Podjela sakramenta Potvrde i krštenje četvrtog djeteta u župi Uzvišenja sv. Križa u Rumi

RUMA (TU) - U nedjelju, 24. 9. 2023. svečano misno slavlje u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi predvodio je biskup, mons. Fabijan Svalina, uz koncelebraciju domaćeg župnika, mons. Josipa Ivešića. Veliki i važan duhovni događaj ostat će u pamćenju vjernicima ove župe, jer je kod ovog misnog slavlja kršten Ivan Lanc, četvrto dijete Zdenka i Andree Lanc, a sakrament potvrde primili Viktor Kolarić, Anđela Štimac, Izabela Hanak, Ivona Kolarić i Marina Mozer.

Misno slavlje započelo je svečanom procesijom kroz crkvu u kojoj su sudjelovali ministranti i krizmanici, kao i obitelj te kumovi novokrštenika. Biskup Svalina pozdravio je sve nazočne, osobito obitelj novokrštenika, krizmanike, njihove kumove i obitelji, želeći zajednici što više ovakvih radosnih događaja. Napomenuo je kako bi bilo lijepo da u biskupiji bude što više ovakvih slavlja.

U svojoj homiliji, biskup Svalina je rekao:

„Nije lako prihvatiti Boga koji, umjesto da dobre nagradi, a zle kazni, ’čini da sunce izlazi nad dobrima i zlima ’(Mt 5,45), nudeći svima svoju ljubav. Takav se Bog čini nepravednim, kao i gospodar u ovoj prispodobi.“

Radi se o domaćinu, nastavio je biskup, koji najmi radnike za svoj vinograd, za važan posao jer i sam ustaje rano i osobno odlazi u potragu za radnicima. Plaća je iznosila jedan denar, a bio je dovoljan jedan poziv da se posao završi u danu. Ali, na veliko iznenađenje, gospodar već oko devet ujutro odlazi u potragu za novim radnicima, ali ne zbog obima posla, već da bi i oni koji posla nemaju mogli zaraditi, da bi mogli jesti. Isto čini i oko podneva i oko tri popodne i oko pet, jedino se brinući što ima mnogo onih bez posla, a ne što i sam već ima previše radnika. „Nedostaje samo jedan sat do zalaska sunca“, nastavio je mons. Svalina propovijed, „i zasigurno ih nitko više neće trebati za posao. Jer nisu radili, ne mogu niti jesti. Ako nitko na njih nije mislio, to ipak čini ovaj gospodar, te ih poziva u svoj vinograd bez spomena o određenoj naknadi za odrađen posao – radit će samo jedan sat te mogu očekivati eventualno koju koricu kruha“.

Vani nema više niti jednog besposlenog radnika, a oni koji su počeli rano, bili su vjerojatno sretni zbog pristigle pomoći. Radni dan nije bio toliko naporan, a upravitelj isplaćuje radnike počevši od posljednjih. „No, onima koji su radili samo jedan sat, upravitelj daje po denar – to nije plaća nego dar! Ako je njima dao po denar, onda će onim prvim radnicima, koji su podnosili ’svu tegobu dana i žegu’, barem dati trostruko“. Kada se to ne dogodi, smatraju ga nepravednim, a zapravo su isplaćeni prema pogodbi. On je darežljiv, daje istu plaću svima, zar zavist potječe od toga što je on dobar? „U ponašanju ovog gospodara Isus prikazuje ponašanje svog oca. Bog nije okrutni gospodar nego darežljivi gospodin koji ne uzvraća ljudima prema njihovim zaslugama i mjerilima nego prema njihovim potrebama, jer On svoju ljubav ne daje kao nagradu nego kao dar. Ono što ga potiče na djelovanje je čovjekova potreba – a to je njegova sreća. Ako se nekomu takvo ponašanje čini nepravednim i ne prihvaća ga, to je zato što je ’njegovo oko zlo’ – to je oko zavidnika, škrtoga, onoga koji sve čini zbog vlastitih interesa. A Bog je sama dobrota, On je dobar!

Takav nikad neće moći razumjeti djelovanje Boga koji ’ne traži vlastite interese’ nego one čovjeka!

Svoju homiliju, biskup Svalina, završio je željom za rast zajednice u Kristu, da u skladu sa današnjim Evanđeljem, znajući da je Bog sama dobrota, odgovorimo na njegovu želju za našim sudjelovanjem, da radosno, optimistično prihvatimo njegov poziv.

Nakon homilije, uslijedilo je krštenje Ivana Lanca, a zatim i obnova krsnih obećanja i sakrament sv. Potvrde za petoro krizmanika. Krizmanici i njihovi kumovi pristupali su biskupu koji im je na čelu svetim uljem učinio znak križa, čime su primili pečat dara Duha Svetoga, i tim darom postali punopravni članovi zajednice, čiji neodvojivi i aktivni članovi trebaju biti, kako im je i sam biskup poželio.

