Kod Petrovaradina na brdu Vezircu iznad Tekija, obilježena 307. obljetnica petrovaradinske bitke

PETROVARADIN (TU) - Na brdu Vezirac, koje se nalazi između Petrovaradina i Srijemskih Karlovaca, 5. kolovoza obilježena je 307. obljetnica Petrovaradinske bitke, koja se dogodila istoga dana 1716. godine i koja se završila velikom pobjedom kršćanske vojske pod zapovjedništvom Eugena Savojskoga nad brojčano nadmoćnijom vojskom Otomanskog carstva, a čije su povijesne posljedice, nakon osvajanja Beograda 1717., bile Požarevački mir i potpuno povlačenje turske vojske sa područja središnje Euroope. U tom događaju su i počeci Tekijskog svetišta, jer je princ Eugen Savojski nakon pobjede u ovoj bitci poklonio tekijskoj crkvi sliku Gospe – Pomoćnice kršćana, koju je uvijek nosio sa sobom, a koja se danas časti kao čudotvorna Gospa Tekijska. 

U obilježavanju, koje već 20 godina organizira Udruga „Vezirac 1716“, sudjelovali su vojni predstavnici Austrije, Mađarske i Turske u Srbiji, predstavnici Ministarstva obrane, Vojske Srbije, OESS-a, pomoćnik gradonačelnika Grada Novg Sada Aleksandar Petrović, te zamjenik pokrajinske tajnice za kulturu, informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama Goran Kaurić.   Prije ceremonije obilježavanja, predstavnici Srpske pravoslavne crkve molili su molitvu za poginule tijekom bitke, a na ovom je obilježavanju po prvi puta sudjelovao je i katolički svećenik, začasni kanonik i župnik u Surčinu i Novom Beogradu preč. Marko Klajić, kao izaslanik srijemskog biskupa koadjutora Fabijana Svaline. Prečasni Kljajić obratio se kratko nazočnima, rekavši kako mir uvijek treba pobijediti rat, te naglasivši koliko je važno iskazivati poštovanje žrtvama i za njih moliti.

Spomenik Petrovaradinskoj bitki, „križ Eugena Savojskoga“, visine 6,5 m  izradio je hrvatski kipar Herman Bolé 1902. godine. Na postamentu križa nalaze se dva natpisa na latinskom jeziku: ”Spomen u znak pobjede princa Eugena, vrhovnoga zapovjednika carske vojske protiv Turaka 5. kolovoza 1716. godine” i “Sakupljenoj vojsci Petrovaradina od najslobodnijeg roda crkvenih i samostanskih poglavara Austrije i Ugarske i najplemenitijim ljudima Mađarske, Hrvatske i Slavonije koji su sudjelovali u bitki kod Petrovaradina i pali na bojnom polju pripada ovaj spomenik. 5. kolovoza 1902. godine“.

Proslava Gospe Snježne u biskupijskom svetištu na Tekijama započela je u petak, 4. kolovoza, misnim slavljima na nekoliko jezika

Vigilija Velikih Tekija

PETROVARADIN (TU) - Veliki broj hodočasnika pristigao je već 4. kolovoza u poslijepodnevnim satima proslaviti Gospu Tekijsku. Cijelo poslijepodne svećenici su im bili na raspolaganju za ispovijed. Prvo misno slavlje u predvečerje blagdana slavljeno je na staroslavenskom, potom je služena misa na mađarskom. Pontifikalna misa na hrvatskom slavljena je u 19. sati. Nju je predvodio pomoćni đakovačko-osječki biskup mons. Ivan Ćurić. U koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina te brojni svećenici iz Srijemske i drugih biskupija.

