U Srijemskoj Mitrovici održana 61. sjednica biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, čiji je dio i Srijemska biskupija

SR. MITROVICA (TU) - U četvrtak, 7. studenog, u prostorima Biskupskog ordinarijata održana je LXI. sjednica biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine.

Uz domaćeg biskupa Svalinu, sudjelovali su i srijemski biskup u miru mons. Đuro Gašparović, požeški biskup mons. Ivo Martinović, pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić, pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita, mons. Đure Hranića.

Okupljene je najprije pozdravio domaćin, biskup Fabijan, izrazivši svima dobrodošlicu, a nadbiskup Hranić je potom u ime svih okupljenih čestitao rođendan biskupu Fabijanu, te istaknuo da je ovo prva sjednica u punom novom sastavu, s novim srijemskim biskupom i novim požeškim biskupom.

Biskupi su se osvrnuli na zaključke prethodne sjednice, te razgovarali o trenutnim aktualnostima u Crkvi i društvu, izazovima Crkve u današnjem svijetu, te isticali važnu dimenziju ekumenskog zajedništva i suradnje, ponajprije sa Srpskom pravoslavnom Crkvom, napose zbog geografskog položaja ove metropolije, kao i specifične činjenice da svaka od tri biskupije unutar Đakovačko-osječke crkvene pokrajine ima na svom teritoriju i sjedište jednog pravoslavnog episkopa.

Biskup Ćurić podijelio je svoja iskustva i zapažanja sa završnog zasjedanja biskupske Sinode u Rimu, a biskupi su razmatrali i o mogućnostima te vidovima i važnosti još intenzivnije zajedničke i međusobne suradnje, te budućim pastoralnim, liturgijskim i znanstvenim aktivnostima na razini Metropolije, napose u idućoj Svetoj godini.

Susret je završio zajedničkim ručkom, nakon kojeg su župljani župe sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, predvođeni župnikom vlč. Markom Gregićem iznenadili biskupa Fabijana čestitkom i pjesmom, te prigodnom tortom koju su pripremili.

Biskupi su obišli i radove koji su u tijeku na katedrali sv. Dimitrija, te privremeni liturgijski prostor u župnoj dvorani.

Obnova je održana u ponedjeljak, 4. studenog, u Petrovaradinu

PETROVARADIN (TU) - Duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije vodio je o. Marijan Steiner, član Družbe Isusove iz Beograda. On je, nakon pozdravnih riječi biskup mons. Fabijana Svaline, održao predavanje na temu U nebo kroz čistilište.

U prvom dijeli izlaganja o. Steiner je govorio o eshatonu, koji etimološki potječe od grčke riječi eshata, koja znači posljednje, posljednje stvari. Kazao je kako je eshaton za nas na zemlji nedokučiv i skriven, sve do trenutka smrti, kada se čovjek svega lišava i dolazi pred Boga sam. To je trenutak istine u našem životu. Naglasio je kako nikako ne smijemo banalizirati Nebo, praveći se da smo sve primili. O Nebu trebamo govoriti, ali ne zato što o njemu znamo sve, nego zato što imamo povjerenja u Onoga koji ga obećava. A do Neba vode „Uska vrata, strmi put“, citirao je Isusa voditelj obnove. Istaknuo je dva glavan vidika biblijske eshatologije: „ja sam i ja s drugima, čovjek osobno i u zajednici“.

Kazao je, također, kako cijeli ljudski rod vjeruje u zagrobni život, u kojemu nastavlja živjeti čovjekova duša, koja je jedna i jednostavna, nema dijelova, pa se ne može raspasti kao tijelo. I po tome je čovjek uzvišenije biće od životinje, koja toga nema. Također je naglasio kako vječnost nije stanje koje traje nego jest.

 Govorio je i o čistilištu uz napomenu da se Crkva tih duša koje su tamo sjeća svaki dan u misi. Kazao je kako ne znači da je u Nebu netko tko umre pomiren s Bogom, bez smrtnog grijeha, jer je možda umro s grešnim nagnućima, navezanosti na neki laki grijeh, od čega se treba očistiti. Teški grijeh Bog oprašta po svom milosrđu u ispovijedi, ali vremenite kazne ostaju. Ispaštamo ih na ovome svijetu prihvaćenjem teškoća i nepravdi, jer ništa nečisto ne može ući pred Boga. A biti s Bogom je jedino što čovjeka ispunja i smiruje. On je stvorio dubine ljudskog srca i samo ih On može ispuniti. Ali, samo nakon očišćenja blaženo gledanje može biti potpuno.

