Na spomendan sv. Fabijana i Sebastijana, mučenika, srijemski biskup koadjutor proslavio je svoj imendan u zajedništvu s đakovačkim nadbiskupima, domaćim svećenicima i gostima, te vjernicima župa u Srijemskoj Mitrovici i Laćarku.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U petak, 20. siječnja, srijemski biskup koadjutor proslavio je svoj imendan zajedničkim ručkom sa svim svećenicima i redovnicima Srijemske biskupije, te drugim gostima, a uvečer istoga dana predvodio je misno slavlje u mitrovačkoj katedrali-manjoj bazilici.

Uz biskupa slavljenika koncelebrirali su đakovački nadbiskup i metropolit, mons. Đuro Hranić, nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, te svećenici gosti i kao i biskupovi suradnici u Ordinarijatu Srijemske biskupije.

Nakon svete mise, na kojoj je biskup Fabijan u prigodnoj homiliji približio stvarnost Božjeg poziva te upoznao okupljene vjernike s likom, pastirskom revnošću i mučeničkim svjedočanstvom rimskog biskupa, svetog pape Fabijana, u ime cijele Srijemske biskupije prigodnu imendansku čestitku izrekao je generalni vikar, mons. Josip Ivešić, a djeca su biskupu predala prigodan buket, koji je biskup zatim darovao Gospi na njezin oltar.

Nakon mise katedralni i župni zbor priredio je prigodno čestitanje u župnoj dvorani, na kojem su se okupili svi prisutni vjernici. Biskupu je izrecitirana prigodna pjesma koja je napisana njemu u čast, te je od zboraša na čelu sa s. Cecilijom Tomkić primio i prigodni dar. Druženje se nastavilo uz pjesmu, druženje, zakusku i imendansku tortu.

Biskup Svalina je zahvalio svima na srdačnim čestitkama, molitvama, podršci i darovima, a posebno nadbiskupima Marinu i Đuri, čija je prisustnost ovdje vidljivi znak ohrabrenja, blizine i podrške, koja puno znači Srijemskoj biskupiji.

Fotografije: Željka Klavžar

Srijemski biskup koadjutor predvodio je svečana misna slavlja u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, na svetkovine Bogojavljenja i Krštenja Gospodnjeg. Na Bogojavljenje je ujedno bila i sv. misa zahvale za dar služenja pokojnog pape Benedikta XVI.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U petak 6. siječnja 2023.god. u Srijemskoj Mitrovici svečanom svetom Misom u 9.30 sati proslavljen je blagdan Bogojavljanja te blagoslovljena voda. Svetu Misu je predvodio srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina uz koncelebraciju domaćeg župnika mons. Eduarda Španovića.

Na početku misnog slavlja biskup Svalina je pozdravio okupljeni vjerni puk, i potakao da poput mudraca sa Istoka i mi moramo uvijek tražiti Gospodina. Biti pozorni na znakove na putu koji nas vode k Gospodinu. Kako zbog blagoslova kuća koje je u toku u Srijemskoj Mitrovici nije bilo moguće ranije, današnje misno slavlje je prikazano kao zahvala za život i rad, te molitva za papu emeritusa Benedikta XVI koji je umro 31. prosinca 2022.god.

U prigodnoj homiliji biskup je istakao kako je čudesno to traganje za Bogom tri mudraca. Njihovo traganje je čudesno zaokupiralo maštu ljudi kroz stoljeća, još od prvih kršćanskih vremena. Svojim sunarodnjacima su oni izgledali kao kakvi čudaci, koji toliko čeznu za Bogom da se usuđuju zaputiti u nepoznato ne bi li ga pronašli. "Može li se o čovjeku reći nešto ljepše i pohvalnije nego – ON TRAŽI BOGA! To, znači, on nije zadovoljan punim zdjelama, njegova duša traži nešto više. Njegova je duša dublja a da bi njezinu glad moglo utišati ono što nudi ovaj svijet, i taj čovjek s nekim nemirom gleda na zvijezde, posebno na zvjezdu koja bi ga mogla dovesti k Bogu." Rekao je biskup. Svi mi tražimo Boga, ali se u toj potrazi možemo prepoznati u npr. izgubljenom sinu, koji kad se umori od lutanja svijetom, počne čeznuti za sigurnošću očeve kuće koju je ranije iskusio. Primjer koji je istakao biskup Svalina je sveti Augustin, koji je i bježao od Boga i tražio ga, da bi ga na koncu pronašao u sebi i morao priznati "Gospodine, pa ti si bliže meni nego ja sam sebi". "BOG NAS TRAŽI, BOG SE NAMA OBJAVLJUJE" istakao je biskup. Možemo se prepoznati i u farizejima i književnicima koji su zadovoljni Bogom kojeg su našli u spisima ali se ne upuštaju u potragu za njim. Postoje i oni poput Heroda. Oni u Bogu vide pretnju, nekog ko je protiv njihovih užitaka, moći. Oni Boga traže kao što policajac traži prekršitelja. Prema takvima Bog je samo opasnost za sreću čovjeka. "Mi svi tražimo Boga. Na ovaj ili onaj način. No još više Bog traži nas. Kroz čitav se Stari Zavjet javljao kao svjetlo, a kroz svu je povijest na tragu za ljudima. Svaki prorok i mudrac, to je korak Božji više k nama. Konačno je prispio u Betlehemsku štalu... Ne dolaze k njemu samo pastiri i Tri kralja, nego eto i nas iz velike daljine, da kleknemo pred njega da mu se poklonimo sretni što smo ga našli. Donijeli smo mu i darove: svoje vlastito srce puno tople ljubavi, kao što pjevamo u božićnoj pjesmi: »Isuse, mili Bože moj, srce ti dajem da sam tvoj«." Završio je biskup Svalina.

Pošto smo pod svetom Euharistijom posebno molili za papu u miru Benedikta XVI., biskup Svalina se osvrnuo i na život svetog oca. Istakao je da je to jedan od najvećih teologa XX. stoljeća i suvremeni crkveni naučitelj. Bio je čovjek duboke vjere, o čijoj će se oštroumnoj teologiji još puno pričati i pisati. Njegov život ostaje kao inspiracija, izazov i poticaj da još dublje živimo i svjedočimo svoju vjeru u Crkvi u današnjem vremenu punom izazova, istakao je biskup.

Nakon Pričesti uslijedio je tradicionalni blagoslov vode.

Liturgijsko pjevanje je animirao župni zbor predvođen sestrom Cecilijom Tomkić.

U nedjelju 8. siječnja 2023.god. u Srijemskoj Mitrovici, pod svečanom svetom Misom u 9.30 sati proslavljen je blagdan Krštenja Gospodinova te kraj božićnog vremena. Sveto Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina uz koncelebraciju mons. Eduarda Španovića župnika župe svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici.

Biskup Svalina je pozdravio okupljene vjernike, te naglasio da je Isus nakon krštenja počeo svoje javno djelovanje,  te da smo i mi kao Krštenici pozvani svjedočiti Boga u svojoj okolini, na svom radnom mjesu, u svojoj obitelji. Više puta je biskup naglasio da je bitno da se prisjetimo svog krštenja te da slavimo dan kad smo se krstili kao bitan datum u svom životu.

U prigodnoj homiliji biskup Svalina je rekao da trebamo razlikovati Ivanovo krštenje od Isusovog krštenja. Ivanovo krštenje je obredno krštenje, krštenje priprave. Ali ostati samo na obredu a ne uronuti dublje u nutrinu, u dušu, u ljubav, u duh bilo bi kao da znamo note ali niti pjevamo, niti sviramo. S druge strane Isusovo krštenje, označuje preporod. Isus prolazi Ivanovo krštenje i time se solidarizira s ljudskim rodom i s ljudskom naravi, ali ujedno je to i njegovo objavljenje. Isusovo djelo započinje Ivanovim svršetkom. Evanđelje nam donosi saznanje da je Isus Sin Božji, On je prorok nad prorocima." Krštenjem Isus izlazi iz anonimnosti i postaje javno Krist, preporoditelj ljudskog roda, otvara vrata novom čovjeku i novom čovječanstvu. Započinje Kristovo vrijeme, Nova era čovječanstva. Isus je Sin Božji." Dalje biskup naglašava da Krist započinje svoju misiju spasenja i da daje svojeg Duha kako bi preporodio nutrinu ljudskog bića. Za slušanje Božjeg glasa potrebna je tišina, šutnja u kojoj Bog progovara i objavljuje sebe. "Na spomen Isusovog krštenja, spomenimo se i svojeg krštenja. Da li smo ostali samo na obredu ili je došlo do promijene naše dubine? Imamo li mi Duha Božjeg? Može li se Duh Božji otkriti preko nas?" – završio je biskup.