Na početku slavlja biskup koadjutor mons. Svalina uputio je pozdrave okupljenima, posebno: mons. Đuri Gašparoviću, srijemskom biskupu, mons. Simonu Bolivaru Sanchez, savjetnika u Apostolskoj nuncijaturi u Republici Srbiji, preč. Ivanu Rajkoviću, rektoru svetišta i vlč. Mateju Periću, arhimandritu Kleopi Stefanoviću, izaslaniku vladike srijemskog Vasilija. Biskup je pozdravio hodočasnike s različitih strana, koji su došli slaviti svetkovinu Gospe Tekijske, te spomenuo hodočasnike iz Žednika, Slavonskog Borda, Garčina, Šumeće i Kaniže, kao i vjernike u narodnim nošnjama iz Hrvatskog kulturnog društva „Šid“ iz Šida. Uputio je pozdrave i prisutnim predstavnicima vlasti, te pozdravio Gorana Kaurića, zamjenika pokrajinskog tajnika za kulturu i informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama, Nikolu Bajića, diplomatskog savjetnika u veleposlanstvu RH, Ivu Martinovića, predsjednika Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Na koncu je posebno pozdravio predsjedatelja slavlja te izrazio osobitu radost što u ime povezanosti ove dvije biskupije, zajedno mogu moliti Gospu Tekijsku za zagovor.

Mons. Ivan Ćurić je u homiliji govorio o stoljetnoj tradiciji hodočašćenja Gospi Tekijskoj. Podsjetio je vjernike na povijest nastanka blagdana Gospe Snježne te povijest tekijskog svetišta. Nadovezujući se na molitvu Eugena Savojskog, kazao je: „I mi večeras, kad ulazeći u noć, kako su to kršćani od početaka činili, želimo doživjeti kako svjetlo kršćanske vjere ima snagu odagnati životnu tamu i uvijek u odsjaju one jedne jedinstvene noći, one uskrsne, raskinuti okove grijeha i smrti. Poučeni riječima Svetoga pisma, mi ni večeras ne želimo zaboraviti ono u čemu nas poučava Crkva: da nas prava pobožnost prema Djevici Mariji uvijek više približava Isusu i da se kršćanska pobožnost nikako ne sastoji u nekim prolaznim osjećajima niti u nekoj jeftinoj lakovjernosti. 'Dolaziti Mariji, nju ljubiti,' naglašavao nam je to blagopokojni papa Benedikt XVI., 'znači truditi se slušati njezina Sina. U ovim vremenima, kad mnoge osobe toliko trpe i zbog siromaštva, zbog ratova i svakovrsnoga nasilja, zbog tako duboke krize mnogih vrijednosti obratimo se Mariji,' nastavlja papa, 'i molimo je za utjehu za snagu i nadu da mognemo pobjeđivati svako zlo.' Zato se u svoj iskrenosti i dubini svoga srca s Djevicom Marijom mi želimo osjetiti baš kao Kristovi vjernici, pozvani ovaj svoj život doživljavati i graditi kao put spasenja…To znači u trajnoj povezanosti s Bogom čeznem za svjetlom Božjega života te istovremeno sve prostore svoga života otvaram Božjem životu. To je kršćanski vjernik. To je ono životno iskustvo vjere o kojem je davno posvjedočio starozavjetni Job,“ rekao je mons. Čurić.

Biskup je u nastavku homilije posebno naglasio da je za vjernika jedino istinsko svjelo Evanđelje, Radosna vijest te kazao kako je posebno važno „da ja osjetim kako me ona usmjerava, kako me tješi, daje mi nutarnju snagu i nadu da osjetim da mi je onaj koga je rodila Djevica Marija zaista Spasitelj, da me Isus oslobađa od grijeha, od žalosti, od nutarnje praznine, da nisam samotnjak prepušten samome sabi, nego da živim s predanjem srca, oslonjen na zajedništvo s Bogom…“

Upozorio je na mnoga lažna svjetla za koja se vezujemo u životu i teško ih napuštamo: „Kako je teško napustiti lažna svjetla, kad su tako izazovna. No, tako su nepostojana, tako se brzo ugasnu, izblijedi im i posve nestane njihov sjaj. A mi ćemo danas na kraju misnoga slavlja u procesiji uzeti svijeću. Gledajmo u njoj znak Kristova svjetla. S Djevicom Marijom nama sjaji Kristovo svjetlo. Zato sva iskustva, sve što donosi život, mi otvaramo tom Kristovu svjetlu, njegovoj riječi, njegovu evanđelju, jedinoj neprolaznoj Radosnoj vijesti spasenja. U tom svjetlu ispitujmo i provjeravajmo svoj put. Zato svakoga dana znajmo malo zastati, povući se u nutrinu svoga srca i duše. Po Isusovu svjetlu nikako nismo pozvani odustajati od života, pa ni od uronjenosti u ovaj naš svijet. Nismo pozvani ni vraćati se unazad, poput primjera Izabranoga naroda kad je na putu u Obećanu zemlju zaplakao nad punim egipatskim loncima, zaboravljajući da su tada bili u ropstvu, bez slobode. Nama danas ususret dolaze brojni životni izazovi i kušnje. Rasvijetljeni i osnaženi vjerom ne želimo ostati tamo gdje nam je korak možda zastao, gdje smo pali, gdje nam se čini da su iz prostora našeg života iščezli ili su prognani istinski ljudski i kršćanski ideali, pa nas muči i nagriza crv neke duboke sumnje da se više nikom  ne može i ne treba vjerovati. A posve suprotno. Mi s Marijom vjerujemo da je Isus božji Sin. Slavimo i zazivamo njegovo spasenje i čvrsto vjerujemo – on je taj koji može promijeniti najprije moje srce, ispuniti ga, i svako srce u mojoj obitelji gradu i selu, u mojoj zajednici, župi, biskupiji, svako srce, i mlado i staro, u našem i svakom narodu, u svim krajevima zemlje,“ zaključio je biskup Ćurić.

Na koncu misnoga slavlja uslijedila je procesija sa svijećama kroz svetište. Sliku Gospe Tekijske nosili su djevojka i mladić u narodnim nošnjama. Biskup Ćurić pozvao je vjernike da zajedno s njim zapjevaju novi napjev Gospi Tekijskoj, koji su, kako je kazao, oni u Đakovu htjeli dodati nizu pjesama zaštitnici ovog srijemskog svetišta: „Bogorodice Djevo, Gospo Tekijska, milo nas zakrili, boli blaži nam. Kristu vodi nas, o, Tekijska Majko.“ Vjernici su prihvatili biskupov poziv, te su zajedno zapjevali Gospi. Tijekom procesije pjevane su i druge marijanske pjesme.

Slavlje je završilo procesijom u kojoj slika Gospe Tekijske vraćena u crkvu, gdje će ostati do sutra.

Proslava na dan Gospe Snježne

Proslava Gospe Tekijske započela je jutarnjom liturgijom bizantskoga obreda, iza koje je uslijedila sveta misa na mađarskom jeziku koju je predslavio mons. Frenc Fazekas, privremeni dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije.

Najveći je broj vjernika nazočio pontifikalnom misnom slavlju na vanjskom oltaru, koje je, u zajedništvu sa srijemskim biskupom koadjutorom Fabijanom Svalinom, dijecezanskim biskupom Đurom Gašparovićem, te svećenicima Srijemske biskupije, Subotičke biskupije i Beogradske nadbiskupije predslavio Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, dok je tijekom cijelog prijepodneva veči broj svećenija ispovijedao u prostoru svetišta.

Prisjećajući se svete mise koju je u Osijeku 7. lipnja 2003. godine predslavio sveti papa Ivan Pavao II., mons, Ćurć je u propovjedi kazao kako je u tom slavlju na poseban način bila istaknuta marijanska dimenzija naše vjere. „Tom je prigodom na kraju misnoga slavlja pred papu bio donesen kip aljmaške Gospe od utočišta i voćineke Gospe od utočišta, te ih je papa okrunio znakovitim obredom. Za vrijeme cijeloga liturgijskog slavlja na oltarskom prostoru bio je uzdignut lik Marije donesen sa Tekija, zavjetna slika Gospe Tekijske. Tada smo htjeli prepoznati, a to i danas osjećamo, kako su prostori naših biskupija vidljivo prošarani  i svetištima i pobožnošću prema Djevici Mariji. Drago nam je što je naše iskustvo vjere i pobožnosti obilježeno Marijinim likom, što u našem hrvatskom narodu kršćanska vjera snažno odiše ljubavlju prema Majci Bogorodici. Dijelimo to iskustvo sa drugim narodima Europe i svijeta, a najbliže ovdje, u ovom srijemskom kraju, u kojem je živa molitva Bogorodici iz usana vjernika katolika ali i pravoslavnih, koji s dubokom duhovnošću snažno časte i zazivaju Kristovu i našu majku“, kazao je biskup.

