Svečanim misnim slavljem u 18h, koje je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, rumska župa Uzvišenja svetog Križa proslavila je svoj crkveni god u četvrtak, 14. rujna

RUMA (TU) – Procesijom kroz crkvu započelo je svečano misno slavlje u čast blagdana Uzvišenja svetog Križa kome je posvećena župna crkva u Rumi. Misu je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, uz koncelebraciju brojnih svećenika srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Križ je uvijek sa svima nama, u nama i oko nas, kako je biskup u svojoj homiliji, između ostalog rekao: „Štuje se i u našim domovima, uzdiže se i na grobljima, putevima, na kraju ulica. Križ nije sablazan, sramota, niti odbačenost“, nastavio je biskup, „križ uznemiruje, ali i nadu daje. Od kada je križ uzdignut na Golgoti, otada uznemiruje ljudsko srce. Križ se, naime, nameće s mnoštvom neizbježnih patnji, ali se predstavlja i kao jedina nada“.

Svoju homiliju biskup je započeo željom da na ovu našu svetkovinu sam Isus progovori umjesto njega, iako zna da uvijek On govori pa i preko njega, kad naviješta istinu, i nastavio: „Volio bih otići dolje u dno crkve i poslušati izravno Isusove riječi. Jer moje riječi su slabe da dočaraju križ i posljednje trenutke Isusova života. Gledam uzdignut križ Isusov, a pogled mi bježi ka zemlji jer me je stid, jer se osjećam krivim. Gdje god da se okrenem, vidim znak križa s Raspetim koji je ne samo znak pripadnosti određenoj civilizaciji, kršćanstvu, već je križ izvor i nadahnuće u našem životu“, i nastavio, „zato smo, možda i mi zbunjeni pred križem. Zbunjeni smo procesom koji vode ljudi protiv Boga. Zbunjeni smo činjenicom da Bog traži pomoć kad vapi: 'Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež’ ili: ’Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? '. Iznenađeni smo prevrtljivošću svjetine koja na Cvjetnicu kliče Kristu 'Hosana', a na Veliki petak traži da ga se razapne. Iznenađeni smo slabošću apostola koji su se razbježali. Nadasve smo iznenađeni šutnjom Boga Oca.

Međutim, Isus Krist je najsavršenija objava ljubavi Boga prema čovjeku. Ta je ljubav išla do kraja u žrtvi. Ta je ljubav čin muke i smrti Isusove na križu. Tako se nalazimo pred najdubljim otajstvom križa, a to je otajstvo ljubavi samoga Boga. Raspeti, raširenih ruku na križu i uzdignut od zemlje sve privlači k sebi. Isus je apostole počeo intenzivnije poučavati svome poslanju u svijetu. Tako im je naviještao da ima trpjeti i umrijeti, nakon čega je imao i uskrsnuti (Mt. 16,21-27)“.

Potom je mons. Gašparović vjernike podsjetio na Petrov primjer, koji je prvi od svih učenika Isusa ispovjedio kao Sina Boga živoga, a kako je upravo on burno reagirao na takve Kristove riječi i pokušavao ga odvratiti od naviještenoga plana. Isus oštro odgovara Petru, a svima nama ostavlja podsjećanje da bez križa ne bi bilo ni izvora besmrtnosti – krvi i vode potekle iz boka, izvora što svijet oslobađa od grijeha, ne bismo bili vraćeni u slobodu, niti bi se otvorio raj.

Da križa nije bilo, smrt ne bi bila pobijeđena, niti bi pakao ostao bez plijena.

 „Veliko je, dakle, i dragocjeno otajstvo križa. Sam Krist svjedoči da je križ i njegovo uzvišenje, jer veli: 'Kad budem uzdignut od zemlje, sve ću privući k sebi'. Očito je, dakle, da je križ i slava i uzvišenje Kristovo“, nastavio je biskup svoju homiliju.

Govoreći o Velikom petku i raspeću Kristovom, podsjetio nas je na jednu od najtežih kazni koju je čovjek izmislio, kada se raspetom oduzima svako dostojanstvo. Ipak, Isus je uzdignut na križ da spašava i one koje pobjeđuje. Na križu je da bude svima Spasitelj ako na njega pogledaju, kao što su gledali u mjedenu zmiju. Moleći oca da oprosti krvnicima jer ne znaju što čine, raspetom raskajanom razbojniku govori da će danas biti s njim u raju, a svoje najdragocjenije što je na zemlji imao – Majku – ostavlja svom učeniku i njega svojoj majci kao sina.

