Širom Srijemske biskupije blagdan sv. Marka obilježen je u župama tradicionalnim i drevnim blagoslovom polja i mladoga žita, te prosnim litugijama.

U narodu ovih krajeva, osobito Slavonije i Srijema, stoljećima se zadržao drevni običaj blagoslova polja i mladog žita, te molitve za dobar urod i zaštitu posađenoga i posijanoga, od čega je, osobito ranije, ovisio i opstanak naroda, te ne čudi velika pobožnost vjernika prema ovom bogoslužju.

Ovaj obred ima svoj korijen u tzv. Velikim litanijama i pokorničkim procesijama koje su u Rimu poznate na ovaj datum od prvih stoljeća kršćanstva, a u našim krajevima su uvijek imale naglasak za uspjeh sjetve, te nisu pokorničkog karaktera.

Obred je zanimljiv; na početku svećenik u crkvi govori antifonu i jedan redak Ps 69, 17 („Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja“). Nakon druge antifone slijedi responzorij i molitva: „Oprosti, Gospodine, narodu svojemu…“ a zatim se pjevaju litanije Svih svetih. Kad se zapjeva Sveta Marijo, kreće se u ophod, ili se čitav obred odvija negdje u polju ili voćnjaku. Gdje to nije moguće, ustalio se običaj da se barem donese košara svježe pokošenog mladog žita pred oltar, na pripravljen stolić. Nosi se ophodni križ, uskrsna svijeća „Jedinstvo“ (tj. današnja uskrsna svijeća), svijeća „Trojstvo“ (Tri svijeće na trokrakom svijećnjaku koje su se palile u nekadašnjem obredu Vazmenog bdjenja), blagoslovljena voda, tamjan i kadionica, a kada dođu na određeno mjesto svećenik riječima iz litanija blagoslovi polja: Da se dostojiš ova polja blagosloviti…, itd. 

Kad se završe litanije, svećenik se okrene prvo prema istoku, zatim prema jugu, zapadu i sjeveru i svaki puta čita po jedan prikladan odlomak iz evanđelja koji zaključi molitvom. Jednako se tako prema stranama svijeta svaki puta okrene i ophodni križ. Na kraju svećenik prema sve četiri strane svijeta blagoslivlja „Trojstvom“ pjevajući Od munje leda i groma. Jednako tako četiri puta blagoslivlja „Jedinstvom“ pjevajući Od kuge glada i rata, na što sve narod pjevajući odgovara i moli Oslobodi nas, Gospodine! Na kraju svećenik to isto čini i ophodnim križem pjevajući Za križ i muku svoju; Tebe molimo usliši nas. Nakon Očenaša, Zdravomarije i Slava Ocu svećenik (ubranu) pšenicu poškropi blagoslovljenom vodom i okadi uz završni blagoslov. Slijedi povratak u crkvu uz pjevanje lauretanskih litanija ili marijanskih pjesama. U crkvi se pjeva Kraljice neba sa završnom molitvom. Slijedi Tebe Boga hvalimo, zaključna molitva i blagoslov križem.

U katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, mlado žito je blagoslovio domaći župnik mons. Eduard Španović.

U župi sv. Ane u Laćarku mlado žito je blagoslovljeno u crkvi, a posebno je zanimljivo bilo na župnoj filijali u Staroj Binguli, na obroncima Fruške gore, gdje već prema dugogodišnjem običaju ovaj blagoslov župljani prirede u svojim voćnjacima i njivama. Župnik Lasić je naglasio kako nas ova molitva želi podsjetiti da nismo gospodari zemlje, već njezini čuvari, kojima je Gospodar, Bog, povjerio da ju obrađujemo i učinimo plodnom, a Njegov je dar svaki urod i plod, nakon naše suradnje s Gospodinom. Taj plod nas hrani za ovozemni život, ali i podsjeća da smo kao kršćani pozvani donositi plod u pravednosti, obrađivati vrt i njivu svoga srca oruđem Božje Riječi i sakramenata, kako bismo mogli uroiti dobrim plodom i sačuvati se od duhovnog korova i suše, te svega štetnoga za naše spasenje. Potiče nas i na odgovornost prema zemlji, kao primljenom daru, poštivanja svetosti toga dara i svagdanjeg kruha, a blagoslovljeno žito koje ćemo ponijeti kućama i prema običaju staviti za raspelo, svetu sliku, te u štale i njive, nije neka čudotvorna amajlija za zaštitu, nego podsjetnik na tu našu od Boga nam povjerenu zadaću, kao i poticaj na svakodnevni rast u vjeri i povjerenju u Gospodina od kojega dolazi svaki dobar dar. Župljani nakon svečanog blagoslova prirede i druženje uz zakusku.