Kazavši kako na blagdan Snježne Gospe želimo nahraniti i obnoviti snagu svoje vjere, razmatrajući događaje što ih je Bog iz ljubavi prema nama učinio u Mariji, ulazeći u njezinu životnu povijest, Ćurić je nastavio: „Časteći Mariju, na tragu više od tri stoljeća povijesti Tekijskoga svetišta, želimo srcem doživjeti snagu spasenja, osjetiti da nas Onaj koji je u njezinu krilu rođen, koji je za nas umro i uskrsnuo, Isus Krist, sve želi rasvijetliti i voditi nas punini života u uskrnsuću. Iz ovog svetišta želimo poći dalje u život osnaženi. Želimo osvijetliti životni put, osjetiti i doživjeti da mi nismo besciljni u nekom mraku i magli, makar nas sada zahvaćaju, i to snažno, iskustva tame, grijeha, naših slabosti, prolaznosti. Znamo: po Božjoj promisli i ljubavi naš je život po Isusu upravljen prema spasenju. Poučeni riječima svetog Pisma, ni danas ne želimo zaboraviti ono na čemu nas Crkva želi poučiti - da nas prava pobožnost prema Mariji približava Kristu“.

Osvrćući se na misno čitanje iz Ivanovog Otkrivenja, biskup je kazao kako u Mariji prepoznajemo ono što je izraelskom narodu na putu iz Egipta bio vidljivi znak Jahvine nazočnosti, a to je Božji kovčeg, šator u kome „nas je pohodilo mlado Sunce s visine“ - Božji sin. „U kršćanskom razumijevanju možemo prepoznati da eminentno mjesto Božje nazočnosti više nije ni kamen, ni drvo, ni zlato ni srebro, nego živa osoba, žena. Božji Sin se nastanio u događaju utjelovljenja u životu jedne osobe. Zahvatio je njezin život i posve ga uključio u djela i događanja Spasenja. Na tom tragu mi prepoznajemo temelje i snagu svoje vjere i kršćanskog puta, i možemo prepoznati kršćanski odgovor na usklik: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao“. Isus odgovara: „Još blaženiji koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je“. Isus je htio pozvati da se ljudi otvore njegovu dolasku. Isus misli na plodove, spasenje i blaženstvo onih kojih prihvaćaju njegovu riječ. Oni postaju baštitnici novoga života koji struji prema vječnosti. Upravo to prepoznajemo u Marijinu primjeru - otkrivamo kako je na djelu Božja ljubav koja nas je otkupila od grijeha i daruje nam da budemo sinovi i kćeri s Božjim sinom, ljubav koju je On zapečatio krvlju kada je sa križa Mariju darovao nama za majku“, kazao je tumačeći navješteno evanđelje propovjednik.