Nepravde, nasilja, gladi, žeđi, mučenja... vidi Isus s križa gledajući u budućnost. „Vidi Isus s križa kako će u budućnosti njegovo mistično tijelo biti razdirano, trgano, bez prava na život i slobodu. Vidi ljude kako će umirati na otvorenim poljanama, u rovovima, poplavama, potresima, ratovima. S druge, pak, strane u toj istoj povorci sigurno je vidio bezbroj onih koji će mu povjerovati i tijekom stoljeća biti blaga i ponizna srca baš kao što je i njegovo, biti milosrdni, svom dušom gladovati i žeđati za pravednošću; bit će onih čija će srca biti čista te će moći Boga gledati“. Gledao je s križa, nastavio je biskup, kako  sjeme koje je posijao raste i donosi obilato rod. Njegovo predanje u ruke Očeve i polaganje života postaje još dublje i žarče. I moli za svoju Crkvu. Isus je s križa gledao i nas, dodao je, te mi sada mislimo na one koji proživljavaju križni put, na sve koji savladavaju razne teškoće, a svi smo bar nešto od toga i sami iskusili. Njima svima je najbliži Krist raspeti, a svi smo pozvani živjeti Kristov život. Proživljavamo često teške trenutke, ali u nadi da će se sve sretno riješiti. Danas, razmišljajući o svetom križu, molit ćemo za sve kojima je milost Božja potrebna. „Molit ćemo da strpljivo nosimo križeve slijedeći Isusa Krista“, završio je svoju homiliju biskup Đuro Gašparović.

Pjevanje na misnom slavlju  animirao je župni zbor s voditeljicom Katarinom Atanacković.

Nakon pričesti, mons. Gašparović najavio je iznenađenje koje su župljani Rume pripremili svom župniku, u čast njegovog ovogodišnjeg jubileja – 25 godina svećeničke službe, ali i navršene prve godine njegove službe u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi. Župni zbor je otpjevao pjesmu „O, Kriste vječni svećeniče“, kao molitvenu podršku župniku i svima koji su se odazvali Kristovom pozivu u svećeničku službu. Zatim su djeca s vjeronauka, predvođena vjeroučiteljicom Marijom Ratančić, recitirala prigodne stihove o svećeničkoj službi i župniku predala poklon u ime zbora i svih župljana Rume.

Ne skrivajući iznenađenje i radost, preč. Josip Ivešić zahvalio je svima, posebno djeci i vjeroučiteljici, a potom se obratio svima koji su skupa s župom Uzvišenja svetog Križa proslavili njen crkveni god:

„Pozdravljam sve drage vjernike i ljude dobre volje sa svih strana, kako domaće Rumljane, kojima čestitam crkveni god, tako osobito sve drage goste koji su nam ovom prigodom došli. S osobitim poštovanjem pozdravljam dekana preč. Nikicu Bošnjakovića, sve svećenike Srijemske biskupije. Radost mi je da mogu pozdraviti i druge   svećenike   ovdje   prisutne   iz   Đakovačko-osječke   nadbiskupije. Pozdravljam s. Ceciliju i sve Milosrdne sestre sv. Križa; bratstvo svećenike hrama Silaska Duha Svetoga na apostole - o. Sretena Lazarevića, protojereja stavrofora i arhijerejskog namesnika, o. Dušana Višekrunu, starješinu hrama, o. Stefana Gavrovskog, sveštenika. Pozdravljam sve iz društvenog, kulturnog i političkog života:  Marina  Piuković,  posebnog savjetnika  ministra  za  ljudska  i manjinska prava i društveni dijalog Tomislava Žigmanova; Mirjanu Biščević, suprugu Hidajeta Biščevića, veleposlanika RH u R. Srbiji; Karolinu Bašić, predsjednicu Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća   u   Republici   Srbiji   i   Denisa   Lipozenčić,   člana   Izvršnog   odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji zaduženog za kulturu; Snežanu Janković, višeg kustosa Zavičajnog muzeja Ruma; Mariju Ćuić i Maju Stanković Marojević iz Turističke organizacije Općine Ruma“. Poseban pozdrav uputio je bivšem župniku rumskom, prof. dr. Ivici Čatiću. Goste i domaće pozvao je potom na druženje u dvorištu župe, a svećenike i goste s pozivom u župnu dvoranu na večeru, završivši svoje obraćanje riječima: „S osobitom radošću i zahvalnošću  pozdravljam Vas, dragi biskupe  Đuro. Hvala Vam da   ste   spremno   prihvatili   da   danas   budete   s   nama.   Ova zajednica danas slavi i svojevrsni mali jubilej: 210 godina župne crkve. Ova prelijepa  crkva govori  o slavnoj  prošlosti,  ali i budućnosti za koju molimo   snagu   Kristova   križa,   kojemu   se   želimo   još   jednom   na   kraju misnoga slavlja pokloniti. Vas molimo da nas pratite molitvom i podrškom. Kao mali znak zahvalnosti primite ovo cvijeće“.