Pjevanje pod misom animirao je mješoviti zbor župe, pod vodstvom Katarine Atanacković. Nakon sv. Pričesti, u ime  krizmanika preuzvišenom ocu biskupu zahvalila je Marina Mozer, na daru svete potvrde koji su primili po njegovoj molitvi, zahvalila je kumovima, obiteljima, cijeloj župnoj zajednici i svima koji su ih pratili do ovog trenutka danas i poželjela da ojačani darovima Duha Svetoga još više svjedoče i žive svoju vjeru, i da ih na tom putu svi prate svojom molitvom. Viktor Kolarić je potom uručio biskupu skromni dar u ime krizmanika i njihovih obitelji, u znak zahvalnosti za ovaj veliki dan.

Pred sam kraj mise, župnik preč. Josip Ivešić, čestitao je svima ovaj dan, osobito roditeljima malog Ivana, koji su prihvatili dar života i podsjetio na biskupovo obećanje da će po mogućnosti osobno krstiti četvrto ili peto dijete u obitelji, kako bi to bio podsticaj budućim roditeljima. Zahvalio je roditeljima krizmanika što su prihvatili da dva, itekako povezana sakramenta, budu objedinjene u ovom slavlju, čime su i krizmanici potvrdili vjeru koju su na krštenju primili. Zahvalivši svima, čestitao je i bračne jubileje – Ankici i Bernardu Lanc za četrdeset godina braka, Damiru i Katarini Kolarić za dvadeset i Ivanu i Bojani Lanc za deset godina braka. Posebno je, na samom kraju, zahvalio ocu biskupu koji je prihvatio da bude danas sa ovom župnom zajednicom i proslavi sa njom dva velika slavlja - krštenja i krizme.

„Neka dragi Bog i dalje prati svojim blagoslovom sva nastojanja i sve dobro što se događa u ovoj našoj Srijemskoj biskupiji“, ovim riječima je župnik završio svoje obraćanje. Biskup je prije završnog blagoslova izrazio zahvalnost Bogu i poželio svima dobro, posebno krizmanicima, kojima je uputio poruku da se ne boje života, iako će biti puno pitanja, a možda neće biti bližih pravih odgovora, ali da zapamte da je odgovor uvijek u Izvoru života, kome treba da pristupaju svake nedjelje, jer Gospodin koji je život daje odgovor na sva pitanja.

Milena Mikolaci

Na svečanim sv. misama zazvan je Božji blagoslov na učenike i njihove školske torbe

HRTKOVCI (TU) - Svečanim euharistijskim slavljem u nedjelju 24. rujna, s početkom u 11 sati u Župi Svetog Klementa u Hrtkovcima proslavljena je Kateheska nedelja, te blagoslov djece, torbi i udžbenika. Svečano misno slavlje je predvodio domaći župnik vlč. Ivica Živković.

Vlč. Ivica Živković je u svojoj homiliji istaknuo: Isusova prispodoba o gospodaru i radnicima u vinogradu koji dolaze u različitim trenutcima dana vrlo je izazovna, te porukom može biti primjenjiva i na naše vrijeme. Zanimljivo je nadasve da je tom prispodobom Isus htio prispodobiti kraljevstvo nebesko, te dobrotu Oca nebeskoga koji do posljednjeg trenutka iščekuje obraćenje, to jest odlazi na trgove i ulice ‘tražiti radnike za svoj vinograd’, ali ona se može primijeniti i na izgradnju naših zemaljskih odnosa, jer je Isus među nas donio nauk svoga kraljevstva. I ako je njegova želja da to kraljevstvo zaživi među nama, onda i ova prispodoba ne priča samo o ostvarenju kraljevstva nebeskoga u vječnosti, već treba i nama danas biti vodilja kako uz pomoć kraljevstva nebeskoga izgrađivati ovo naše zemaljsko. Nedvojbeno je da je Isus dao smjernice i želi da svoje društvo i odnose izgrađujemo nadnaravnim odnosima, to jest htio je da u naše zemaljsko kraljevstvo ugrađujemo ono nebesko, čime ga istinski činimo čvrstim i stabilnim.

Stoga se i u ovoj prispodobi krije veliki poučak o vrijednosti rada i svakovrsnoga napora, budući da je u današnjemu vremenu vrijednost rada svedena isključivo na novac i zaradu. Vrijednost posla se, na žalost, ne procjenjuje po čovjeku, niti vrijednost čovjeka po tome koliko unosi sebe u određeni posao, već isključivo se mjeri visinom zarade. Zato smo danas posao i poslove sveli na poslove niže i više vrste, na one koje nitko ne želi obavljati i one za kojima svi trče. Štoviše, postoje oni koji su neisplativi i koji su isplativi, to jest od kojih bježimo i gnušamo se, napose ako je riječ o kućanskim poslovima, o radu u vrtu, vinogradu ili njivi. Danas su nam određeni poslovi ispod časti, te ih zapuštamo, te se u isto vrijeme čudimo kako nam se zemlja iseljava a neki drugi dolaze i na njoj žive. Jer mi sami određene poslove smatramo nečasnima, čekamo da nam dođe neka radna snaga iz drugih zemalja koju ćemo moći jeftino iskorištavati da nam odradi poslove koje mi ne želimo, a ne želimo priznati da time malo po malo sve gubimo. Pogotovo što živimo u vremenu u kojemu očekujemo i sanjamo brzu zaradu, pa i nismo dovoljno strpljivi i postojani izložiti se i raditi na duge staze, ali onim postojanim i poštenim radom kojem je prioritet pokazati vjernost Gospodinu, a ne brza i lagana zarada. Jer ovo naše zemaljsko ‘kraljevstvo’ se ne izgrađuje novcem, već krepošću, a novac ga razgrađuje jer razgrađuje ljudske odnose, pa i onda kada to nije odmah u prvi mah uočljivo.