„Prepoznajemo u evanđelju i važnost skladnoga odnosa između pobožonosti i djelovanja, jer na planu kršćanske vjere znamo susresti određeni raskorak, suprotstavljenost tih dviju važnih sastavnica našeg kršćanskog života. Prva se odnosi na vrijeme za molitvu, sabranost, razmatranja istine i događaja Božje objave. Činimo li to? Što je s trudom oko proučavanja i produbljivanja kršćanskog  nauka, koji nas uvodi u razumijevanje i dubine 'neistraživoga bogatstva Kristova'? Druga je čuvanje i vršenje Riječi, uvijek na način nasljedovanja Kista, i riječima i djelima, ustrajno i cjelovito, u svim životnim prilikama. Na tom je tragu i pouka koju danas želimo izdvojiti za iskustvo svoje vjere: Bog nas upravlja spasenjem. Naš je život obasjan nadom i utjehom. Zato vjernik svoj život nikada ne okreće niti ostavlja u tami. Vjera nas uči da čeznemo za nadahnućem koje nije površno, koristoljubivo ni nepravedno, već izvire iz 'Mudrosti odozgo', koja je 'čista, mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova'. Ona nas čini sposobnima otvoriti se, poći u susret drugima, srdačno i iskreno živjeti s njima. Možda bi nam ideal kršćanskoga poziva ostao previsok, gotovo neostvariv, ali Krist nam je svojom blizinom pokazao put. Po njemu Božje spasenje silazi u našu stvarnost, dolazi na putove kojima idemo i djelom svoje otkupiteljske ljubavi i uskrsnućem zasađuje klicu preobrazbe, novoga Neba i nove Zemlje. Ona nas upućuje na putove pomirenja, obećava i daruje nam svoj mir.  S Majkom Marijom želimo graditi civilizaciji ljubavi, koja je upisana u naša srca kao Kristov zakon ljubavi - Božje ljubavi za nas i poziv na konkretna djela ljubavi prema drugima, a posebno potrebitima“, kazao je biskup Ćurić zaključujući homiliju.

Na koncu mise je, nakon blagoslova nabožnih predmeta, čudotovorna slika Gospe Tekijske u procesiji prenijeta u crkvu svetišta, gdje je izložena štovanju i molitvama brojnih hodočasnika.

Na misi je u ime Srpske pravoslavne Crkve nazočio arhimadrit Kleopa Sefanović, izaslanik vladike srijemskoga Vasilija, hodočasnici iz Srijemske biskupije, Subotičke biskupije, Beogradske nadbiskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupje, diplomatski savjetnik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Nikola Bajić, predsjednik Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović, te predsjednica Izvršnog odbora Hratskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Karolina Bašić.

Liturgijsku je glazbu animirao zbor Župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovicma pod ravnanjem prof. Vlaste Malešević i uz sviranja kantora Zlatka Savića

Slavlje Velikih Tekija završeno je večernjom misom na hrvatskom jeziku koju je slavio preč. Ivan Rajković, rektor svetišta.

Tekst: Ana Hodak, Marko Tucakov

Fotografije: Darko Peka, Marko Tucakov

Generalni vikar Srijemske biskupije proslavio je u rodnim Jarugama dvadeset i petu obljetnicu svećeničkog ređenja

JARUGE (TU DJOS) - Zahvalan Kristu Velikom Svećeniku na svetom pozivu i daru svećeništva kojega je primio prije 25 godina, mons. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije i župnik Župe Uzvišenja sv. Križa u Rumi misnim slavljenim u crkvi Uzašašća Gospodinova u rodnim Jarugama, filijali Župe sv. Nikole biskupa u Sikirevcima u nedjelju, 30. srpnja 2023. proslavio je srebrni svećenički jubilej.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, Drago Marković, domaći župnik pozdravio je biskupa koadjutora srijemskog Fabijana Svalinu, slavljenika jubilarca Josipa Ivešića, prisutne svećenike i redovnike, časne sestre Družbe milosrdnih sestara sv. Križa te mnoštvo sabranih domaćih i pridošlih vjernika iz župa i sredina u kojima je slavljenik do sada djelovao. Prisjećajući se pisanih riječi sluge Božjega o. Ante Gabrića koje je svojevremeno uputio svojoj rodnoj crkvi u Metkoviću… iz daleke Bengalije Tvoj zahvalni sin ljubi tvoje pragove svete i oltar ti sveti…. crkvo moga djetinjstva…, župnik je naglasio kako i slavljenik Josip uvijek rado dolazi u svoje Jaruge i među svoje sumještane pun ljubavi i zahvalnosti. „Dragi Josipe ti nam istina ne dolaziš iz daleke Bengalije, ali nam zato dolaziš iz dragog nam i bliskog Srijema gdje te je Boža providnost i potreba Crkve poslala za svećenika i misionara.“ Tim riječima pozvao je slavljenika da poljubi oltar u crkvi svoga djetinjstva te započne misno slavlje kao zahvalu  Trojedinome Bogu.

Razmatrajući lik novozavjetnog Kristova svećenika, prigodnu propovijed izrekao je biskup Fabijan Svalina. Govorio je o svećeniku čovjeku, o svećeniku u službi Božje riječi i euharistije te o svećeniku vođi i odgajatelju. „Pozvan je da svoju prijateljsku ruku podigne i izgovori riječi odrješenja i ulije u rane duše utjehu oslobođenja od grijeha, čistoću duše, po uzoru onoga koji je oprostio Magdaleni, Petru, preljubnici… svim grešnicima. Pozvan je da kao prijatelj čovjeku dođe i u času bolesti, kad čovjeka svi ostavljaju, prijatelji, znanci, rođaci, a ne gleda, zove li ga onaj koji ga je grdio, psovao, odbacivao cijelog života, a ne gleda od koje bolesti boluje.  Tako on po uzoru na Krista, Prijatelja i Pastira treba biti zdravlje bolesnome, radost žalosnome, pouzdanje očajniku, pouka neukome, savjetnik onome koji sumnja, oproštenje i odrješenje pokajniku.“ Zaključujući homiliju biskup Fabijan je potaknuo sve okupljene na sjećanje i zahvalnost prema pokojim roditeljima mons. Ivešića, braći i sestrama, župnicima s kojima je odrastao u rodnom selu, časnim sestrama koje su djelovale u župi i svim ljudima koji su ga pratili na putu svećeništva, a prate ga i danas svojim molitvama.

Nakon popričesne molitve u ime svih župljana slavljeniku i nazočnima obratila se Monika Kajić, članica župnog ekonomskog vijeća. Čestitajući srebrni svećenički jubilej rekla je „Kako je danas lijepo biti mještanin ovoga malenog sela; sela koje je podarilo Bogu i ljudima dva svećenika i dvije časne sestre. Danas se i nebo nad Jarugama smiješi i zahvaljuje na svakoj molitvi za svećenička i redovnička zvanja. Spomenula je također da kod kuće čuva sličicu s mlade mise koju je preč. Ivešić slavio u rodnim Jarugama 19. srpnja 1998., a na kojoj je i njegovo geslo Bog nas je spasio i pozvao pozivom svetim. „Vaše geslo nam jasno poručuje: da tko želi biti Kristov, mora hoditi putem kojim je i On hodio,“ nadodavši:  „On Vas je pozvao i odgovorivši na Njegov poziv prihvatili ste u svoj život sudbinu svoga Učitelja koji treba Vaše dlanove, da ovaj svijet bude oplemenjen životom, milošću i hrabrošću svećeničkog života“. U ime svih župljana slavljeniku je uručena umjetnička slika s likom sv. Josipa, rad ak. slikara Siniše Simona.

Neposredno pred himan Tebe Boga hvalimo, zahvalnim riječima obratio se i sam slavljenik mons. Ivešić zahvaljujući ponajprije dobrome Bogu na daru života, i na svećeničkom pozivu i službi. Prisjetio se i svojih pok. roditelja koji su u otvorenosti  daru života, rodili i na noge postavili jedanaestero djece. Bila je to prigoda da se zahvali braći i sestrama, njihovoj djeci te drugoj rodbini i prijateljima za zajedništvo, podršku i blizinu svih ovih godina.

Na poseban način zahvalio se slavljenik propovjedniku biskupu Fabijanu, kako za izgovorene riječi homilije tako i za ukazano povjerenje kojim ga je pozvao za suradnika u Srijemskoj biskupiji. Riječi zahvale uputio je slavljenik svim mještanima, župljanima koji su zajedno sa župnikom pomogli u organizaciji ovoga misnoga slavlja. Slavljenik je istaknuo da ga raduje sudjelovanje braće svećenika prijatelja, svećenika iz generacije te domaćih sinova svećenika, kao i prisustvo triju časnih sestara koje su rodom iz župe, moleći Dobroga Pastira za nova zvanja iz ove župe.