Po završetku svete mise, vjernici su imali mogućnost pristupiti i počastiti relikvije Kristovog križa,  koja se čuva u župnoj crkvi.

Euharistijsko slavlje svoj nastavak je imalo u trpezi ljubavi, koja je okupila i zbližila sve nazočne na slavlju župe Uzvišenja svetog Križa u Rumi.

Milena Mikolaci

Uzvišenje svetog Križa proteklo u znaku oproštaja od dosadašnjeg župnika

PETROVARADIN (TU) - Proštenje u župi Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu (Stari Majur) proslavljeno je 14. rujna koncelebriranom svetom misom koju je predslavio dosadašnji župnik Ivan Rajković, novoimenovani župnik u Srijemskoj Mitrovici, sa svećenicima Petrovaradinskog dekanata, te rođenim Petrovaradincem i župnikom Novih Banovaca i Inđije Dušanom Milekićem. Ovo je bila i oproštajna misa dosadašnjega staromajurskog župnika.

Na misi, na kojoj se okupilo mnoštvo župljana sve tri petrovaradinske župe, te gostiju iz okolnih mjesta i  Novog Sada, preč. Rajković propovijedao je o značenju drveta križa, koje je kroz stoljeća bilo određeno kao kazna za zločince, i to najveće, da bi ih se osuđenik u času smrti izvrgao ruglu i polako, osramoćen umirao. „Na taj križ biva pribijen Isus Krist, čovjek i Bog. Svjestan je što ga čeka da bi se ljudi spasili. Simbol sramote biva natopljen Božjom krvlju i upravo zato mijenja značenje. U trenutku kada na tom drvetu Isus predaje život, križ postaje klin koji se zabada u ovu zemlju i koji ubija Sotonu. Dotle je Sotona imao neograničenu vlast, i mogao je uraditi što je htio. Otkad je Krist natopio to drvo i zemlju ispod njega krvlju, drži Sotonu na uzdi. Mijenja se situacija u svijetu! Imamo dostojnoga junaka koji je bio kadar sve to podnijeti da stane u obranu čovječanstva i da čovječanstvo može dobiti šansu. Na tome mjestu, i od te točke počinje se i na zemlji širiti kraljevstvo nebesko. Sotona gubi glas, a Isusovo evanđelje, upravo zato što je njegovo svjedočanstvo odsudno za djelotvornost evanđelja, počinje se širiti. Kraljevstvo nebesko dolazi na zemlju i započinje odsudna borba“, tumačio je Rajković. Govoreći o značenju križanja, on je kazao kako „častiti sveti križ znači ispovijedati svoju vjeru u Isusovu muku i smrt kao potrebne za naše spasenje. Tim čašćenjem prihvaćamo žrtvu Isusovu kao spasonosnu“, dodao je on.