Župa svetog Jurja, mučenika, u Golubincima svečano je proslavila blagdan svoga zaštitnika, te imendan domaćeg sina, srijemskog biskupa Đure Gašparovića

GOLUBINCI (TU) – Liturgijsko slavlje župne svetkovine sv. Jurja ove je godine zbog prednosti vazmene nedjelje prema liturgijskom kalendaru proslavljeno dan poslije, u ponedjeljak, 24. travnja. Svečanu koncelebriranu sv. misu u 11 sati predvodio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, u zajedništvu s biskupom koadjutorom Fabijanom Svalinom, generalnim vikarom mons. Josipom Ivešićem, te brojnim svećenicima iz dekanata i čitave biskupije. Slavlje je u ime Hrvatskog nacionalnog vijeća podržao g. Darko Baštovanović, te predsjednik Savjeta mjesne zajednice Golubinci, g. Dragan Đukić, te djeca koja su razumijevanjem i susretljivošću Osnovne škole u Golubincima dobili slobodno kako bi mogli sudjelovati u proslavi svoga župnog zaštitnika. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor mladih.

Nakon ulazne procesije, župnik domaćin i dekan zemunskog dekanata, preč. Zdravko Čabrajac pozdravio je okupljene i domaćeg sina ove župe, biskupa Đuru, te ga pozvao da započne ovo svečano i radosno slavlje.

Nakon poticajnih uvodnih riječi, biskup je u homiliji istaknuo kako su svi vjernici, a na poseban način mučenici, pa tako i današnji svetac, tek nasljedovatelji Krista u Njegovoj patnji, ali to je nužno kako bismo imali dijela i u Njegovoj proslavi i uskrsnuću. Krist je zaista bio „Svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakog čovjeka (Iv 1,9), ali stalno zastirano oblacima zabluda i protivljenja. Bio je Pravednost, ali su mu se uvijek suprotstavljale ljudske nepravde. Bio je Dobrota, ali u neprestanom sukobu sa zloćom. Bio je Život, ali pod stalnom prijetnjom smrti, podvrgnut patnji, progonu i smrti. Bio je mučenik. Bio je Milost, ali stalno gušena grijehom svijeta“, istaknuo je biskup Isusov primjer, te nastavio kako „tim životnim putem Isus vodi i sve svoje prijatelje. Vodio je i svoju Majku. (…) On vodi tim putem i sve mučenike.“

Ističući kako i danas slavimo upravo takvog jednog svjedoka, pšenično zrno, svjedoka Kristova uskrsnuća, sv. Jurja, kojemu je posvećena ova župna crkva, ukratko je izložio crtice iz života i mučeništva sv. Jurja, iako povijesno nemamo puno podataka, kršćanska nas tradicija uvjerava u njegovu herojsku vjeru i vjernost Kristu i Njegovoj Riječi. „Naš zaštitnik, sv. Juraj, svetac Božji, ostaje nam uzor ljubavi prema Božjoj riječi koju je slušao, čuvao i branio. Primjer nam je pobjede u trenucima kušnje; ustrajnosti do kraja – 'ta izdržali ste veliku patničku borbu' i niste izgubili ni vjeru ni pouzdanje. (…) Neka njegova žrtva i žrtva svih svetih mučenika, posebno naših srijemskih mučenika, koji su mnogo pretrpjeli i ušli u slavu, donese plodove da se neprestano rađaju novi i čvrsti sljedbenici Kristovi, i to po svetim sakramentima krštenja, potvrde, euharistije, vjenčanja…“ – ohrabrio je biskup prisutne i izrazio svoju želju i molitvu da to pšenično zrno koje je izraslo i u naše župne zajednice nastavi rasti i u „naše prave kršćanske obitelji, koje zajedno mole i slave svetu misu; našu djecu i mlade odgojene pravim kršćanskim duhom. Neka krv mučenika donese obilat rod mira, razumijevanja, poštivanja svakog čovjeka, priznavanja svakog života, suživota među ljudima, i neka raste vjera naših pradjedova i u nama, kako bismo izrasli u prave Kristove svjedoke.“

Nakon svete mise, biskup koadjutor mons. Svalina, i domaći župnik, preč. Čabrajac, izrekli su i ime svih okupljenih i u ime cijele župne i biskupijske zajednice iskrene i srdačne čestitke biskupu slavljeniku, a župljani su ga darivali cvijećem. Proslava je nastavljena srdačnim druženjem u župnom pastoralnom centru, te slavljeničkim ručkom na kojem su se pridružili i ostali svećenici te drugi gosti.