Duša u čistilištu nije osamljen kao duša u paklu, koja se nije odrekla smrtnih grijeha. Dušu u čistilištu prati molitva Crkve. Voditelj obnove podsjetio je kako u svakom trenutku treba biti spremna za susret s Bogom, jer ništa nije tako sigurno kao smrt. A što je čovjekova ljubav prema Bogu veća, koja se očituje u čestitosti života, to je manje straha od smrti, jer straha u ljubavi nema. Kao važno istaknuo je i da duše mole za nas, kao što mi molimo za njih. Put čišćenja je pokora koja se čini u zajedništvu Crkve, a to traje i onkraj groba. Tako je istaknuo bitnu dimenziju ehatologije, a to je zajedništvo. Čovjek živi u zajedništvu i onkraj grobne granice, jer jedni za druge nosimo križ, patimo, pomažemo. Tako se promiče jedinstvo Crkve. U času smrti čovjeka prožima vatra Kristove prisutnosti, a upravo je je čistilište najveći znak Božjega milosrđa, kazao je okupljenim svećenicima o. Steiner.

Nakon izlaganja uslijedio je drugi dio duhovne obnove, slavlje sakramenta pomirenja i euharistijsko klanjanje. Obnova je završena zajedničkim ručkom sudionika i voditelja.

U organizaciji Biskupijskog pastorlanog centra za mlade Srijemske biskupije i ove godine je organizirano bdijenje Holywin – Svetost pobjeđuje u noći uoči Svih svetih, ovoga puta u Petrovaradinu

PETROVARADIN (TU) - Program je započeo molitvom mladih za mlade, te molitvom litanija Svih svetih. Svetu misu je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina u koncelebraciji s povjerenikom za mlade vlč. Dušanom Milekićem te svećenicima koji su dopratili mlade iz svojih župa.

U uvodnoj riječi biskup je poručio: „Večeras smo se okupili ovdje u predvečerje velike svetkovine. Sve one naše drage svete koje slavimo, ali ne samo one svete koji su proglašeni u Crkvi i kalendaru, nego mnoštvo onih koji su ostvarili svetost svojim životom a nisu priznati, ali mi ipak osjećamo njihove blagodati i njihove darove koje su nam ostavili. U tom ozračju i mi želimo Bogu zahvaljivati za taj milosni dar, jer po snazi krštenja, svatko je od nas pozvan ostvarivati tu dimenziju svetosti u vremenima i prilikama u kakvim se tada nalazio.“

Želimo li biti sveti?

Čitanja su pročitali mladi vjernici, dok je Evanđelje navijestio povjerenik za mlade vlč. Milekić. Povjerenik je u homiliji kazao: „Želimo uistinu biti ono što smo od Boga. Doista biti u zajedništvu sa svetima i težiti biti svet. Želimo li biti sveti? Mi kažemo da smo vjernici, katolici. Ali da li želimo biti sveti? Želimo li u nebo?  Da li ja već sada želim biti nebo tu? Nisu sveci u kalendaru kada mi nećemo raditi, nego u tom kalendaru čitam mog brata i sestru koji je htio biti Nebo već sada, jer je toliko bio dotaknut Kristovom žrtvom, da on drukčiji nije htio biti. Neću biti kako ovaj svijet kaže, želim biti On u ovom svijetu. Ovaj svijet je danas napravio Helloween. Takav je svijet, pozvao vas je. Ali vjerujem da ste došli i pogledali Isusa u lice i rekli 'Ne,  ja želim biti slika tvoja'. Znam da s ljubavlju dolazite Kristu, i velika je to stvar. Ako ste dionici Kristove Crkve, nju su danas napali da je protiv zabave. Svašta su rekli i za njezine svećenike, svašta će reći i za vas. Vi ste izabrali Krista i to me raduje…

Mladi,  vi danas koji želite biti Kristovi u ovom vremenu,  što vas čeka? Ali ne boj se. Da, spremi se na boj, spremi se za borbu. Ali sam siguran da ste u Kristu vidjeli sigurnog vojskovođu - pastira. Ja ne želim biti ono što i svijet kaže, jer znade te svijet ostaviti povrijeđenog. I ova noć kada je svuda Helloween, vi ste izabrali Krista. Vi ste izabrali opasati se, staviti štit i braniti Krista. Pogledajmo Isusa na križu. Jer on je prihvatio biti slomljen zbog mene. Želim biti njegov. Želim toj ljubavi pripadati. Volimo mi kršćani ovaj svijet, ali želimo biti Kristovi. Pristali ste biti s Kristom. I da svakome možeš sutra reći: 'Hej, dođi k Njemu'. Ja njegovu ruku probodenu gledam i znam da je to znak ljubavi prema meni. I kada ovaj svijet ide stranputicom, želim biti obučen u vojnika Božjega. Dragi mladi, neka taj Duh u vama bude. Želite biti sveti, ali znajte tu odluku vam prave braća i sestre na nebesima, kako po krvi tako po vjeri. Neka i oni budu zagovornici u svemu nam pomognu, posebno u svakome padu u svakome trenutku u našem srcu,“ zaključio je homiliju vlč. Milekić

Nakon mise izložen je Presveti oltarski sakrament, te je održano klanjanje za mlade u kojem se molilo za mir u svijetu, za nerođene, duhovna zvanja u Srijemskoj biskupiji, te za osobne potrebe.

