Sprovod dugogodišnjeg kancelara Srijemske biskupije i petrovaradinskog župnika okupio je velik broj svećenika i vjernika

VIDOVCI (TU) - Nakon što je preč. Loš nedavno po izlasku iz bolnice, gdje se liječio od teške upale pluća, otišao na privremeni oporavak u Svećenički dom u Đakovu, nažalost preminuo je uslijed velike iscrpljenosti teškom bolešću u srijedu 6. ožujka ove godine.

Gotovo svi svećenici Srijemske biskupije, zajedno s biskupom mons. Fabijanom Svalinom i biskupom u miru mons. Đurom Gašparovićem, okupili su se na posljednji ispraćaj u župi Sv. Ivana Krstitelja u Vidovcima kraj slavonske Požege, gdje su pokopani i roditelji preč. Loša, te gdje mu živi ostala obitelj koja je ondje našla novi dom nakon progona iz Hrtkovaca 1995. godine.

Sprovodne obrede u 14 sati na mjesnom groblju predvodio je biskup u miru, mons. Gašparović, kojemu je preč. Loš godinama bio prvi suradnik u Biskupskom ordinarijatu. Izrazivši sućut u ime cijele Srijemske biskupije obitelji pokojnika, napose sestri Tereziji i njezinoj obitelji, istaknuo je vrline pokojnog kancelara, te iznio važnije datume iz njegovog života, te se dirljivim riječima oprostio od pokojnika:

„Rađamo se stisnutih ručica kao da bismo sve zahvatili; umiremo otvarajući ruke i ostavljajući sve. U kriku Krista raspetoga naša nam vjera kaže da postoji pobjedonosna ura nad smrću. 'U Kristu nam zasja nada blaženog uskrsnuća. Koji tuguju zbog neizbježne smrti, njih neka tješi obećanje buduće besmrtnosti. Jer, tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima'.

Tvojim vjernima. A vjernik je bio svećenik Marko koji se sada susreće s Bogom i ostaje zapanjen. I nije mu sada potrebna vjera, nego stvarno gledanje Boga. A Božja je volja da nitko iz stada ne propadne. A on je pripadao tom stadu, stadu Dobrog pastira koji reče: Ja sam uskrsnuće i život. On je živio sigurnost Kristova poziva: Tko jede moje tijelo i prije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. On je posvećivao druge po svećeništvu. Sada za to prima nagradu.

I sada govori: Ja vjerujem, uskrsnut ću! Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja. To je naša vjera u Krista umrlog i uskrslog. Smrću procvjetava  vječna klica koju je Duh Sveti posijao u naše srce. Mi kršćani smo  oni koji vjeruju u vječnost, u uskrsnuće, u nov život cijelog čovjeka, duše i tijela.“

Nakon homilije, u ime subraće svećenika Srijemske biskupije, prigodan govor održao je i mons. Eduard Španović, župnik u Petrovaradinu 2:

„Mi srijemski svećenici zajedno s našim narodom iz Hrtkovaca, Nikinaca, Petrovaradina, Srijemskih Karlovaca i iz drugih župa Srijemske biskupije zahvaljujemo ti dragi Marko za vjerno i revno služenje Crkvi i svome narodu, za dobrotu, za prijateljstvo, za tolike zajedničke godine provedene na Njivi Gospodnjoj, našem dragom Srijemu.

Zahvaljujemo dobrom Bogu za svećenika Marka, koji je volio svoj Srijem iz kojega je ponikao, i našu Hrvatsku domovinu- dragu Slavoniju, koja je prihvatila i prigrlila njegovu obitelj i sve naše obitelji koje su morale napustiti svoja stoljetna ognjišta , i u znatnom broju našli svoj novi dom u Požeškoj biskupiji.  Evo tu je i tvoj „vječni dom“ u kom ćeš pod okriljem križa Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga, čekati uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. A ja sam ti dragi rođače Marko donio grudu naše drage srijemske zemlje, da pomiješana s dragom slavonskom zemljom prekrije tvoje tijelo, a dušu neka  ti uzme k sebi Onaj u koga si vjerovao, koga si ljubio i kome si služio - Uskrsli Krist Gospodin.“

U ime župljana iz župa u kojima je djelovao preč. Loš zahvalnim slovom oprostio se Ivan Hornjak iz Petrovaradina 3.