Župa sv. Jurja, Petrovaradin 1, proslavila je svog nebeskog zaštitnika u ponedjeljak, 24. travnja

PETROVARADIN (TU) - Svečano misno slavlje predslavio je prečasni Ivan Rajković, župnik u župi uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu 2, dekan Petrovaradinskog dekanata i ekonom Srijemske Biskupije, u koncelebraciji s vicekancelarom Srijemske biskupije prečasnim Markom Lošem,  župnikom u župi Presvetoga Trojstva, Petrovaradin 3, vlč. Matejem Perićem, župnikom u Srijemskim Karlovcima, koji je ujedno uputio prigodnu riječ okupljenoj zajednici, i vlč. Lukom Ivkovićem, župnikom u župi sv. Josipa, zaručnika BDM, Čerević, župi sv. Barbare, djevice i mučenice, Beočin i župi Našašća sv. Križa, Srijemska Kamenica.

Na početku misnoga slavlja, okupljene je pozdravio je župnik domaćin preč. Marko Loš uputivši prigodnu riječ i pozivajući predslavitelja misna slavlja, preč. Ivana Rajkovića, da započne misno slavlje. U prigodnoj homiliji, dajući osvrt na misna čitanja, vlč. Matej je napomenuo da kršćanin treba biti postojan u svim uvjetima i okolnostima života. „Vjernik ne smije dozvoliti da olako ode u mrak, da ode od crkve, već treba biti svjetlost koja će svijetliti svima i svojom svjetlošću, ako treba, uzrokovati i pozitivne i negativne reakcije svim ljudima koji su u mraku. Svjetlost je dobra, no kad se oči prilagode na mrak, ona izaziva bol i patnju. Nikada nam ne smije dosaditi svijetliti Kristovim Evanđeljem, biti oni koji će naviještati i živjeti svoje kršćanske živote. Biti svjetlost, znači biti u Kristovoj Crkvi, Boga slušati, od Boga živjeti i s Bogom umrijeti, i na taj način vječan život zadobiti. Na kraju je nadodao: „Svijet je okrutan, samo čeka da svećenike i vjernike omalovažava kada pogriješi, stoga smo svi mi pozvani biti postojani u vjeri, postojani u nauku, postojani u ljubavi, da poput sv. Jurja, kojega danas slavimo, ako treba i život položimo za Krista, ne stideći se što smo kršćani, ne stideći se što smo vjernici, što smo svjetlost koja iritira tamu.“

Na kraju misnoga slavlja, preč. Loš je zahvalio svima koji su se okupili na proslavu sv. Jurja, vjernicima iz Petrovaradinskog dekanata i Novoga Sada. Nakon završnog blagoslova uslijedilo je zajedničko druženje u prostorima župe.

Fotografije: Dražen Deranja, Flickr / Mario T.

Tekst: Luka Ivković

Moći blaženog Miroslava Bulešića, istarskog svećenika i mučenika (1920 – 1947.) bit će donesene i izložene 30. travnja u crkvi sv. Jurja u Vajskoj

VAJSKA (IKA/TU) - Svečanu misu u 11 sati predvodit će postulator kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića vlč. Ilija Jakovljević. Tom događaju prethodit će trodnevnica koja započinje 27. travnja, kada će misno slavlje predvoditi vlč. Željko Šipek. Naredna dva dana, 28. i 29. travnja, misna slavlja predvodit će vlč. Dragan Muharem i vlč. Stipan Bošnjak. Sva tri dana mise počinju u 18 sati, a predvode ih spomenuti svećenici koji su potekli iz tih krajeva (Vajska i Bođani).

Životopis bl. Miroslava Bulešića

Miroslav Bulešić je rođen 13. svibnja 1920. god. u malom istarskom mjestu Čabrunići. Osnovnu školu započeo je u Jurišićima, a onda se u 10. godini odlučuje poći u sjemenište, pa nastavlja svoje školovanje u Kopru, a potom ga njegov porečko-pulski biskup šalje na studij u Rim, gdje je na Gregorianumu studirao filozofiju i teologiju.