„Prijatelji nade“ od velike pomoći

Misu i klanjanje animirao je biskupijski zbor mladih sastavljen od mladih iz Srijemske Mitrovice i Sota te mladih tamburaša iz Surčina. Organizaciju ovogodišnjeg molitvenog bdijenja Holywin potpomogli su mladi iz novoosnovanog udruženja „Prijatelji nade“.

Nakon zajedničkog fotografiranja, druženje je nastavljeno u prostorijama Samostana sv. Jurja.

Vjernici Župe sv. Katarine Aleksandrijske, djevice i mučenice zahvalili su Bogu za plodove zemlje  u nedjelju, 27. listopada

SOT (TU) - Župljani su na misu zahvalnicu donijeli pred oltar darove zahvale za sve što su od Boga primili u prethodnoj godini.

Župnik je naglasio da, iako je godina bila neizvjesna zbog vremenskih neprilika, imamo za čega biti Bogu zahvalni, jer nam je dao i više nego što nam je potrebno. Naglasio je i da pored zahvale za plodove zemlje, trebamo biti zahvalni i za sve drugo što nam je darovao, a darovao nam je mnogo.

 Kao i svake godine crkvu su za ovu misu ukrasili mladi bogatim ručnim radovima vrijednih sotskih vjernica, kao i cvijećem. Ispred oltara se, pored plodova rada našla i tamburica kao simbol zahvale za sve vesele trenutke darovane Božjom dobrotom. Mladi u narodnim nošnjama doprinijeli su svečanosti ovog zahvalnog misnog slavlja. Ušli su u crkvu u procesiji iza križa, zajedno sa župnikom i ministrantima.

Na kraju mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje mladih i djece sa župnikom. Druženje je nastavljeno u župnoj dvorani. 

Župa Uzvišenja svetog Križa zahvalila je Bogu za plodove zemlje u nedjelju, 27. listopada

RUMA (TU) – Ministranti s križem, župljani u narodnim nošnjama i svećenici, u procesiji su ušli u crkvu, čime je započela misa zahvalnica u Rumi. Slavili su je rumski župnik Josip Ivešić i dr. sc. Zdenko Ilić.

Gost iz Đakova je u homiliji istakao postojanje nekih osnovnih riječi, kojima nas uče odmalena, koje postoje u svakom jeziku, riječi kratkih, ali s obzirom na poruku – izuzetno bogatih: izvoli, hvala, molim i oprosti. „Tim riječima, između ostalog, pokazujemo i da primjećujemo i uvažavamo druge. Pred nama su darovi koje nam zemlja daje. Svi znamo kako se trudimo oko svojih vrtova. Oni donose obilat plod ukoliko se ne umiješa nekakva nepogoda i uništi sav naš trud i onda moramo iz početka. Zato izričemo molitve Bogu – ne samo da nas spasi od nevremena, već i da ono što smo činili svojim rukama bude blagoslovljeno, a biva upravo blagoslovljeno urodom. Na takav način ne samo da prehranjujemo sebe i svoju obitelj, nego smo i usko povezani sa Stvoriteljem koji nam je dao slobodu i odgovornost da budemo sustvaratelji na ovom svijetu zajedno sa njim,“ rekao je prof. Zdenko Ilić. „Ponekad se možda spomenute četiri riječi zaborave u stvarnosti, pa uzimamo stvari zdravo za gotovo. Događaj iz Evanđelja govori o slijepoj osobi kojoj se ispunjava jedina želja – da vidi. I naš vapaj – smiluj se, molba je Bogu, a On će već znati što nam treba. Što bismo mi rekli, kada bi nas Bog pitao – što želiš?“, potaknuo je govornik na razmišljanje, i nastavio – „ako se malo odmaknemo od materijalnog, od onog što nam doduše treba za život, ali – ima li nešto više što nam nedostaje? Treba nam Boga u životu. Ako nam On nedostaje, osjećamo se praznima. Nakon susreta nedjeljom u zajednici, u euharistiji, poteškoće su možda i dalje s nama, ali svi se bolje osjećamo, dobijemo snagu, volju. Što hoćeš da ti učinim, kada bi nas pitao Bog, rekli bismo – sve imam, hvala Ti, jedino što mi možda još više treba – trebaš mi Ti“, okončao je svoju propovijed prof. Zdenko Ilić.