Misno slavlje je skladnom pjesmom predvodio domaći zbor iz Jaruga uz orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić. Po završetku misnoga slavlja u crkvenom dvorištu upriličena je zakuska i druženje svih sabranih.

Maradička župa posvećena je sv. Ani, a slavlje je predvodio zemunski gvardijan

MARADIK (TU) - U srijedu 26.srpnja u župi Maradik je bilo svečano. Sveto Euharistijsko slavlje predvodio je pater Nenad Meter iz Zemuna, u koncelebraciji sa preč. Jozom Dusparom, zemunskim župnikom, preč Berislavom Petrovićem, župnikom Slankamena, vlč. Petrom Dutkom grkokatoličkim svećenikom te preč. Božidarom Lusavcom, domaćim župnikom, s okupljenim narodom iz Maradika ali i gostima.

U svojoj uvodnoj riječi preč. Lusavec je izrazio zahvalu što je i ove godine Maradik spremno dočekao svoju zaštitnicu te se kako to obično biva okupio lijepi broj Maradičana na misi.

U svojoj homiliji pater Nenad je rekao: „Čuli smo draga braćo i sestre, što kaže Isus. Blago Vašim očima što vide i blago vašim ušima što čuju. Htio je naglasiti kako je sretan narod, jer živi u vrijeme kada se Sin Božji pojavio. Gledati Isusa bila je milost. Gledati Ga svojim očima i diviti mu se. Onomu što je Bog odlučio izvesti po Sinu svome. Slušati Isusa i njegove riječi, doista je bila jedna velika radost ali i ispunjenje. No oni koji su imali priliku vidjeti i čuti, primali su u svoja srca onu pravu istinu ali i pravu poruku za njihov vlastiti zivot. Slušati Isusa bilo je doista nešto posebno. Ali samo iz jednoga razloga, jer je Isus govorio na poseban način. Isusove su riječi imali poruku za život svakoga čovjeka. Isusove riječi su krijepile.“

Dalje je u svojoj  homiliji pater Meter govorio o Svetoj Ani i njenom mužu sv. Joakimu i njihovojj želji za djetetom. Koliko je silno željela dijete, i posvetila ga je dragome Bogu, da služi u hramu Bogu.

„Bog je onaj koji zna što želi sa ovim svijetom. Sveta Ana i Joakim na svijet su doneli prelijepu djevojčicu. Marija je izmoljeno dijete od Boga. Ona je Bezgrešno Začeće. Ona je radost čitavoga svijeta. Majka je pronašla Dom, i okrilje svojim roditelja, kod kojih će rasti, pripremajući se za svoj zadatak.“

Na samom koncu Misnog slavlja, pater Nenad se zahvalio domaćinu na pozivu, a vjerni narod se zadržao u porti crkve Svete Ane na čašici razgovora.

Dvostruko slavlje na blagdan svete Ane u Neštinu

NEŠTIN (TU) - U srijedu, 26. srpnja 2023. godine proslavljen je crkveni god i prva pričest u crkvi sv. Ane u Neštinu, filijali župe Sv. Josipa, zaručnika blažene Djevice Marije u Čereviću. Slavlje Prve pričesti i proslavu crkvenog goda predvodio je župnik vlč Luka Ivković, a Prvu pričest primile su tri prvopričesnice: Ema Šmidt, Lidija Šmidt i Bojana Kozman. Na početku Misnog slavlja bile su recitacije Eme i Lidije, dok je Bojana čitala Molitvu vjernika.