Zaređen je za svećenika 11. travnja 1943. god., a na jesen iste godine već postaje župnik u Baderni. Ta su ratna vremena bila iznimno teška svima, pa je svoje poslanje shvatio kao život Samarijanca, onoga koji pomaže ne gledajući na vjeru ili političku opredijeljenost.

Prijetili su mu s raznih strana pa je u svojem dnevniku zapisao: „Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado… Želim umrijeti za slavu Božju i spasenje duše svoje i duša svojih vjernika.” U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Predavao je vjeronauk u školi, okupljao mladež, obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i karitativnu djelatnost. Protivnici vjere su ga napadali i prijetili smrću, ali on se nije bojao: „Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru.”

Tijekom školske 1946./1947. god. razriješen je službe župnika i imenovan podravnateljem i profesorom u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu, a na tom je mjestu sada nastavio zdušno odgajati buduće svećenika i učiti ih kako trebaju po svaku cijenu ostati vjerni Bogu i Crkvi.

U kolovozu 1947. pratio je delegata Svete Stolice mons. Jakoba Ukmara, koji je dijelio krizmu na području oko Buzeta. Nakon što su komunisti 23. kolovoza spriječili krizmu u Buzetu, pokušali su i naredni dan, 24. kolovoza spriječiti krizmu u Lanišću, no nisu u tome uspjeli. Međutim, ubrzo nakon krizme su se vratili, upali u župni dvor te ubili vlč. Bulešića ubodima nožem u grlo,  a mons. Ukmera brutalno pretukli.

Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013. god.

Na drugu Vazmenu ili Bijelu nedjelju 16. travnja 2023. godine otvorena je hodočasnička godina u svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu

TEKIJE (TU) - Misno slavlje predslavio je preč. Ivan Rajković, dekan Petrovaradinskog dekanata, Ekonom Srijemske biskupije i župnik u župi Uzvišenja svetoga Križa, Petrovaradin 3 i voditelj tekijskog svetišta u koncelebraciji s vlč. Matejom Perićem, župnikom u Srijemskim Karlovcima i vlč. Lukom Ivkovićem, župnikom u Čereviću, Beočinu i Srijemskoj Kamenici.

U prigodnoj homiliji preč. Rajković je napomenuo kako Isus želi svojim učenicima, a onda i svakom čovjeku, vjerniku prenijeti mir. „Isus dolazi na izvanredan način učenicima, dolazi kroz zatvorena vrata, način koji izaziva nesvakidašnji strah. Isus svojom riječju želi prenijeti i udahnuti u njih Svoga Duha, da bude mir u njima, da se ne boje za svoj život. Krist ih liječi da mogu živjeti u miru. Učenici nisu razumjeli što se dogodilo, svojim razumom nisu mogli dokučiti Kristovo uskrsnuće, stoga Krist dolazi do njih i pokazuje im rane i ono što je pretrpio za njih i cijeli svijet.“, rekao je preč. Rajković.

Na kraju je nadodao: „ Bog stoji ispred nas da nas pozove u svoj zagrljaj, pod svoj ogrtač. Čovjek koji je sačinjen od dva počela, duhovnog i materijalnog, treba medij s kojim će moći komunicirati s Bogom, komunicirati milost Božju. Upravo su to sakramenti gdje čovjek ostvaruje svoju svrhu, slaviti i proslavljati Boga i primati njegovu milost i spasenje. Čovjek svojim očima vidi materijalni svijet, no Isus pred čovjeka stavlja zahtjev gledati duhovnim očima, očima vjere. Prepoznati Gospodina u sakramentima, napose u Euharistiji dar je od Boga kada smo otvoreni njegovu Duhu. Stoga nam je svjedočiti Božju ljubav i uskrsnuće iako nismo vidjeli, vjerovati što je zapisano da bismo vjerovali i život imali.“

Otvorenju hodočasničke godine prethodilo je okupljanje volontera Petrovaradinskog dekanata 15. travnja u prostorima svetišta, gdje se blagoslovljena voda točila u bočice za hodočasnike. Nakon završenog posla okupljeni su nastavili druženje i razgovor o poduhvatima ove hodočasničke godine.

Tekst: Luka Ivković

Fotografije: Luka Ivković i Ivan Rajković

Srijemski biskup koadjutor, mons. Fabijan Svalina, uputio je uskrsnu čestitku svim vjernicima koji ovaj najveći kršćanski blagdan slave po julijanskom kalendaru: