru Zajednice Hrvata Zemuna „Ilija Okrugić“ pod ravnanjem Mladena Stankovića, uz klavirsku pratnju Aleksandra Stankovića.

Svečanosti je nazočio  zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji Ivan Zeko Pivač, kojemu je svečano uručen cvjetni aranžman u obliku hrvatskoga grba.

Organizatori događaja bili su Društvo hrvatske mladeži Zemuna i Zajednica Hrvata Zemuna „Ilija Okrugić“, u suradnji sa zemunskim župnikom preč. Jozom Dusparom.

Dragana Sajfert

 

Sukladno odluci 43. redovitoga plenarnog zasjedanja Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda (MBK), održanoga u Beogradu 27. i 28. siječnja 2026. godine, u Tajništvu MBK u Novom Sadu 1. lipnja 2026. godine izvršena je primopredaja dužnosti između dosadašnjega i novoizabranoga vodstva Konferencije. Novo vodstvo čine predsjednik biskup Dodë Gjergji, potpredsjednik biskup Fabijan Svalina, te tajnik biskup Mirko Štefković, koji je ujedno i član Stalnoga vijeća.

Nakon primopredaje dužnosti održana je prva sjednica novoga saziva Stalnoga vijeća. Tijekom zasjedanja razmatrani su prioriteti i planovi djelovanja za naredno razdoblje, kao i predstojeće aktivnosti od posebne važnosti za život i djelovanje Biskupske konferencije.

Posebna pozornost posvećena je pripremama za predstojeći pohod Ad Limina Apostolorum te koordinaciji budućih inicijativa koje će se provoditi u mjesnim Crkvama.

Novoizabrano vodstvo izrazilo je zahvalnost dosadašnjem predsjedniku kardinalu Ladislavu Nemetu SVD i tajniku vlč. Robertu Pastyiku na njihovoj predanoj službi i doprinosu radu Konferencije tijekom proteklih godina. Ujedno je potvrđena spremnost da se, u duhu zajedništva, odgovornosti i suradnje, nastavi služiti poslanju Crkve i promicanju zajedničkih pastoralnih ciljeva.

 

Tajništvo MBK

 

Ime Ilije Okrugića (1827. – 1897.) često ćemo uzalud tražiti po antologijama hrvatskih pjesnika i književnika. Njegovo se ime prešućuje, a djela mu se tendenciozno podcjenjuju.

 

Prvi svećenik zaređen po rukama biskupa Strossmayera

Ilija Okrugić rođen je 12. svibnja 1827. u Srijemskim Karlovcima. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom mjestu, a zatim se upisuje u đakovačko biskupsko sjemenište gdje 1850. završava bogosloviju. Za svećenika ga je zaredio biskup Josip Juraj Strossmayer.

Dana 6. listopada 1850. poslao je biskup Strossmayer svoga prvijenca za kapelana u veliku šokačku srijemsku župu Kukujevce. Tu je mladomisnik Ilija Okrugić svojom veselom naravi i sadržajnim propovijedima pridobio naš priprosti seoski puk za koji će živjeti, kome će pisati pjesme i skladati, sastavljati igrokaze i, osluškujući njegovo bilo, pisati novele.

Godine 1853. premješten je Okruglić iz Kukujevaca u Sot, gdje se zadržao samo nekoliko mjeseci i pošao za kapelana u Hrtkovce. Hrtkovci su tada bili još izrazito albanska župa sa župnikom Pavlom Đotićem, rođenim Albancem plemena Klimenti.

Okrugić mu je dodijeljen kao duhovni pomoćnik za brojne hrvatske doseljenike iz slunjskog kotara, mađarizirane Slovake iz Temerina i Nijemce iz Rume. Budući da u Hrtkovcima te godine nije bilo državnog učitelja, mladi kapelan, da škola ne bi prestala s radom, sjeda za katedru, spreman za sve svoje učenike.

Iz Hrtkovaca prešao je na kapelansko mjesto u Srijemsku Mitrovicu, gdje je proboravio godinu 1854. i uz nekoliko mjeseci kapelovanja u Vrpolju završio prvi dio svog svećeničkog života.

Prebendar i župnik

Biskup Strossmayer pozvao ga je 1855. u Đakovo i imenovao ga prebendarom. Ondje je stekao glas vrsnog propovjednika.

Ujesen 1862. postavljen je za župnika u Sarvašu kod Osijeka, a 1. studenog 1863. godine prelazi u župu Levanjska Varoš kod Đakova. Ondje je boravio do 1866. kada je premješten u Petrovaradin za župnika Župe sv. Jurja mučenika.

Godine 1881. Ilija Okrugić iz temelja obnavlja i proširuje glasovito svetište Gospe Tekijske, koje je od djetinjstva pohađao i volio.

Tridesetak godina svog svećeničkog života proveo je Okrugić uz tekijsko svetište privlačeći tisuće i tisuće hodočasnika svojim zanosnim i sadržajnim marijanskim propovijedima. Ovaj ljubitelj Srijema i apostol Marijine slave dobiva 1885. godine za svoj rad na crkvenom polju priznanje: blagoslovljen je za opata s naslovom svetog mučenika Dimitrija Srijemskog.

Ime Ilije Okrugića često ćemo uzalud tražiti po antologijama hrvatskih pjesnika i književnika. Njegovo se ime prešućuje, a djela mu se tendenciozno podcjenjuju. Iako naobražen, Ilija Okrugić ne piše pjesme ni proze za visoko društvo.

On isključivo stvara za puk, što znači da je pisao, pjevao i skladao za soj svijeta odnjihan uz tamburu i popijevku.

Svoju prvu pjesmu „Pozdrav Zori i braći dalmatinskoj“ objavljuje 1845. u Zadru.

Za ovom slijede druge pjesme objavljene u tadašnjim književnim listovima Vijencu, Dragoljubu, Bunjevačko šokačkoj vili, Slavoncu itd. Po vrsti i tematici to su uglavnom lirske pjesme: rodoljubne, šaljive i nešto ljubavnih u stilu starih gradskih pjesama. Okrugićeve budnice „Diži se, diži, mili rode moj!, Je li bolje, braćo draga?, Oj čujte, braćo Slavjani i Domovino, slatko milovanje“, još se i danas snažno doimlju.

Opjevao je ljepote Srijema, Fruške Gore i znamenitija srijemska mjesta. Zbog svojih ljubavnih inače sasvim bezazlenih pjesama, došao je na zao glas. Mnogi „askete“ nisu podnosili što se njegove pjesme, osobito tzv. gradske, pjevaju po krčmama i drugim javnim mjestima.

Okrugić je spjevao i nekoliko epova od kojih pоsebno treba spomenuti sljedeće: „Dojčin Petar“, prema narodnoj pjesmi „Vino pije Dojčin Petar“, varadinski ban, „Posestrimstvo“, „Slavoniji i Sokolu njenu“ (fra Luki Imbrišimoviću).

Njegov najduži ep „Sveti Ivan Kapistran“ naročito je važan zbog povijesnih bilješki u kojima Okrugić spominje nepoznatu Klovićevu minijaturu ovog borbenog svetog franjevca.

Od Okrugićevih novela naročito se ističe Lijepa Klementinka u kojoj je opisao naše katoličke Albance Klimente u Hrtkovcima i Nikincima, njihovu narodnu nošnju, običaje i odnose prema hrvatskom življu.

Dramska djela „Šokica“, „Varadinka Mara“, „Saćurica i Šubara“, „Grabancijaš đak“, „Seljanka ili pastirski razgovor“ i „Dojčin Petar“ spadaju među njegova najbolja djela.

Okrugić je kao pobožni svećenik odlično uspio približiti božićno otajstvo svojim vjernicima. O tome bjelodano govore njegove pjesme „Hajd’mo, hajd’mo svi Betlemu“, „Slava Bogu na visini gore nebeskoj“, „Vjerujem u Tebe, o Isuse mali, O Isuse poljubljeni, O Isuse, Ti sunašce“, što ih je spjevao još kao mlad svećenik svećen u godinama svoga kapelovanja i tiskom izdao u posebnoj brošurici 1857. u Zemunu. Njegove božićne pjesme sačuvali su uglavnom petrovaradinski orguljaši u usmenoj predaji tj. učeći jedan od drugoga bez nota.

Kao upravitelj tekijskog svetišta Okrugić je spjevao i niz marijanskih pjesama od kojih su se posebno rado pjevale „Oj Tekijska Gospo sveta“, „Sveta Anо i Marijo“, „Veseli se Gospo“, „Zdravo, Majko željena“, „Nek ori slave svijetom glas“ i „S Bogom ostaj sveta sliko“.

Pisao je i euharistijske pjesme: „Isuse, Bože moj“, „Spomeni se na onu noć“,„ Zapjevajmo pjesmu novu“. Koje je crkvene pjesme Okrugić još spjevao, ako ih je spjevao i dao im napjeve, nije se do danas moglo ustanoviti.

Kao dijete svoga vremena, Okrugić je pjevao i čisto svjetovne pjesme. Njegova je npr. poznata pjesma „Za jedan časak radosti“, za koju je uzeo napjev iz talijanske pjesme Per un momento di piacere pa je tako ta pjesma postala jedna od najpjevanijih gradskih pjesama. Dodatno ju je popularizirao film „Tko pjeva zlo ne misli“ (1970.).

Svim svojim pjesmama namijenjenim pjevanju Okrugić je „ishitrio“ i napjeve. Bio je glazben i znao je svirati.

Kao miljenik biskupa Strossmayera svojim je dramama i igrokazima Okrugić nastupio u Đakovu.

„Seljanka ili pastirski razgovor“ izdana je tiskom u Osijeku 1861. a „Saćurica i šubara“ u istom gradu 1864. Oba ova dramska djela bila su prvi put prikazana u đakovačkom biskupskom sjemeništu u izvedbi bogoslova.

Godine 1888. napisao je alegorijsku sličicu u počast zlatomisničkom jubileju biskupa Strossmayera. Djelo je radi izvedbe predano časnim sestrama Svetog Križa u đakovačkom samostanu, ali ga je austrijska policija zaplijenila i uništila.

U Đakovu je 1885. objelodanjena Božićna i Trikraljevska koleda. Iz Petrovaradina, Srijemskih Karlovaca i Srijemske Kamenice, gdje je Okrugić osobno uvježbavao prve grupe koledara, raširila se ova omiljela božićna drama po svim hrvatskim katoličkim srijemskim župama, poznatija u puku pod nazivom „Betlemaši“. Posljednjih desetljeća ovaj je običaj ugašen pod izlikom „smetanja javnog reda i mira“.

„Šokica“ je drama najviše izvođena u poratno vrijeme po našim slavonskim, srijemskim i bačkim selima.

Zanimljivo je da uz ljubav katolikinje Janje i pravoslavca Pere pristaje katolički svećenik. Pero se bori u četama bana Jelačića za slobodu i samostalnost Hrvatske, a župnik poučava Janjina oca:

„Uz to pomisli, dragi Marijane, da Pero, iako je, što ti veliš, Vlah i druge vjere, ipak je sin jedne naše mile hrvatske domovine, za koje oslobođenje on radosno ide u boj!“

Ovakvim pisanjem i stavom kao i svojim osobnim djelovanjem Okrugić je bio prvi u ovim našim krajevima koji je zagovarao slogu između Hrvata i Srba.

Okrugića su nadživjele dvije rođene sestre Adela i Filipina. Filipina je svu pjesničku ostavštinu svoga brata u rukopisu – 127 rukopisa – predala na čuvanje Matici srpskoj u Novom Sadu.

Novosadsko i beogradsko kazalište dugo je držalo na repertoaru njegove drame Grabancijaš đak, Varadinka Mara i Dojčin Petar. Poznata i omiljela Saćurica i šubara održala se na repertoaru sve do danas. Zbog ovih djela i prijateljstva s istaknutim Srbima Okrugić je odlikovan srpskim Redom sv. Save i crnogorskim Redom Danilovim. Međutim, za hrvatsko općinstvo on je još uvijek nepoznanica.

Rodoljub

Svoju ljubav prema hrvatskom narodu Okrugić je pokazao ne samo u svojim pjesmama koje se pjevaju uz dobru srijemsku šljivovicu, nego naročito svojim uzornim svećeničkim radom u mjestima kamo ga je dovelo njegovo zvanje.

Hrvati u Srijemu i Bačkoj prihvatili su njegovo djelo, jer su u njemu našli ono što sami u sebi nose neuobličeno i neizraženo.

Za života je dosta putovao. Svoj odlazak u strane sredine često je koristio i za to da bi druge narode upoznao s kulturnom baštinom hrvatskog naroda i svojom domovinom. Tako je 1. srpnja 1874. prigodom otkrivanja Рetrarkina spomenika u Padovi, održao sjajan govor pred svjetskim auditorijem u obranu preziranog i podcjenjivanog „barbarskog“ hrvatskog naroda.

Posljednjih godina života Okrugić je dosta pobolijevao. Umro je 30. svibnja 1897. od upale porebrice u sedamdeset i prvoj godini svoga života. Slijedećeg dana sahranjen je, prema vlastitoj želji, s lijeve strane svetišta Tekijske Gospe.

Njegov lik ocrtao je prisutnom mnoštvu hrvatski grkokatolički svećenik i poznati pjesnik Jovan Hranilović. Na grob mu je postavljena spomen-ploča s osnovnim podacima iz njegova života, a zatim su dodani Hranilovićevi stihovi:

Svećeniče, pjesniče i druže,
Kakovi se ne rađaju često,

Dva plemena nad grobom ti tuže, Ponajbolji s tobom im je nesto.

Hrvatska naša mila mati
Ime će ti zlatom okovati.

Osim svih hrvatskih književnih novina i listova, prigodom pjesnikove smrti, o pokojniku su donijeli prikaze i srpski časopisi. Tako lijepih prikaza u njima ne možemo naći ni o jednom hrvatskom svećeniku ni prije ni poslije.

Martinović, I. (1978). Obljetnice: Ilija Okrugić – Srijemac. Sveta Cecilija, 48 (4), 107-109. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/240730

Izvor: www.hkm.hr