U ime Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata i Zavičajnog kluba Hrtkovčana „ Gomolova“ obratila se i Marta Kučinić, član glavnog odbora.  Ona se zahvalila preč. Marku za sve što je učinio za svoj zavičaj i narod kojemu je pripadao, noseću uvijek u srcu svoj rodni kraj. U ime svih raseljenih Hrtkovčana oprostila se od preč. Marka riječima: „Tko umre, prestaje živjeti, ali prestati živjeti ne znači umrijeti. Ti si ostavio dubok, neizbrisiv trag u našoj povijesti i vječno ćeš živjeti u našim srcima, kao i naši Hrtkovci.“

Nakon ukopa, svećenici i vjernici okupili su se u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, gdje je srijemski biskup mons. Svalina predvodio slavlje svete mise zadušnice za pokojnog svećenika. Povezao je dnevna čitanja sa životom preč. Loša, te istakao kako je u svojoj svećeničkoj službi bio prepoznatljiv kao Kristov učenik po svojoj blagosti i ljubavi prema Gospodinu i bližnjemu, a nemali životni križevi bili su mu izvor snage da u svome rodnom Srijemu hrabro nastavi požrtvovno služenje Bogu i njegovu narodu i u vremenima teških kušnji i neprilika. Dok zahvaljujemo Gospodinu na daru njegovo života i daru svećeništva, po kojemu su toliki došli k Bogu i Bog k njima, sada je Dobri Pastir „oslobodio od tereta rame njegovo“, kako ističe današnji psalam. Vjerujemo i nadamo se da će mu dati počinka i zasluženu nagradu u svome Kraljevstvu.

Biskup se zahvalio svima koji su brinuli o preč. Marku: Institutu za plućne bolesti Sremska Kamenica, doktorima i svem medicinskom osoblju, svećenicima koji su neposredno brinuli o njemu: Mateju, Ivanu, Eduardu i Luki, njegovoj domaćici Jeleni, Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, nadbiskupu Đuri Hraniću, Svećeničkom domu u Đakovu na čelu s ravnateljem Petrom Vidovićem, časnim sestrama i osoblju doma. Izrekao je zahvalu obitelji preč. Marka, osobito sestri Tereziji, kao i svim vjernicima koji su ga pratili svojim molitvama. Na koncu se zahvalio i domaćem župniku Branku Šipuri. 

Svetoj misi i sprovodnim obredima pridružilo se šezdesetak svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije, Milosrdne sestre sv. Križa, kao i vjernici iz Srijema, napose Sremskih Karlovaca i Petrovaradina, te mnogi iseljeni Srijemci koji sada žive u okolici Požege. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor.

Preč. Marko ostat će zapamćen kao prvi kancelar ponovno osamostaljene Srijemske biskupije, te pastir koji je i u najtežim vremenima ostajao vjerno i hrabro uz svoj narod.

Podsjetimo, Preč. Marko Loš rođen je 17. studenog 1950. godine u Hrtkovcima, općina Ruma (RS), od oca Nikole i majke Marije r. Žalac. Za svećenika je zaređen 1977. Godine. Kao svećenik djelovao je u Tordincima, Nuštru, Drenovcima, Pelovcu, Nikincima, Hrtkovcima, Petrovaradinu 1, 2 i 3, Sremskim Karlovcima, a jednu godinu bio je i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama. Bio je bilježnik srijemskog Vikarijata, te nakon ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije vršio službu kancelara gotovo 13 godina. Bio je dekan petrovaradinskog dekanata, kao i član biskupijskih tijela i vijeća.

Cjeloviti životopis pokojnika možete pročitati ovdje:  https://www.srijembiskupija.rs/hr/preminuo-prec--marko-los

U srijedu, 6. ožujka, u Svećeničkom domu u Đakovu preminuo je svećenik Srijemske biskupije, preč. Marko Loš, nakon teške bolesti, u 74. godini života i 47. godini svećeništva.

Sprovodni obredi bit će u petak, 8. ožujka 2024. u 14 sati, na mjesnom groblju u Vidovcima kraj Požege, Republika Hrvatska. Sveta misa zadušnica uslijedit će odmah nakon ukopa u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Vidovcima.

Rodbini izražavamo iskrenu kršćansku sućut, a pokojnom svećeniku Marku neka je vječni mir; Dobri Pastir koji ga je pozvao i kojega je za zemaljskog života nasljedovao, neka mu bude nagrada!

Preč. Marko Loš rođen je 17. studenog 1950. godine u Hrtkovcima, općina Ruma (RS), od oca Nikole i majke Marije r. Žalac. Osnovnu školu završio je u rodnim Hrtkovcima, a Klasičnu gimnaziju pohađao je u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu na Šalati, te u liceju u Đakovu, gdje je i maturirao 1969., te odslužio vojni rok u Tetovu od 1969. do 1971., nakon čega je upisao teološki studij i stupio u Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Teološko-filozofski studij završio je u Đakovu 1977. godine. Sveti red đakonata primio je po rukama sada sluge Božjega Franje kard. Kuharića, zagrebačkog nadbiskupa, u Srijemskoj Mitrovici 24. listopada 1976., a za prezbitera tada Đakovačke i srijemske biskupije zaređen je na svetkovinu apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1977. godine u Đakovu po rukama mons. Ćirila Kosa, đakovačkog i srijemskog biskupa.

Kao svećenik djelovao je u Tordincima i Nuštru kao mladomisnik, zamjenjujući župnika, te dvije godine, od 1977. do 1979. u Drenovcima kao duhovni pomoćnik. Bio je upravitelj župa Petlovac (od 1979. do 1981.), zatim župe Nikinci (od 1981. do 2005.), te župe Hrtkovci (od 2002. do 2003.). Službu župnika obnašao je u Petrovaradinu – u župi Sv. Roka hodočasnika od 2005. do smrti, te upravljao i drugim župama u Petrovaradinu – Sv. Jurja mučenika od 2006. do 2007., te od 2015. do smrti, te župe Uzvišenja svetog Križa od 2012. do 2016. godine. Upravljao je i župom Presvetog Trojstva u Sremskim Karlovcima, od 2015. do 2022. godine, kao i biskupijskim svetištem Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu od 2006. do 2007. godine.

Bilježnikom Vikarijata u Srijemu imenovan je 2006. godine, a nakon ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije, imenovan je kancelarom Srijemske biskupije, te je tu službu vršio od 2009. do 2022. godine, kada je imenovan vicekancelarom. Od 2015. do 2023. bio je dekan Petrovaradinskog dekanata, te ponovno vršio dužnost dekana od kolovoza 2023. do smrti.

U nekoliko mandata bio je član Ekonomskog i Prezbiterskog vijeća Srijemske biskupije, te član Zbora savjetnika.

Za vrijeme epidemije virusa Covid-19, nekoliko puta je pretrpio teže posljedice bolesti, koje su ostavile traga, te je u siječnju 2024. hospitaliziran zbog akutne upale pluća. Uslijed velike iscrpljenosti, i radi boljih uvjeta oporavka, po otpuštanju iz bolnice krajem veljače 2024. godine, otišao je na oporavak u Svećenički dom u Đakovu, gdje je nažalost podlegao posljedicama teške bolesti.

Milosrdni Gospodin ga nagradio za njegovu predanu službu, i primio u Svoj mir! Uključimo ga u naše molitve!

Pobožnost se održava na Tekijama u subotu, 9. ožujka

TEKIJE (TU) - Srijemska biskupija svake godine za mlade organizira pobožnost Križnog puta. U svetištu Gospe Snježne na Tekijama kod Petrovaradina i ove godine okupit će se mladi kako bi se razmatranjem Kristove muke što bolje pripremili za Uskrs. Pjesmom i molitvom, od postaje do postaje, slavit će Boga i zahvaljivati za žrtvu koju je podnio za čovjeka. Ove godine, posebno će se moliti za nova duhovna zvanja, da se svi mladiće i djevojke koji osjete duhovni poziv hrabro odazovu, te da Bog nastavi pozivati mlade Srijemske biskupije u svoju službu.

Pobožnost Križnog puta na Tekijama započet će u 14 sati, u subotu, 9. ožujka. Pozivamo sve mlade i one koji se tako osjećaju, da dođu na zajedničku molitvu i razmatranje Kristove muke: „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18,20).

Oko sedamdesetero djece iz dviju srijemskih župa sudjelovalo je na ovom oratoriju

SUBOTICA (TU) – Mladi animatori su u subotičkoj župi sv. Roka u Keru, u subotu, 2. ožujka, ugostili oko sedamdesetero vjeroučenika iz dviju srijemskih župa – Beške i Maradika, zajedno s njihovim župnikom vlč. Aleksandrom Kovačevićem i nekolicinom roditelja. Program je započeo raznim igrama, kako bi se djeca opustila i bolje upoznala, a zatim je slijedio duhovni dio.

Djeca su se izmjenjivala po prigodnim „štandovima“ različitih svetaca, kako bi o njima više toga saznali i naučili. A predstavljeni su im mnogi sveci, poput don Bosca ili sv. Terezije.

Sudionike oratorija je obišla i Jasna Vojnić, predsjednica HNV-a, zajedno s Natašom Stipančević, članicom Izvršnog odbora zaduženog za obrazovanje i Karolinom Bašić, predsjednicom Izvršnog odbora HNV-a.

Službeni dio programa završio je posjetom velebnoj župnoj crkvi sv. Roka, te zajedničkom svetom misom koju je predvodio domaći župnik, preč. Andrija Anišić, u koncelebraciji s vlč. Kovačevićem. Preč. Anišić se u prigodnoj homiliji obratio djeci, te ih ohrabrio i motivirao za daljnje sudjelovanje i rast u vjeri. Mladi Srijemci ostali su vidno oduševljeni ljepotom i veličinom kerske župne crkve. Animatori oratorija animirali su liturgijsko pjevanje zajedno s dječjim zborom i zborom mladih.

Nakon ručka, kojim su domaćini počastili male hodočasnike, uslijedio je izlet na jezero Palić i posjet zoološkom vrtu, što je posebno obradovalo najmlađe.

Ovo je bio treći oratorij za djecu i mlade iz Beške i Maradika u ovoj pastoralnoj i katehetskoj godini.

Od 26. do 29. veljače u mjestu Braga u Portugalu, održana je godišnja skupština članova CIM-a (Međunarodnog saveza povjerenika za ministrante)

BRAGA (TU) - Susretu je predsjedao kardinal Jean-Claude Hollerich, koji je ujedno i predsjednik CIM-a. Sudjelovalo je preko 40 nacionalnih i biskupijskih povjerenika iz petnaestak država. U ime Hrvatske biskupske konferencije, ali i kao član predsjedništva CIM-a sudjelovao je Josip Ivešić, tajnik Odbora za ministrante pri Vijeću za Sjemeništa i duhovna zvanja HBK.

Prvog radnog dana predstavljeni su i primljeni novi članovi CIM-a, zatim je usvojen zapisnik sa zadnje skupštine održane u Splitu, prošle godine, podnijeta su izvješća o radu Predsjedništva CIM-a i financijsko izvješće. U popodnevnim satima sudionici skupštine obišli su svetište: “Bom Jesus” u kojem je kardinal Hollerich predslavio misu i pozvao sudionike na još veće otkrivanje Božje ljubavi koja nas sve povezuje.

Drugoga dana predstavljeno je XIV. Međunarodno hodočašće u Rim, koje će se dogoditi ove godine a na kojem se očekuje preko 50.000 ministranata i ministrantica. Središnji događaj hodočašća svakako će biti večernja molitva s papom Franjom na Trgu sv. Petra, 30. srpnja ove godine, u popodnevnim satima. Prijave za hodočašće moguće je učiniti najkasnije do 1. travnja ove godine. Na sastanku su izneseni koraci učinjeni s Dikasterijem za laike i obitelj u Rimu, koji idu u vrlo dobrom pravcu, govorilo se i o Međunarodnom projektu „Sveti Tarzicije“, kao i o drugim važnim temama u pastoralu ministranata. Drugi radni dan završio je upoznavanjem s povijesti i kulturom grada Brage i svetom misom u katedrali, koju je u zajedništvu s nadbiskupom mons. José Cordeiro predvodio kardinal Jean-Claude Hollerich. Iduća skupština CIM-a biti će iduće godine u Pannonhalmi (Mađarska).

Biskup srijemski mons. Fabijan Svalina je u nedjelju, 25. veljače, predvodio misno slavlje u župi Uzvišenja sv. Križa u Rumi

RUMA (TU) - Prva sveta misa izvan sjedišta srijemske biskupije mons. Svaline, nakon što je postao dijecezanski biskup, proslavljena je u Rumi. Župljani, počašćeni biskupovim dolaskom, sudjelovali su u velikom broju na misnom slavlju koje je predvodio. Podsjetivši na značaj i cilj korizmenog vremena, mons. Svalina je u homiliji pozvao da „nastavimo svoj korizmeni hod slijedeći Isusa natovarena križem, koji vrši volju Očevu za spas svijeta. Pomnjivo razmotrimo njegovo preobraženje, jer ono, osim što najavljuje i anticipira Uskrs, ima za cilj osvijetliti i otkriti svima nama misterij smrti i uskrsnuća. Baš zato se zaustavimo na čas, stavimo u fokus njegovo krajnje odredište, uoštrimo njegov lik, kako bismo, nakon što smo odahnuli i prikupili potrebnu energiju, oporavljeni i osnaženi nastavili svoj hod za njim, s još većim i zanosom i odlučnošću, sve do Golgote.“

Biskup se osvrnuo na misna čitanja, osobito na Abrahamovu kušnju, kroz koju je pojasnio smisao patnje iz vjerničke perspektive:

„Ne treba se s patnjom pomiriti, predati se sudbini, kao da bi to gotovo bila volja Božja. Ne. Bog hoće da je pobijedimo. On se bori protiv zla, spašava od zla. Poziva nas da se s njime borimo. Postoji, međutim, nastavio je biskup svoju homiliju, patnja koju ne možemo izbjeći, patnja koja nas ljuti i zbog koje znamo pobjesnjeti, ali koja nas čini jakima. To nije sadizam Božji, već ljubav. Ima za cilj da nas izobrazi za sreću da ljubimo. Dok je u Bogu ljubav dar, dotle ona u nama može imati aspekt odricanja. Da stignemo do radosti, do slave, potrebno je proći trnovit put, put križa, potrebno je uspeti se na goru kao Izak, noseći na leđima drva za žrtvu. Podsjetimo da se Izak samo jednom i to tek na kraju svog puta, koji je Kierkegaard nazvao najduljim u povijesti, okrenuo prema svome ocu Abrahamu i kazao: 'Oče!'.“

Biskup je homiliju završio tumačenjem Isusova preobraženja: „Sa svojim preobraženjem Isus nam otkriva cilj našeg križnog puta i cilj križnog puta čovječanstva. Svijet neće biti uništen, nego preobražen, neće završiti u ognju, već u ljepoti. U preobraženju Isus nam pokazuje posljednje lice čovjekovo, lice koje ćemo imati u njegovu kraljevstvu. Kad se jednom nastanimo u stanu Božjem, on sam Bog otrti će svaku suzu s naših očiju. Naše ovozemaljske, uprljane haljine će postati 'tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji'. I naše će lice jednog dana sjati kao sunce.“

Propovijed je zaključio riječima apostola Pavla: „Zato se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kako to već i činite!“ (1Sol 5,11).

Misno pjevanje animirao je župni zbor sa voditeljicom Katarinom Atanacković.

Prije završnog blagoslova, u ime svih župljana kao i rumskog župnika, preč. Josipa Ivešića, oca biskupa je pozdravio Damir Kolarić, rekavši:

„Dok s jedne strane izričemo Bogu zahvalu za život i rad našega dosadašnjega biskupa, a sada biskupa u miru mons. Đure Gašparovića, želimo Vama iskazati svoju odanost i blizinu. Zajedno s Vama, želimo obnavljati i podizati ovu našu Crkvu – malo stado Srijemske biskupije.

Danas Vam od srca čestitamo i molimo za Vas, da Vas Bog blagoslovi i poživi na dobrobit čitave Crkve. Zajedno s Vama, molimo zagovor sv. Dimitrija, đakona i mučenika, kao i zaštitu drage nam Gospe Tekijske. Živjeli!“

Župljani su nakon toga predali biskupu dar, kao znak pažnje i podrške na njegovom pastirskom putu, a on im je zahvalio nadahnutim riječima za sve što su činili u proteklom razdoblju i što čine, a na poseban način za ono što će činiti u budućnosti; za svaku potporu u smislu podupiranja zajedničkih biskupijskih poduhvata, u cilju dobrobiti svih  koji su ostali ovdje i koji žele živjeti i čekati susret s Gospodinom onako kako je on to obećao po svojem i našem uskrsnuću. Zahvalio je svima za svu lijepu suradnju, s nadom da će se nastaviti i ubuduće, a posebno HKPD „Matija Gubec“, društvu koje i biskupijske projekte prati na različitim poljima. "Kroz što god da smo prošli kroz vremena ranije, ne smije biti opterećenje za sve ono što je pred nama," naglasio je mons. Svalina, "već da zajedničkim koracima hrabro i odvažno idemo naprijed poput onoga kako je Isus potaknuo svoje apostole u počecima kada ih je okupio oko sebe."

I ovo misno slavlje imalo je svoj produžetak u trpezi ljubavi u pastoralnom centru, a koju je ovog puta obogatilo biskupovo prisustvo.