No to jasnije vidimo iz prispodobe. Oni radnici koji su se usredotočili na novac, bili su puni zavisti i bijesa, kako na gospodara, teko i na svoje kolege u poslu koji su manje radili, a dobili istu naknadu. A da su bili usredotočeni na gospodarevu dobrotu i na potrebe svoje braće, onda bi sigurno drukčije reagirali, a ni njima ne bi izostala pravedna plaća. U tom slučaju bili bi zadovoljni zbog dobrote gospodareve i dobra svoje braće, a ne pogođeni i ožalošćeni gospodarevom odlukom. Da su gledali dugoročno i istinsko dobro, onda ne bi pristupili kao natjecatelji, već kao prijatelji i kolege, kao braća i zajedničari iste gospodarove dobrote. Da su gledali šire, a ne samo na svoj uskogrudni interes, mogli su otkriti novi svijet oko sebe, to jest mogli su izgrađivati novi i bolji svijet koji se izgrađuje boljim odnosima, a ne novcem i ulaganjima. Da su prepoznali da je u njihovoj moći živjeti nebeski, te ugrađivati kraljevstvo nebesko u međusobne odnose, svijet u njima i oko njih bi bio drukčiji. A kad vidimo njihovu reakciju, povrijeđenost i uvjerenje da su zaslužili veću naknadu, za pretpostaviti je da bi uzvratili gospodaru lošim radom, zabušavanjem i ‘prebijanjem računa’, da su znali što će se dogoditi. Sve su to stvari koje se i danas događaju u svijetu rada, jer se ljudi uspoređuju, procjenjuju i precjenjuju svoj rad, čime se usredotoče na krive sadržaje, umjesto da sve vrednuju polazeći od Boga.

Zato ni u današnjem društvu, unatoč tehnološkom napretku i većoj količini novca, nema ni sreće ni blagoslova dok se ne uspostave ispravni odnosi i dok se ne počne u ovo naše zemaljsko kraljevstvo unositi vrijednosti nebeskoga. Dok ne budemo zahvalni za ono što imamo i što nam je Gospodin dao, teško da će nam išta od svega što radimo služiti na spasenje i na osobnu izgradnju. A to bi doista trebao biti bitni smisao zemaljskoga rada. Zato nas Gospodin poziva da svojom zemaljskom aktivnošću odražavamo istinu da je kraljevstvo Božje već u nama, te da ga svojim životom i radom ugrađujemo u zemaljske odnose, čime doprinosimo da ovo naše zemaljsko ‘kraljevstvo’ postaje nebeskim. Gospodin od nas očekuje da radimo prije svega za izgradnju kraljevstvo nebeskoga u sebi i oko sebe, a ne samo za zemaljsku plaću, u protivnom nikada nećemo napraviti pravog društvenog pomaka. Živeći za kraljevstvo nebesko nećemo se pretvoriti na robu na tržištu niti na radnu snagu, već ćemo živjeti dostojanstvo rada pred Bogom i ljudima. Zato nam se usmjeriti prema onim trajnim vrednotama i postojano izgrađivati svojim radom svoj narod i društvo ugrađujući krepost i nebeske darove u zemaljski život, kako bismo ga već sada na zemlji posvetili, te potom uzdigli do njegove punine u vječnosti.

Nakon Vjerovanja uslijedio je blagoslov, te su djeca formirala prigodnu procesijom te su se poredali pored oltara. Prvo je župnik blagoslovio njihove torbe, a nakon toga njihove knjige, a blagoslovljen je i Atlas, krunica i molitvenik, te su na kraju ministranti prinijeli darove za svetu misu - vodu,vino i hostije. Župnik je potom poškropio svetom vodom svu djecu i narod u crkvi. Druženje djece će se nastaviti u slijedeću subotu 30. rujna, kada će se djeca iz sve tri župe Hrtkovci, Nikinci i Platičevo sastati u župnom dvorištu Župe Svetog Klementa u Hrtkovcima, gde će sudjelovati na radionici u kojoj će upoznati kulturu, običaje, i jezik Hrvata, zajedno s još mnogobrojnim aktivnostima. Radionice će biti nekoliko puta u mjesecu, svaka subota će biti u nekoj drugoj župi od ova tri sela. I za kraj ovih radionica djeca će uz župnika i još nekoliko aktivnih župljana otići na ekskurziju u Osijek, gdje planiraju posjetiti konkatedralu, zoološki vrt, Tvrđu i još dosta drugih znamenitosti Osijeka. Ovu radionicu tj. projekat financira ured za Hrvate izvan Domovine.