Na kraju misnog slavlja je biskup Svalina još jednom čestitao okupljenim vjernicima Božić i rekao da to čini namjerno, jer božićni duh i raspoloženje treba stalno da su u našem srcu i duši.

Tekst i fotografije: Željka Klavžar

Učenici osnovnoškolskog uzrasta uprizorili su događaj Isusova rođenja

SOT (TU) - Predstava je odigrana u sotskoj župnoj dvorani »Kata« u srijedu, 28. prosinca, s početkom u 19 sati. Sudjelovali su učenici od prvog do osmog razreda koji pohađaju katolički vjeronauk u školi. Kroz prvih nekoliko činova predstavljeni su anđeli i pastiri koji se raduju rođenju Isusa Krista, a na završetku Isusu se raduju i djeca, koja mu donose darove.

Nositelji predstave bili su učenici viših razreda, njih osam, koji su tumačili više likova, te je sve bilo dinamično i za glumce i za publiku.

Za ovu tridesetominutnu predstavu djeca su se sa svojom vjeroučiteljicom Anom Hodak pripremala mjesec dana. Osim uvježbavanja teksta, sudjelovali su i u pronalaženju kostima i izradi rekvizita, tako su osim glumačkog, pokazali i druge talente. Veliki broj župljana došao je pogledati predstavu, te su velikim aplauzom nagradio male glumce.

Nakon predstave upriličena je podjela paketića. Paketiće su, kao i svake godine, napravili mladi iz župa šidske općine koji se okupljaju petkom na susretima u Sotu. Slatkiši su dar župljana svih župa kojima upravlja preč. Nikica Bošnjaković. On svake godine za svoj imendan na sv. Nikolu organizira druženje, na koje vjernici donose svoj prilog za božićne paketiće.

Održan stari običaj - u Slankamenu Betlemaši i ove godine obišli župljane za Božić

NOVI SLANKAMEN (TU) - Najljepše i ujedno najsvečanije je, a ujedno i čast, kad domaćinu u kuću uđu Betlemaši i pitaju “Jel slobodno pevati?” Domaćin tada odgovara: “Jeste, samo izvolite!”, i oni tada pjevaju staru Božićnu pjesmu “Oj Betleme grade slavni” - pričaju Betlemaši iz Starog Slankamena.

Središnje Božićno misno slavlje u Srijemskoj Mitrovici

SR. MITROVICA (TU) - U nedjelju 25. prosinca u Srijemskoj Mitrovici svečanom svetom Misom u 10.30 sati, proslavljen je blagdan rođenja Isusa Krista. Svečano misno slavlje predvodio je srijemski biskup koadjutor mnsg Fabijan Svalina u zajedništvu sa mons. Eduardom Španovićem, župnikom župe svetog Dimitrija – đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, te preč. Tomislavom Lasićem, kancelarom i župnikom župe sveta Ana u Laćarku.

Biskup Svalina je na početku misnog slavlja okupljenim vjernicima čestitao Božić, i pozvao ih da u njihovim srcima trajno bude nastanjena radost božićnog otajstva.

U prigodnoj homiliji biskup je rekao: “Danas na Božić susrećemo se s veličanstvenim Proslovom Ivanova evanđelja, prekrasnim tekstom, koliko veličanstvenim, toliko i teškim, pa mnogima i nerazumljivim. No, razvedrimo se. Uživajmo u njegovoj ljepoti, zamjećujući njegovu duboku mističnost. A ovo božićno jutro, nije samo jutro ljepote i mira, to je i vrlo složeno jutro. To je jutro u kojemu Ivanov Proslov  odzvanja jedinstvenom, neponovljivom, nigdje sličnom veličanstvenošću, i razlijeva se dušom poput miomirisa. Riječ je Svjetlo!