Nakon svete pričesti, župniku se, u činu oproštaja od njegove dosadašnje službe i Petrovaradina, gdje je bio župnik sedam godina, obratila riječima zahvale župljanka Slavica Renić. „Zahvaljujemo Svevišnjem što nam daje svećenike, jer bez njih mi smo izgubljeni. Zato cijenimo svećenike, jer po euharistiji mi smo u zajedništvu sa Isusom. Iskreno Vas molimo da molite za nas, za našu postojanost, da se probudimo iz duhovne tame i krenemo putem svjetlosti, putem Krista, putem , mira i ljubavi, jakom vjerom.  Tko je pozorno pratio Vaše propovjedi, uvijek je mogao dobiti odgovor na sva svoja unutarnja pitanja. Učvršćivali ste nas u postojanosti i svjedočenju svoga identiteta, snažili nas je na putu svakodnevnice. Nismo bili savršeni, te vas molimo za oprost. Zahvaljujemo na svim trenucima koje ste podijelili sa nama. Neka vas dragi Bog Majka Tekijska prate na putu da ustrajete u njemu. Vjerujemo da ćemo i mi ostati u Vašim mislima i molitvama“, kazala je ona, predavši, skupa sa župljankom Ivanom Melvinger Rajkoviću darove župljana.

U odgovoru na riječi zahvale, preč. Rajković je kazao: „Kada se čovjek oprašta, moli za oproštaj ako je koga uvrijedio i učinio nešto da bi se drugi osjećali loše. Kršćanski je opraštati i podnositi trenutke koje čovjek ima u svome životu, koji je nekad težim nekad ljepši, ako imamo toleranciju da prihvaćamo jedni druge. I Krist želi da mi sve na kraju otpustimo. Kada odemo sa ovoga svijeta, treba sve ostaviti ovdje. Što je bilo tu neka ostane i neka propadne s ovim svijetom, a mi ćemo zajedno živjeti u ljubavi Kristovoj jer nas on vodi u zajedništvo sa Ocem i Duhom Svetim. U toj ljubavi i miru trajno ćemo dobiti nagradu za sve one križeve što smo ih ovdje pretrpjeli, i svoje vlastite, ali trpeći i tuđe križeve, jer svi zajedno idemo ptem križa. Na tom putu potrebno je podržati drugoga u nošenju križa. Kain je Bogu odgovorio na pitanje gdje je: 'Zar sam ja čuvar brata svoga?' Jesi, čuvar si brata svoga! Kad tvoj brat nestane, izgubi se, kada zaluta, a ti si gledao i nisi ništa učinio, za to si odgovoran. Kada vidimo da netko posustaje, dužni smo ga s ljubavlju opomenuti, ne osuđivati čovjeka nego djela koja čini i s tim dobivamo prijatelja za život, ako posluša, a spasenje svoje duše ako ne posluša“, citirao je Isusove riječi Rajković, jedan od dvojice svećenika koji djeluju u Srijemskoj biskupiji a koji su rodom iz Pezrovaradina.

On je prije blagoslova pozvao vjernike na čašćenje relikvija Svetoga Križa, koje se čuvaju u ovoj crkvi.

Nakon mise u prostoru staromajurskog župnog doma priređeno je zajedničko druženje svećenika i vjernika, tijekom koga se Rajkoviću na suradnji zahvalio u ime društvenih struktura, i zaželio mu svako dobro na novoj službi, Goran Kaurić, zamjenik pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama u Pokrajinskoj vladi i zamjenik predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.

M. Tucakov

Nedjelja nakon crkvenog goda, Rođenja Blažene Djevice Marije, u ovoj srijemskoj župi uvijek je posvećena obitelji

Mala Gospa

NOVI BANOVCI (TU) - Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije proslavljen je svečano  i u duhovnoj posebnosti jer  tada župa u Novim Banovcima obilježava svoj crkveni god.

Misno slavlje ove godine je predvodio župnik iz Hrtkovaca, vlč.  Ivica Živković uz koncelebraciju vlč. Zdravka Čabrajac, župnika u Golubincima i domaćeg župnika Dušana Milekić.

Na početku misnog slavlja vlč. Milekić je pozdravio subraću svećenike, vjernike iz okolnih župa (Inđije, Stare Pazove, Zemuna…) kao i župljane Novih Banovaca te potakao na otvorenost duha i srca zagovoru i predanju Majci Božjoj.

Župnik se u homiliji dotakao odlomka proroka Miheja kako je Betlehem najmanji od svih kneževina, te kazao: „Učini li nam se da su nam životi maleni, neznatni, da ne ostavljaju nekog posebnog traga osim manjoj skupini ljudi. A opet Bog govori kako sa svakim može činiti velika i istinita djela koja odjekuju u vječnosti. Dok i samo Evanđelje stave pred nas rodoslovlje Isusovo… zar svaki čovjek ne želi da zna čiji je, komu pripada, odakle je… I ako to zemaljsko određenje nam toliko znači, koliko više smo ponosni i u radosti kada znamo da smo od Boga. Na tu radost, pouzdanje i predanje poziva  i upućuje nas sama Marija.“

Predsjedatelj euharistijskog slavlja, vlč.  Živković je na koncu mise zahvalio na pozivu i zajedništvu koju je imao sa zajednicom te nakon posvetne molitve Blaženoj Djevici Mariji podijelio blagoslov prisutnima. Župnik je vjernike pozvao na čast i osvježenje pripravljeno u župnom dvorištu.

Obiteljski dan

Nedjelja nakon blagdana Male Gospe i u ovoj godini je bila posvećena obitelji. Obiteljski dan je organiziran u zajedništvu župa Novi Banovci i Inđija. Obitelji i župljani bili su pozvani biti dio misnog slavlja čija je nakana bila blagoslov obitelji.

U homiliji prema čitanjima koja su govorila o opomeni bližnjeg i ljubavi koja teži vratiti ga pravome putu, velečasni Milekić se dotakao ozbiljnosti propasti koja prijeti danas čovjeku, obitelji, zajedništvu, ljudskoj duši. „Opomenuti bližnjeg je prožeto ljubavlju za njegovo spasenje a ne iz položaja uzvišenosti ili oholosti. Kao kršćani Bog nas postavlja stražarima doma svog i Crkve. Bog izbavlja nas i ulijeva snagu da drugima budemo putokaz. Jer propast  koja je već zahvatila svijet ne nosi male već itekako teške i ozbiljne posljedice. Nismo pozvani šutjeti na sve to. Zato Gospodine neka sačuva i blagoslovi svakoga od nas, naše obitelji i svoju Crkvu.“

Na koncu mise, obitelji su se posvetile zagovoru nebeske Majke, te su i popodne provele u zajedništvu: pripravili su zajednički ručak, družili se i igrali, na radost najmlađih.

Dušan Milekić 

U prostorijama Gradske kuće grada Novoga Sada u ponedjeljak, 11. rujna, susreli su se mons. Fabijan Svalina, biskup koadjutor srijemski i gradonačelnik Novoga Sada Milan Đurić

NOVI SAD (TU) - Na susretu su bili nazočni Siniša Jokić, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada, Ana Jukić Mandić, savjetnica gradonačelnika za oblast suradnje sa nacionalnim manjinama, Goran Kaurić, zamjenik pokrajinskog sekretara za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama. U Biskupovoj pratnji bio je mons. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije. Biskup Svalina je zahvalio gradonačelniku za otvorenost i dobru suradnju između grada Novog Sada i Srijemske biskupije osobito po pitanju župa biskupije koje administrativno pripadaju gradu Novom Sadu. Gradonačelnik je zamolio Jokića da prezentira projekte obnove vjerskih objekata, koje vodi Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada, a koji su u vlasništvu biskupije. Razgovaralo se o radovima na župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu, odnosno na ogradi župe, zatim o planiranim radovima na crkvi i samostanu sv. Jurja u Petrovaradinu, te na crkvi Gospe Tekijske na Tekijama. Obnovu crkve sv. Jurja zajedno pomažu Pokrajinska vlada Vojvodine i grad Novi Sad. Olujno nevrijeme koje je poharalo dijelove Vojvodine, ostavilo je velike štete i na sakralnim objektima. Na žalost i sam Novi Sad pretrpio je velike štete koje iziskuju znatna financijska sredstva. Unatoč tome grad zajedno sa Pokrajinskom vladom nastojat će činiti što je više moguće na obnovi kulturnih objekata koji su od iznimne važnosti za ove krajeve.

Na susretu je bilo govora i o mogućnostima još veće suradnje u proslavi Gospe Tekijske, kao i redovitim aktivnostima u ovom drevnom svetištu. Istaknuta je mogućnost suradnje Srijemske biskupije i grada Novog Sada kroz različite projekte, s gradovima i općinama u Republici Hrvatskoj. Na kraju susreta biskup Svalina i gradonačelnik Đurić izrazili su zahvalnost zbog susreta, kao i spremnost na otvaranje prostora za još veću suradnju.

Milosrdne sestre svetog Križa iz Đakova, sa svojim mladim kandidaticama, u nedjelju, 10. rujna, posjetile su Rumu i prisustvovale svetoj misi, te pohodile manastire Hopovo

RUMA (TU) – Milosrdne sestre svetog Križa nedjeljno misno slavlje u Rumi obogatile su svojim prisustvom i sudjelovanjem, i to upravo u dane kada se župa Uzvišenja svetog Križa priprema proslaviti svoj crkveni god. Rumski župnik, preč. Josip Ivešić, poželio im je dobrodošlicu odmah na početku i predstavio ih ukratko svojim župljanima.

Današnje misno čitanje iz Poslanice Svetog Pavla daje odgovor na pitanje koje je župnik postavio na samom početku svoje homilije. Najveća sila na svijetu je, premda bismo vjerojatno ponudili razne i brojne odgovore, kada bi nas neko pitao koja je - rekao je župnik u propovijedi - najveća sila je - ljubav. „Punina dakle Zakona jest ljubav“ – kaže apostol Pavao.

Najveća, najmoćnija sila koja postoji na ovome svijetu je ljubav, nastavio je preč. Ivešić, ljubav je ta koja sve pokreće, koja sve može, ona je Krista, Boga, dovela do križa. Ona je sila, moć, koja mijenja svijet, koja itekako ostavlja trag u vremenu u kojem živimo, ljubav je ta koja ostavlja posljedice. Sa druge strane, moramo biti svjesni da je blizu, ali nikako moćnija i snažnija od ljubavi – mržnja, koja ima veliku snagu; mržnja, nepraštanje, itekako utiče na tijek svijeta i vremena u kome živimo, itekako utiče na živote ljudi, na to da ostavlja tragove u svijetu u kojem živimo. Iako i jedna i druga stvarnost imaju veliku moć i snagu, napominjem iznova - ljubav i puno veću, obadvije stvarnosti itekako djeluju u našem životu, mržnja u kontekstu današnjeg Evanđelja u smislu nepraštanja, nesposobnosti da zamolimo za oproštenje. Zato Isus poučavajući svoje učenike i nas danas govori koliko je važno poraditi na tome da i prije svega u mom srcu zavlada mir, da ako nas neko povrijedi, mi budemo ti koji će zatražiti pomirenje, težiti za ljubavlju, težiti za zajedništvom. Pozvani smo učiniti ono što je u našoj moći. Isus kaže – pokušaj sam, ako ne možeš sam, pokušaj zajedno sa drugima, pozovi dvojicu, trojicu svjedoka; ako nije dovoljno, uključi čitavu Crkvu, i znakovito završava današnje Evanđelje riječima da smo kao zajednica pozvani na molitvu. Ako ne možemo sami, niti uz pomoć drugih – može molitva. Šta god zaištete u moje ime, kaže Isus, vas nekoliko, barem dva ili tri – biće vam. Zamislite koliko nas danas ovdje ima, naglasio je župnik, kada bismo svim srcem zazvali Gospodina da dođe u ovaj naš život i stvarnost, u ovu našu župnu zajednicu, da dođe i bude u zajednici Milosrdnih sestara, da dođe u naše obitelji, uđe u ovu našu djecu, kada bismo zamolili – daruj im, Gospodine, svoju ljubav... Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima kaže – ništa jedni drugima ne dugujemo, osim ljubavi i da je – punina Zakona (to kaže Sv. Pavao, on koji je poznavao zakone, bio školovan, koji je itekako znao kojih se jedan pravovjerni Židov zapovijedi treba pridržavati) - taj Sv. Pavao kaže da je punina cijeloga Zakona – ljubav.

Doista, ljubav je ona koja čini čuda u životu, osobito ljubav Božja, koju tražimo i za kojom čeznemo da je prihvatimo u svoj život, da nam donese mir koji nam je potreban, osobito u trenucima kad nam je teško nešto razumjeti, prihvatiti, oprostiti, zamoliti za oproštenje, da Bog po svojoj ljubavi učini da bude onako kako treba biti; a s druge strane, da iz iskustva te Božje ljubavi uvijek iznova pronalazimo i ljubav jedni prema drugima, prije svega onima koje je Gospodin stavio na moj životni put, koje svakodnevno susrećem, a onda i prema svima onima koji su potrebni Božje ljubavi, a kojima mi na različite načine tu ljubav svjedočimo.

Župnik je nastavio homiliju upućujući nas na današnje gošće, kandidatice Milosrdnih sestara svetog Križa, mlade, prekrasne djevojke, koje su došle u samostan, spremne da obuku duge crne haljine i u njima idu dalje kroz život. Šta je njih drugo odvelo na takav put, nego ljubav, samo ljubav, jer ona je jedino što nas može nositi kroz život, ljubav Kristova, a onda iz iskustva te ljubavi, Krist nas poziva da je svjedočimo i jedni prema drugima, zaključio je župnik svoju homiliju.

Pjevanje pod misom animirao je župni zbor, sa voditeljicom Katarinom Atanacković, a nakon pričesti, naše gošće su u pratnji gitare svoje mlade kandidatice, otpjevale pjesmu „Kao košuta“.

Nakon završnog blagoslova, imali smo priliku upoznati se detaljnije sa poviješću radom i životom Milosrdnih sestara svetog Križa, kao i životopisom majke Amadeje Pavlović, čiji uzor stoji pred svima kao svijetli primer požrtvovanosti i ljubavi. Najprije je župnika i sve prisutne pozdravila sestra Estera i ispričala nam nešto više o svojim sestrama, o njihovom radu danas, kao i kroz povijest, od nastanka reda, i predstavila veliku ženu rodom iz Petrovaradina, Amadeju Pavlović, koja je mnogo učinila i na crkvenom i na nacionalnom planu i život uložila da riječ Božja raste i širi se. Red Milosrdnih sestara svetog Križa osnovao je otac Teodozije 1856. godine u Švicarskoj. Majka Marija Terezija bila mu je najbliža suradnica. Kroz svoju povijest, sestre su radile u školama, internatima, vrtićima, bolnicama, ubožnicama, a nakon 1945, kada im je zabranjen rad u ustanovama, one se posvećuju župnom pastoralu, sve do danas trudeći se da odu i pomognu gdje god da je njihova pomoć potrebna. Godine 1977. u Đakovu je započeo svoj rad dječji vrtić, koji uključuje i vjerski odgoj i katehezu, kao i rad sa djecom sa smetnjama u razvoju. U Đakovu, u samostanu, sestre niz godina rade sa mladima. U domu duhovne pomoći pomažu ljudima u borbi sa raznim problemima. U ovih 155 godina postojanja Milosrdne sestre svetog Križa nastojale su da stignu do svakog potrebitog, ne štedeći sebe. Samo u Vojvodini imale su 17 filijala, dok ih danas ima još samo u Sremskoj Mitrovici. Tri sestre iz ovog reda proglašene su blaženim. Amadeja Pavlović, na rođenju 28. siječnja 1895. dobila je ime Karolina. Već sa 17 godina pokazala je veliku požrtvovanost u brizi za druge, najprije za porodicu, a koja je vremenom sve više dolazila do izražaja, pogotovo kada se posvetila brizi o zajednici sestara. Radila je jedno vreme u školi, a posebnu pažnju posvećivala je siromašnoj i manje nadarenoj djeci. Provincijalna poglavarica postaje 1943. godine, što ostaje sve do 1955. U to teško ratno i poratno vreme, dodala je sestra Estera, ne štedeći sebe putovala je M. Amadeja obilazeći sestre, sa molitvom kao uporištem i smislom života. Pozivala je sestre da blagoslivljaju Gospodina i onda kada daje i onda kada uzima. Najvažnije joj je bilo da sestre iznutra budu jake i duhovno izgrađene. Spasila je židovsku djevojčicu ne misleći na opasnost i ta djevojčica je, kada je odrasla, posvjedočila njen podvig i pokrenula inicijativu koja je dovela do posmrtnog priznanja dodeljenog mati Amadeji – visokim odličjem države Izraela proglašena je Pravednicom među narodima. Pred smrt, 1971, sestrama je napisala svoju oporuku u kojem, između ostalog, kaže i – nećemo zaboraviti da dobrota i ljubav izglađuju svaku bol i zacjeljuju svaku ranu.