Tekst: Andrija Dort

ERDEVIK (TU) - Radovi na sanaciji kupole tornja župne crkve Sv. Mihaela arkanđela u Erdeviku, čekali su do petka 15. rujna 2023.godine, kada se pristupilo limarskim radovima. Naime, u razornoj oluji koja je poharala Srijem 19. srpnja 2023. godine, najteže je nastradao toranj župne crkve u Erdeviku. Olujni vjetar oštetio je kupolu tornja koja je obložena romboidnim bakarnim kockama, te otkrio dvije strane kupole tornja i porazbacao bakarne kvadrate po ulici i susjednim dvorištima. Zvonar Ivica Poljaković prikupio je veliki broj razbacanih bakarnih ploča,koliko je bilo dostupno. Župnik Nikica Bošnjaković zamolio je poduzeće "Beokran" iz Beograda, koji su sa velikom kamion dizalicom kroz šest dana podizali u korpi majstora limara da popravi oštećeni lim na kupoli. Na visini od 40 m, na kranu dizalice u korpi, limar Joška Feher iz Begeča, kroz šest dana ravnao je i zakivao otpale bakarne romboidne ploče, na dvije strane tornja. Radovi su završeni uz zaštitu i zagovor sv. Mihaela arkanđela, 22. rujna 2023. godine, na svesrdnu radost župljana i seljana u Erdeviku.

Vjernici župâ Beška i Maradik su u nedjelju, 17. rujna na dva odvojena liturgijska slavlja imali svečano predstavljanje i uvođenje u službu novog župnika vlč. Aleksandra Kovačevića

MARADIK/BEŠKA (TU) - Vlč. Aleksandar Kovačević koji je do nedavno bio na službi u Beogradskoj nadbiskupiji dekretima Biskupskog ordinarijata u Srijemskoj Mitrovici od 1. rujna 2023. godine imenovan je župnikom u župi Svete Terezije od Djeteta Isusa u Beški i župnim upraviteljem u župama Sv. Ane, majke BDM u Maradiku i Sv. Ivana Nepomuka u Putincima, kao i upraviteljem Caritasovog Doma Sv. Elizabeta u Maradiku. Za župljene župa Beška i Maradik ovo je prva promjena župnika nakon što je preč. Božidar Lusavec nekoliko desetljeća bio župnik u župama Beška i Maradik.

U službu beščanskog i maradičkog župnika vlč. Kovačevića uveo je biskupov delegat mons. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije, u nedjelju, 17. rujna. Misna slavlja bila su zasebna za svaku župu. Svečana misna slavlja u Maradiku u 17.30, te potom u Beški u 19 sati započela su čitanjem dekreta o imenovanju novog župnika, ispoviješću vjere, te svečanom predajom ključeva crkve i župe. Novi župnik je tada poškropio povjereni mu narod blagoslovljenom vodom.

U prigodnoj homiliji generalni vikar se osvrnuo na liturgijska čitanja 24. nedjelje kroz godinu u kojima smo slušali o oprostu i traženju oprosta. „Primjer koji nam Isus sravlja mi kao kršćani ne smijemo zaobići, kao i pitanje apostola Petra: „Učitelju koliko puta trebam oprostiti svome bratu?“ Prispodoba je to koja nas dodatno utvrđuje jer praštanje je Božji dar, čovjek ne može olako sam oprostiti“.

U završetku svoje homilije mons. Ivešić obratio se novom župniku sljedećim riječima: „Strpljenja i razumjevanja imaj s ovim ljudima, kao i vi s novim župnikom! Neka Gospodim prati svojim blagoslovom ovu župnu zajednicu. Raduje me činjenica što veliki broj djece pohađa školski vjeronauk, budite jedni drugima podrška u ovim nastojanjima da u buduće ova crkva bude puna djece i mladih.“

Po završetku prigodne homilije novi župnik ispovjedio je pred okupljenim vjernicima Vjerovanje, nakon koje je uslijedila sveopća molitva vjernika. Nakon pričesti, vlč. Kovačević kao novi župnik uputio je svoj pozdravni govor u kojem je između ostalog spomenuo: "Svećenički život je život predanja i poslanja, služenja Bogu i Vama, Njegovu narodu. Baš kao što je Isus poslao svoje apostole, tako šalje i danas tamo gdje su i kada potrebni, stoga je sastavni dio naše službe da idemo ondje gdje je potreba Crkve, gdje nas biskup kao nasljednik apostola pošalje. Velika mi je radost što sam došao u ove zajednice, i želim zahvaliti svim župljanima koje sam do sada upoznao i sreo i koji su me ohrabrili i izrazili dobrodošlicu. Vjerujem da ćemo se ubrzo svi bolje upoznati, tijesno surađivati na dobro ovih župnih zajednica i Kristove Crkve u Srijemu."  Potom je vlč. Kovačević u nastavku svojeg obraćenja zahvalio prijašnjem župniku i dekanu Zemunskog dekanata sljedećim riječima:

"Želim i ovdje zahvaliti Vašem dosadašnjem dugogodišnjem župniku, prečasnom Božidaru, koji mi je zaista bio i jest velika pomoć i podrška. Hvala mu i za toliko puno dobra što je kroz više desetljeća učinio za ove zajednice! Nastojati ću, uz Vašu pomoć, nastaviti sve to dobro djelo, i vjerujem da ćemo zajedničkim snagama još više napredovati." Potom je vlč. Kovačević zahvalio dekanu Zemunskog dekanata koji je privremeno upravljao župama kroz prijelazno razdoblje od 31. srpnja do 1. rujna: "Hvala i našem dekanu, preč. Zdravku, što je spremno i bratski uskočio u pomoć prethodnih nedjelja."