Nakon Vjerovanja, vjernici su  molitvom zahvalili Gospodinu za sva dobra koja imaju po njemu. Župljani u narodnim nošnjama, među njima i oni najmlađi, prilazili su oltaru prinoseći simbole svih darova koje su primili  – zemlju, kruh, hostije, vodu i vino, Sveto pismo, plodove zemlje, tamburicu i loptu. Riječima i pjesmom zahvalili su Bogu za sve – za srijemsku zemlju na kojoj žive u zajednici; za kruh kojim ih hrani; za njegovu prolivenu krv kojom je otkupio svijet, za euharistiju koju daje život; za Riječ kojom vodi vjernike da ga slijede; za sve plodove kojima hrani, krijepi i raduje čovjeka; za simbol tradicijske kulture, za glazbu, za radost i igru najmlađih. Izrekli su svoje hvala za sve – hvala, danas, kao i uvijek.

Pjevanje pod misom animirao je župni zbor predvođen Katarinom Atanacković.

Oltar prepun plodova zemlje i rada ruku, blagoslovljenog rada jedne zajednice, podsjetio je okupljene da nikako ne smiju izostaviti veliku zahvalnost Bogu u svojim svakodnevicama, da ništa ne smiju uzimati zdravo za gotovo, jer ništa i nije podrazumijevano, niti zagarantirano.

Trpezom ljubavi zaokruženo je i ovo misno slavlje u Rumi, ove nedjelje osobito posvećeno zahvalnosti koju bi Gospodinu valjalo upućivati svakoga dana na svakom koraku života.

M. Mikolaci

Misno slavlje predvodio je generalni vikar Srijemske biskupije mons. Josip Ivešić

TEKIJE (TU) - Završila je još jedna hodočasnička godina u biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama. Tijekom protekle godine Tekije je posjetio veliki broj vjernika iz Srbije, Hrvatske, Mađarske, ali i iz drugih zemalja, te su organizirani različiti susreti i slavljena brojna misna slavlja. Tim povodom je u nedjelju, 27. rujna, u svetištu slavljena sveta misa koju je predvodio mons. Ivešić u zajedništvu s rektorom preč. Matejem Perićem i vjernicima iz susjednih župa.

Predsjedatelj slavlja se u prvom dijelu homilije osvrnuo na naviješteno Evanđelje koje je govorilo o ustrajnosti slijepog Bartimeja u molitvi, koju je na koncu Isus i uslišao. Povezao je ustrajnost Bartimeja u njegovim vapajima s tolikim vapajima i molitvama izrečenim u ovom svetištu Gospe Snježne u protekloj godini, kao i u više od 300 godina, koliko ovdje ljudi dolaze i utječu se zagovoru Blažene Djevice Marije. Ljudi su ovdje molili, poput Bartimeja, i u duhu vikali Gospi da se zauzme za njih kod Gospodina. Vapili su na ovome mjestu i kroz sakrament pomirenja, te tražili smilovanje za oproštenje grijeha. Propovjednik je naglasio kako Bratimej nije progledao samo tjelesno, nego i duhovno, te spoznao put obraćenja i prepoznao Krista, pa krenuo za njim. Tako su i na ovome mjestu, kod Gospe Tekijske, mnogi prepoznali put koji vodi za Kristom, a na koji Marija poziva i usmjerava, kao što je u Kani uputila ljude na Isusa, da kod njega potrže pomoć. I kao što je Isus naizgled odbio Mariju u Kani, te se činilo da neće priteći u pomoć na njenu molbu, tako se činilo i da nije čuo Bartimejeve molbe, iako je vikao. Marija je u Kani ustrajala i savjetovala sluge da poslušaju Isusa, isto je i Bartimej  ustrajao u svojim molitvama te vikao glasnije. Takva ustrajnost potrebna je i vjernicima, to je korak koji moraju učiniti za uslišanje svojih molitava, kazao je mons. Ivešić.

U drugom dijelu propovijedi osvrnuo se na proteklu hodočasničku godinu. Spomenuo je svečanu proslavu Velikih Tekija, na koje se okupio veliki broj hodočasnika iz različitih krajeva i biskupija. Posebno je istaknuo povijesni događaj, najveći za Svetište do sada, posjet državnog tajnika Svete Stolice mons. Pietra Parolina  i molitvu Večernje s vjernicima. U ovome susretu osjetilo se posebno ozračje, koje je duhovno obogatilo hodočasnike koji su mu prisustvovali.

Generalni vikar je na kraju homilije zahvalio rektoru preč. Periću i njegovim suradnicima, te svima koji su na različite načine sudjelovali u organizacijama događaja tijekom protekle godine, kao i onima koji su sudjelovali u obnovi svetišta.

Nakon misnog slavlja nastavljeno je druženje u prostorima biskupijskog svetišta na Tekijama.