U prigodnoj homiliji u kojoj se obraćao svim okupljenim vjernicima, a napose prvopričesnicama župnik je napomenuo tri važne stvari za vjernički život i ustrajnost na Kristovom putu. Povlačeći paralelu sa životom sv. Ane i Joakima rekao je: „Draga braćo i sestre, svaki vjernik, a napose današnji prvopričesnici trebaju imati, poput Ane i Joakima, otvoreno srce za Božje djelovanje. Njihov život je bio težak, a onda i još teži jer nisu imali potomstvo. Nisu se predavali i nisu klonuli duhom već su i dalje svoj život predavali Bogu. Osim potpunog predanja, u njihovu životu pa i u našem, ne smije izostati molitva. Otvoreno srce je bez molitve prazno. U molitvi se sjedinjujemo s Kristom. Molitva je važna, i ona treba biti na koljenima, ustrajna i jednostavna. I na kraju, treća važna stvar je ona koju smo čuli u drugom čitanju Poslanice Pavla Efežanima. Jačati se u Bogu i njegovoj snazi, posegnuti za opremom Božjom. A što je Božja oprema, nego sakramenti i molitva zajedno u otvorenosti srca djelovanju Božjega Duha. To je ono što je nama važno i spasonosno. Mi odrasli smo primjer i uzor našim prvopričesnicima. Mi smo oni koji trebamo štititi i pomagati malenima dok ne ojačaju, kako bi postali veliki mornari Kristova broda i zajedno s nama prispjeli u vječnu luku, Božje Kraljevstvo. Bog se objavio malenima, sakrio se od mudrih i umnih, da po njima objavi veličanstvena djela svoja. Stoga i mi zahvalimo Bogu koji je, kako smo čuli u Evanđelju, rekao učenicima: ' Blago vašim očima što vide i ušima što slušaju. … mnogi su željeli vidjeti šti vi gledate, ali ne vidješe…' A zašto nisu vidjeli, jer im je srce otežalo u zemaljskim stvarima i bilo zatvoreno prema Bogu. Stoga, neka nam je uvijek na pameti imati otvoreno srce prema Božjem djelovanju, imati molitvu na usnama i krijepiti se u svetim sakramentima Božje ljubavi i okrepljenja, ispovijedi i pričesti.“

Na kraju misnog slavlja uslijedila je zajednička recitacija „Mi smo prvopričesnici“ i podjela prigodnih poklona prvopričesnicima. Nakon zajedničkog fotografiranja uslijedilo je druženje u obiteljskoj kući obitelji Feltan, koja je kao i prošle godine, u suradnji sa župnikom i roditeljima prvopričesnika, pripremila zakusku svim vjernicima. Misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je združeni zborovi triju župa Čerević, Beočin i Srijemska Kamenica uz orguljašku pratnju stolara orguljaša Ivana Bera.

Tekst: Luka Ivković, Fotografije: Kristina Hajdu

Župa sv. Ane, majke BDM u Laćarku proslavila svoj patron

LAĆARAK (TU) - Župljani župe svete Ane u Laćarku proslavili su u srijedu, na blagdan roditelja BDM sv. Joakima i Ane 26. srpnja 2023. svoj crkveni god. 

Svečanu svetu misu u 10 sati predvodio je dekan srijemskomitrovačkog dekanata i župnik u Šidu, preč. Nikica Bošnjaković, uz koncelebraciju domaćeg župnika i svećenika gostiju iz Srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije.

U prigodnoj homiliji dekan je istaknuo primjer vjere i pouzdanja sv. Joakima i Ane, te bračnog života koji je bio uronjen u Boga i potpuno povjerenje u Njegovo vodstvo. Istaknuo je važnost primjera autentičnog kršćanskog života koji i današnji bake i djedovi, te roditelji, trebaju davati svojoj djeci, jer su oni prvi učitelji i vjeroučitelji. Kršćanski roditelji uvijek su s pouzdanjem u Boga otvoreni životu i potomstvu, naglasio je propovjednik.

Na kraju mise domaći župljani i vjernici hodočasnici preporučili su sve svoje potrebe zagovoru sv. Ane, osobito svoje obitelji, djecu i roditelje, moleći zajednički litanije sv. Ane i prigodnu molitvu. 

Župnik je na kraju mise zahvalio predvoditelju, te čestitao župljanima kirbaj, a na poseban način čestitao i svim bakama i djedovima blagdan njihovih zaštitnika, sv. Joakima i Ane, Isusovih djeda i bake. Poslije mise okupljeni vjernici su se zadržali u župnom dvorištu na zajedničkom druženju gdje su ih župljani počastili domaćim kolačima i pićem.