Obraćajući se okupljenim župljanima, novi župnik je nastavio: "Župa je zajednica, vjernička obitelj; župu činite Vi, dragi župljani. I o vama ovisi koliko ćemo zajednički rasti i napredovati. Kao što u našim obiteljima svaki, ali baš svaki član ima neku svoju obvezu, ulogu, posao, tako je i u našoj župnoj obitelji. Potičimo i ohrabrujmo jedni druge, i svatko neka se uključi prema darovima koje mu je Bog dao. Radujem se upoznavanju i suradnji, i neka nas dobri Bog blagoslovi i čuva!" zaključio je vlč. Kovačević.

Nakon govora vlč. Kovačevića, generalni vikar prepustio je mjesto predsjedatelja slavlja novome župniku i time simbolično završio obred uvođenja u službu. Svečanost uvođenja novog župnika obogatilo je pučko pjevanje u Maradiku i Beški, s tim da je u Maradiku molitva Gospodnja - Oče naša moljena dvojezično na hrvatskom i mađarskom jeziku zbog velikog broja župljana mađarske nacionalnosti. Nakon oba misna slavlja novi župnik se susreo i pozdravio sa svojim župljanima u župnim dvorištima.

Tekst: Davor Kormanjoš
Fotografije: Davor Kormanjoš i Darko Peka

U okviru pastoralnog pohoda hrvatskim vjernicima u Kanadi, biskup Fabijan susreo se s Predsjednikom RH i domaćim biskupom

HAMILTON (TU) - Župa sv. Križa u Hamiltonu prethodnog je vikenda (15. – 17. rujna) tokom tri dana bila u znaku trostrukog slavlja – 65. obljetnice osnutka Župe, župnog patrona (blagdan Uzvišenja sv. Križa) te godišnjice posvećenja župne crkve. Veliki i značajni jubilej, kao i ostala slavlja, svečano su obilježena prigodnim programima.

Ukratko o župi

            Župu sv. Križa osnovao je hamiltonski biskup mons. Francis Ryan 1958. godine nakon što su uočene konkretnije potrebe za organiziranom pastvom rastuće imigracije, a za prvog župnika postavljen je mons. Stjepan Šprajc. Župna crkva koja je i danas u funkciji sagrađena je 1969. i posvećena na patrona župe iste godine. Brojeći oko 1400 registriranih obitelj (zajedno s mnoštvom neregistriranih članova), pokrivajući tako zajednicu od preko 14000 Hrvata, mahom emigranata i njihovih potomaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pristiglih tijekom četiriju valova političke i ekonomske emigracije, hamiltonska župa sv. Križa jedna je od najvećih (ako ne i najveća) hrvatska katolička župna zajednica u Sjevernoj i Južnoj Americi. Župa djeluje pod ingerencijom Hamiltonske biskupije, a četvrti i sadašnji župnik (od 2019.) je vlč. Marko Štefanec, svećenik Varaždinske biskupije. U svojoj službi imao je tri prethodnika – mons. Stjepan Šprajc (1958. – 1986.), vlč. Franjo Šprajc (1986. – 1993.) i vlč. Marijan Mihoković (1993. – 2019.).

Trodnevna proslava župnog jubileja

            Veliko naslijeđe i ljudske sudbine i živote ugrađene u 65-godišnji hod župe sv. Križa valjalo je i proslaviti na dostojan i svečan način. Tako je upriličeno trodnevno slavlje koje je raznim programima – s liturgijom kao „izvorom i vrhuncem svega poslanja Crkve“ u središtu – na poseban način u radosti i ponosu združio veliku župnu zajednicu.

            Prvoga dana proslave, u petak 15. rujna, održano je euharistijsko klanjanje pred Presvetim s početkom u 18 sati. U molitvi pred Kristom stvarno prisutnim u Oltarskom sakramentu, ljudi su iznijeli svoje prošnje, želje, čežnje, kao i zahvale za sve što su po milosti Božjoj u svoj život primili. Klanjanju je, pokazavši tako blizinu sa svojom manjinskom pastvom, nazočio i mjesni ordinarij, hamiltonski biskup mons. Douglas Crosby koji je i uputio nekoliko prigodnih riječi koje su najbolje sabrane u sljedeću misao koju je citirao od svetog pape Ivana Pavla II.: „Pamtite prošlost sa zahvalnošću! Živite sadašnjost sa žarom! Hodite u budućnost s pouzdanjem! A povrh svega neka bude ljubav!”  Uz mons. Crosbyja, nazočan je bio i biskup koadjutor srijemski mons. Fabijan Svalina. Liturgijsko pjevanje predvodili su gosti iz Varaždina – vokalni ansambl Nonet Donum sa svojim voditeljem, titularnim orguljašem varaždinske katedrale mo. Višeslavom Jaklinom. Nakon euharistijskog klanjanja, Nonet je upriličio i prigodan koncert klasične sakralne glazbe, produbivši tako i na glazbeni način, izvodeći djela kako iz svjetske, tako i hrvatske glazbene baštine, misterij Kristova uprisutnjenja.