Sestra Marija Stela Filipović je potom predstavila dve knjige o M. Amadeji – Ja služim Bogu, prof. dr Ivice Raguža i slikovnicu inspiriranu njenim životom, za koju je tekst sastavila s. Krista Mijatović, a crtežima obogatila sestra M. Margita Gašparovsky. Autor prve knjige je u predgovoru spomenuo dva lika koje Đakovo povezuje – biskupa Štrosmajera i M. Amadeju. Biskup Štrosmajer posvetio je katedralu jedinstvu Crkava, a sama majka Amadeja bila je oličenje mosta između njih, budući da je surađivala i sa episkopom Varnavom Nastićem. Sestra Stela izdvojila je rečenicu u koju je stalo gotovo sve što asocira na M. Amadeju – Moj život – milost i dobrota Božja. Kristova „taktika“ je u tome da i ranjava i daje radost u svojoj dobroti. Majka Amadeja je govorila, nastavila je sestra Stela, da je naše mjesto na koljenima pred Bogom. Bela put i crvena koljena bile su obilježje Milosrdnih sestara, znak vjere i povjerenja, žarke ljubavi. M. Amadeja je svake subote klečeći, od ulaznih vrata, obilazila cjelu crkvu na Sušaku. Crvena koljena za Krista i bližnjeg, bila su odraz ljubavi upravo za Krista koji je i sam pocrvenio sav prolivši svoju predragocjenu krv za nas. Veliki uzor i zagovornica pred Gospodinom dobila je i drugu knjigu – namijenjenu najprije djeci, u slici i riječi, kako bi se njen životopis približio i najmlađima. Slikovnica dočarava čitaocu šta su sve sveti bili kadri podnijeti za Krista, kao M. Amadeja, koja je svo svoje pouzdanje položila u Kristove ruke, ne mareći za izazove i teškoće, time ostajući primjer i uzor vjere i ljubavi o kojoj se danas toliko govorilo, a koju smo svi pozvani da živimo, završila je svoje upečatljivo izlaganje sestra Marija Stela.

Pastoralni centar sa trpezom ljubavi okupio je sve prisutne u druženju kroz razgovor i pjesmu, pri koncu koga se očitovala neskrivena želja za nekim novim susretom, punim ljubavi, kao što je bio ovaj današnji.

Sestre su u popodnevnim satima posjetile i dva pravoslavna fruškogorska manastira – Novo i Staro Hopovo, gdje su se pomolile pred moštima velikog ranokršćanskog sveca i mučenika Teodora Tirona, koji je stradao za Krista 306. godine, a čije se relikvije, čitavo tijelo, od 16. stoljeća čuvaju u manastiru Novo Hopovo. Saznale su i ponešto iz bogate povijesti oba manastira, čije se osnivanje vezuje za daleki 15. stoljeće. Po uzoru na M. Amadeju, one su posjetom manastirima izgradile još jedan most ljubavi na koju nas Krist poziva, a za koju Apostol naroda kaže da je – punina Zakona.

Tekst: Milena Mikolaci

U župi sv. Ane u Laćarku molilo se s djecom i roditeljima za blagoslov na početku nove školske godine

LAĆARAK/ST. BINGULA (TU) - Školarci su okupljeni u svojoj župnoj crkvi sv. Ane u Laćarku, te filijalnoj crkvi sv. Petra u St. Binguli, zajedno sa svojim roditeljima, članovima obitelji i župnom zajednicom, u nedjelju 9. rujna 2023. zazvali Duha Svetoga na početku nove školske godine. Molilo se za njihove roditelje, za djecu, učitelje, te za Božji blagoslov i zaštitu u novoj školskoj godini.

Župnik je u homiliji na temelju svetopisamskih čitanja te nedjelje protumačio kako je osnova svakog našeg kršćanskog djelovanja ljubav, i sva teškoća, žrtva, odgoj i sve što činimo mora biti uvijek vođeno samo ljubavlju. Tada donosi ploda. Obratio se i obiteljima školaraca te djeci, kako te Isusove riječi provesti u djelo u konkretnim obiteljskim i školskim prilikama.

Djeca su na svetu misu ponijela i svoje školske torbe, koje je župnik blagoslovio zajedno s djecom, a svi učenici su, pristupajući pojedinačnom blagoslovu, primili na dar i novu školsku torbu sa školskim priborom i bilježnicama, te krunicu kao pripremu za nadolazeći mjesec Gospine krunice. Molilo se i za dobre ljude koji su svojim darom omogućili ove poklone, preko Caritasa Srijemske biskupije i Hrvatskog Caritasa.

Slavlje se nastavilo radosnim druženjem u župnoj dvorani.