            Drugi dan proslave, subota 16. rujna donijela je dvije svečanosti. Najprije je, u 17 sati, slavljena sveta misa kojom je predsjedao biskup koadjutor srijemski mons. Fabijan Svalina uz koncelebraciju kancelara srijemske biskupije preč. Tomislava Lasića, župnog vikara župe Svetog Trojstva u Oakvilleu vlč. Vinka Nenadića te domaćeg župnika, vlč. Marka Štefanca. U svojoj homiliji mons. Svalina istaknuo je sljedeću misao: „Bit ćete mi svjedoci. Nije lako biti svjedok Krista raspetog i uskrsloga. Još uskrsloga nekako i ide, ali raspetoga je mnogo teže.“ Pri tome je težište stavljeno na aktivno življenje i svjedočenje vjere u svim sferama društvenoga života, bez padanja u zamku licemjerstva.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni tamburaški ansambl „Zlatni pajdaši“ pod vodstvom g. Mikea Šavora, a izvedbom nekoliko kompozicija pridružio im se i Nonet Donum.

            Nakon svete mise, u 18.30 priređena je svečana večera u velikoj župnoj dvorani. Protokolarni dio započeo je intoniranjem hrvatske i kanadske himne (Nonet Donum), a nastavio se nastupom župne kolo-grupe Hrvatsko selo koji su izveli pjesmu i ples, predstavivši kako djeca i mladi, iako od domovine odvojeni tisućama kilometara, s radošću njeguju njezine stoljetne tradicije i običaje. Nakon protokolarnog, uslijedio je zabavni dio gdje je okupljenu zajednicu do dugo u noć zabavljala grupa Plavi dim. Večeri je nazočio i bivši gradonačelnik Hamiltona i zastupnik u Zastupničkom domu kanadskog parlamenta (ujedno i „naš čovjek“) g. Bob Bratina, koji se zajednici obratio s nekoliko prigodnih riječi. Okupljenima je riječi pozdrava i čestitke uputio i župnik domaćin vlč. Marko koji je naglasio dugogodišnju povijest župe koja je svoj nastanak i procvat zahvalila mnogim pojedincima (a posebice župnicima) od kojih je svaki bio sastavni kamenčić velikog mozaika koji čini današnju župu Svetog Križa. Svoje obraćanje zaključio je snažnom porukom: „Ako se pitamo kako dalje, a ne nalazimo odgovora, odlučno s Pavlom uskliknimo da nam se ponositi križem Gospodina našega Isusa Krista, budimo stalno u njega zagledani – jer on je jedini put spasenja.“ Zabava, pjesma i veselje ponovno su pokazali koliko je „zajedništvo stola“ od velikog značaja za koheziju zajednice.

            Treći dan proslave, nedjelja 17. rujna, bio je središnji za ovogodišnju trostruku župnu proslavu, a vrhunac te trodnevne proslave bila je najuzvišenija molitva – središnje euharistijsko slavlje s početkom u 11 sati. Slavljem je predsjedao biskup koadjutor srijemski mons. Fabijan Svalina u koncelebraciji s mnogobrojnim svećenicima, mahom hrvatskim župnicima s područja Južnog Ontarija. Među koncelebrantima su se tako našli don Ilija Petković (župnik župe Presvetog Trojstva u Oakvilleu), vlč. Božidar Tenšek (župnik župe Hrvatskih mučenika u Mississaugi), vlč. dr. Mladen Horvat (župnik župe Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu), zatim preč. Tomislav Lasić (kancelar srijemske biskupije), gost iz Hrvatske don Damir Stojić te, naravno, župnik domaćin vlč. Marko Štefanec. Liturgijsko pjevanje predvodio je Nonet Donum u suradnji sa župnim zborom, dok su se za orguljama izmjenjivali mo. Višeslav Jaklin (umjetnički voditelj Noneta) te župna orguljašica Andreja Mahovlich, koji su i taj element liturgijskog slavlja digli na nebesku razinu, dajući tako dodatni svečarski pečat ovoj značajnoj obljetnici. Biskup Svalina u propovijedi je istaknuo: „Dok ovo govorim i dok vas gledam u mislima imam sliku mozaika, prekrasnog djela satkanog od mnoštva, bezbroj kamenčića, različitih vrsta, veličina, oblika i boja koje je Božanski umjetnik ugradio u svoje velebno djelo koje je Crkva. Svatko od nas, od davnina pa do sada svojim svjedočanstvom kršćanskoga, vjerničkoga i nacionalnoga života daje se ugraditi. Toliki istinski svjedoci vjere, tolike naše vjerničke obitelji, mladići i djevojke, stariji i bolesni, pa: ministranti, čitači, sakristani, djelitelji pričesti, vjeroučitelji, dobročinitelji, orguljaši, pjevači i svi vi, braćo i sestre, na bezbroj načina doprinosite ljepoti i živosti ove zajednice. Vi činite taj lijepi mozaik u koji se neprestano ugrađujete i činite ga neizostavnim dijelom.“ Otac biskup također je znak križa postavio našim životnim orijentirom – svojom vertikalom križ spaja nebo sa zemljom dok svojom horizontalom sve ljude povezuje u jedno srce i jednu dušu te nosi ljudske patnje i prikazuje ih Bogu kao dar, zaključivši kako je u toj simbolici sadržana i poruka zajednici za budućnost, a to je slijediti Kristov križ.

Valja svakako spomenuti kako je ovu proslavu svojim dolaskom uveličao i predsjednik Republike Hrvatske g. Zoran Milanović sa svojom suprugom gđom Sanjom Musić Milanović. Uz njega, kao predstavnici diplomatskih predstavništava RH u Kanadi svetoj su misi nazočili Nj. E. Vice Skračić, veleposlanik Republike Hrvatske u Kanadi te generalni konzul g. Ante Jović, zajedno s djelatnicima veleposlanstva i konzulata iz Ottawe i Mississauge te djelatnicima Ureda Predsjednika. Na kraju misnoga slavlja prigodnim se riječima zahvale svima nazočnim obratio domaćin, župnik župe sv. Križa, vlč. Marko Štefanec, pozdravivši sve nazočne goste te zahvalivši ujedno i svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ova proslava bude obilježena na najdostojniji i najsvečaniji mogući način. Tom prilikom predsjedniku Milanoviću i biskupu Svalini uručen je prigodni dar – slika mlade umjetnice Eve Vukine koja prikazuje pročelje župne crkve Svetog Kriza nad kojom zaštitnički bdije bl. Alojzije Stepinac, a nakon završnog blagoslova svečanost je ovjekovječena zajedničkom milenijskom fotografijom.

Nakon misnoga slavlja upriličeno je prigodno druženje i ručak u župnim prostorijama, gdje su župljani mogli susresti Predsjednika te kratko s njime porazgovarati. Predsjednik se zajednici obratio kraćim prigodnim govorom iz kojeg se ističe misao: „Naše je srce otvoreno za vaše iskustvo, znanje, pamet, a iznad svega ljubav prema domovini, prema Hrvatskoj i njezinim tradicijama. To je nešto što će uvijek ostati u vama i to se ne može izbrisati. Novca ste dali dovoljno. Hrvatska ne treba vaš novac, ali treba vašu ljubav i treba da ostanete ono što jeste!“ Također naglasio je da ga je, iako nije praktični vjernik, misno slavlje duboko dotaklo i bilo duhovno osvježavajuće iskustvo.

Župa sv. Križa Hamilton – zalog za budućnost

            Ovakve velike proslave uvijek su prilika za osvrnuti se na bogatu prošlost, ali još više za (pokušati) pogledati u budućnost i sagledati sve brojnije izazove s kojima se Crkva, a posebno ona izvan domovine, danas nosi. Poziv je to na još veće zajedništvo i na što jaču međusobnu povezanost, jer Crkva i župa bez svojih ljudi i svoje zajednice – bez svojih „kamenčića u mozaiku“ - ostaje samo goli kamen. Lijepo je to sumirao župnik Štefanec: „Sveti Križ je svoje župljane duhovno okrijepio te im istovremeno omogućio da izraze svoju hrvatsku kulturu i identitet. Hrvatskim iseljenicima, djeci, unučadi i praunučadi iseljenikâ, kao i župljanima nehrvatskog porijekla, Sveti Križ postao je domom i središnjim mjestom za njegovanje, kako duhovnih tako i socijalnih potreba svojih župljana daleko od domovine. Neka i mi koji sebe zovemo župljanima ove slavne župe izdržimo u nastojanju da Sveti Križ i dalje ostane vitalnom zajednicom za generacije koje dolaze – ostanimo uvijek zagledani u Križ Kristov jer jedino po njemu ćemo naći pravi put.“ 

Susret biskupa s Predsjednikom RH i lokalnim biskupom

Prilikom posjeta Predsjednika Republike Hrvatske g. Zorana Milanovića zajednici u Hamiltonu, upriličen je i susret Predsjednika s biskupom Fabijanom, koji ga je upoznao sa stanjem u Srijemskoj biskupiji, a nakon proslave, u ponedjeljak 18. rujna biskup Hamiltona mons. Douglas Crosby, OMI pozvao je biskupa na susret i večeru, gdje je sa zanimanjem slušao o prilikama za katoličke vjernike u Srijemskoj biskupiji, te ponudio svoju podršku i pomoć. Susret je zaključen razmjenom darova, gdje je biskupu Crosbyju u ime hrvatske župe sv. Križa i biskupa Svaline darovana slika hrvatske župne crkve.

Tekst: Mislav Lucić i TU

Fotografije: Nicole Laczko i Ured Predsjednika RH

Na nedjelju obilježavanja početka nove školske godine Rumu je posjetila s. Marijana iz Schönstatta

RUMA (TU)  - Na nedjeljnoj svetoj misi 17. rujna u župi Uzvišenja svetog Križa bio je blagoslov djece, mladih, njihovih roditelja i učitelja, na početku nove školske godine. Dan je obilježio i posjet s. Marijane iz Schönstatta, u sklopu godišnjeg susret u Rumi.

Sveta misa zaziva Duha Svetoga okupila je u župnoj crkvi djecu, mlade, njihove obitelji i učitelje, kako bi svi skupa izmolili Božji blagoslov i zaštitu u novoj školskoj i župnoj godini. U svojoj homiliji, župnik Josip Ivešić obratio se najprije djeci, kako bi im na slikovit način približio nedjeljno Evanđelje i njegovu važnu i jasnu poruku – oprostimo, kako i nama oprašta naš Nebeski Otac. Rekao je: „Isus danas pred nas stavlja jedno matematičko pitanje. Kada sv. Petar dolazi pred Isusa s pitanjem koliko puta treba da oprosti svome bratu, Isus mu kaže sedamdeset puta sedam. Koliko je to uopće?“ Teško je i brojati toliko, a kamoli toliko puta oprostiti. No sv. Petar je odmah dao i odgovor na svoje pitanje – sedam puta. Ako uzmemo u obzir da su pravovjerni Židovi smatrali da je tri puta dovoljno oprostiti, tih sedam puta koje je ponudio Petar, čini se veoma velikodušno. Isusov odgovor Petru ipak iznenađuje. Da bi još više potvrdio rečeno Isus kazuje prispodobu o gospodaru koji poziva svoga slugu koji mu duguje deset tisuća talenata i na njegove molbe velikodušno mu oprašta sav dug. A radilo se o ogromnoj sumi od sto milijuna denara. Možemo samo zamisliti kakav je to gospodar bio, kad je toliko davao svome sluzi, pa mu to na koncu i oprostio. Taj isti čovjek, pak, kada sreće svoga druga koji mu duguje sto denara, doduše nemalu sumu, ali koja u usporedbi sa sto milijuna nije ništa, odbija da mu oprosti dug i baca ga u tamnicu. Nije spreman oprostiti prijatelju, iako je njemu oprošteno neusporedivo više.

„Današnje Evanđelje ima jednu snažnu i važnu poruku za sve nas; na Petrovo pitanje, pa i na moje možda osobno pitanje: Bože, koliko puta ja to trebam nekome oprostiti? Isus odgovara: uvijek. Nije to jednostavno, nije lako, ali to je jedini ispravan put, jer kako čusmo i u prvom čitanju iz Knjige Sirahove: ako ćemo se mi pravdati i uzeti pravdu u svoje ruke, ako ćemo mi na uvrede odgovarati mržnjom, kaže Sirah – na kraju života ćemo se vjerojatno kajati i pitati – što mi je to sve skupa vrijedilo; što sam mrzio, što sam sudio, tjerao inat, šta sam tim postigao – ništa“.  Kršćanska ljubav, praštanje, nastavio je župnik u propovijedi, mijenjaju ovaj svijet. U školi, obratio se ponovo djeci, bude lijepih, zanimljivih stvari, događanja. Učimo interesantne stvari, susrećemo prijatelje, učitelje, a dogodi se i da nas neko uvrijedi, nenamjerno ili namjerno. Može se dogoditi i da je netko prema meni zločest! Rješenje nije u tome da i ja to budem. Poučivši djecu kako da postupe u sličnim situacijama, župnik je zaključio da nekom tko je zločest ja mogu da pomognem samo tako što ću biti dobar, što ću mu oprostiti, što ću učiniti drugačije time što ću izabrati da budem dobar, tako da on tu dobrotu primijeti, te da se uz moju pomoć i on promijeni. Zajedničko nedjeljno razmišljanje o Božjoj riječi, župnik je završio podsjećanjem na četiri „čarobne“ riječi „koje je uvijek dobro da znamo i koje trebamo naučiti prije bilo koje druge stvari, prije nego što naučimo i matematiku i prirodu i bilo koji drugi predmet, da naučimo kazati – molim, izvoli, hvala i oprosti (izvini), jer to su riječi koje uvijek trebamo imati pred sobom i znati u pravom trenutku, na pravi način postupiti, jer tada ćemo sigurno biti na Isusovom putu.“

Prije blagoslova, okupljenima u crkvi obratila se sestra Marijana koja je u Rumu došla na redovni godišnji susret Schönstattske obitelji, pozdravom iz svetišta Majke Triput Divne. Podsjetila je na Marijinu želju da nam donese Krista i njegov blagoslov, ali i na njen poziv svima nama, koji smo potrebni njoj, da svjedočimo Isusa i nosimo ga u svoju svakodnevicu.

Prije završnog blagoslova uslijedio je blagoslov djece, mladih, kao i njihovih torbi, a svi učenici primili su na dar desetinu krunice pred nadolazeći mjesec Gospine krunice. Druženje je, kao i svake nedjelje, nastavljeno u pastoralnom centru. U popodnevnim satima članovi Hrvatske schönstattske obitelji imali su svoj godišnji susret koji je započeo klanjanjem pred Presvetim, a nastavljen predavanjem s. Marijane, na temu „Živa pokaznica u mojoj obitelji“. Kao najdragocjeniju pokaznicu istakla je Mariju. Tri najizrazitije točke bile su okosnica predavanja – obitelj kao udruga, križevi u braku i odnos generacija, o kojima je dalje detaljno govorila, uključivši prisutne u svoje izlaganje i navodeći svakoga da pronađe sebe i svoju obitelj i okolnosti vlastitoga života u ovim primjerima i savjetima.

Kroz razgovor i druženje i nakon predavanja, sudionici su imali priliku razmotriti i konkretna pitanja iz naših svakodnevica, kao i dobiti više informacija o radu Schönstattskog pokreta uopće.

Milena Mikolaci