A Svjetlo je to, istinsko Svjetlo, koje je došlo na ovaj svijet, da obasja naš život, da mu dadne smisao, da dadne smisao svijetu, svemu stvorenomu, da bude Svjetlo svijeta. »Svjetlo istinsko koje prosvijetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i  svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.« Ali svijet, kojemu svjetlo dođe da ga obasja i da ga obasja i da ga upozna, jer »svojima dođe«, da ga njegovi prime, oni to Svjetlo ne primiše, jer ga ne htjedoše upoznati, ne htjedoše primiti to istinsko Svjetlo koje je došlo na ovaj svijet. To Svjetlo, Mesiju, Spasitelja, koji ima doći na ovaj svijet , navještao je starozavjetni prorok Izaija riječima: »Narod koji je u tami hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja«. Izaija je naviještao tu blaženu noć u kojoj će se roditi Spasitelj. Svjetlo koje će obasjati svijet. Ta je noć božićna noć, noć koju je obasjalo Svjetlo koje je došlo na svijet i u kojoj je »narod koji je hodio u tami , svjetlost vidio veliku!«

Evanđelist Ivan u svom Evanđelju opisuje događaje koje drugi evanđelisti ne opisuju. Ivan u svom evanđelju govori o božanskoj biti Riječi, one Riječi koja se utjelovljuje po Duhu Svetom i kao malo dijete, kao čovjek, ulazi u naš svijet, rađa se u štalici, u jaslama, na Poslijednjoj se večeri ponizuje do pranja nogu svojim učenicima, a u euharistiji silazi na oltar.

Čini nam se strana, nerazumljiva ta Riječ u dubini svog stvarnog značenja: »U početku bijaše Riječ«. Što to znači? »U početku bijaše Riječ!« Stvaralačka Riječ! Nama ljudima to je nešto neshvatljivo, jer mi ljudi shvaćamo stvari, prihvaćamo i razumijemo ono što možemo opipati, što možemo učiniti. Razumijemo riječ, ali da po njoj može nešto biti stvoreno, da riječ bude stvarateljska to nam je strano. Čovjek je proizvođač, homo faber, on stvara svojim rukama ono što zamisli, ali ne po riječi, nego rukama. Ivan nas podjeća: božanski izvještaj o Stvaranju pun je smisla, unutrašnjeg i vanjskog, on nam govori o ljubavi, govori da je sve stvoreno iz ljubavi, da je Bog sve što je stvarao, stvorio iz ljubavi. Sve postoji, traje, »miče se«, kako će kasnije reći i sveti Pavao , u Riječi Božjoj, živoj Riječi. Riječi Očevoj, koja je rođena prije svih vjekova. Ta Očeva Riječ, to je stvaralačka Riječ, to je ona Riječ koja će sići na zemlju, utjeloviti se, da bi nam Bog po njoj, još jednom, dao dokaz svoje prevelike ljubavi. Jer kako kaže Ivan, »Bog je ljubav«. S čudesnom lakoćom Ivan nas uvodi u betlehemsku štaliću, do tog apsolutno prvog početka. To božansko Dijete »u kojemu spoznajemo Boga«, koje je Božanska Riječ , upravlja svim stvorenim , svemirom, upravlja nama. Ivan nas, gotovo bez prijelaza, vodi do jaslica, do tog malog krhkog dijeteta Isusa, »punog milosti i istine«, koje , kako pjeva božićno Predslovlje »budi u nama čežnju za nebeskim dobrima«. On povezuje sve ono što je važno, a to su dvije krajnosti. Budući da se radi o Savezu, dakle, odnosu Boga čovjekom, treba u isto vrijeme misliti i o Bogu i o čovjeku.

Božićna mi noć otvara mogućnost da bolje razumijem, da bolje shvatim, što znači ta Riječ taj znak mesijanskog Djeteta. Da, Bog neće govoriti na usta Isusa Čovjeka, tek kada će On početi svoje javno djelovanje, kada će početi naviještati kraljevstvo Božje. Bog je progovorio već u času njegova rođenja . Bog će govoriti i kroz Isusove izmučene udove, razapete ruke i noge, kroz njegov probodeni bok, napokon, kroz Isusovu smrt. Da, to je Ivan, onaj koji razmišlja dublje, koji proniče smisao Božjeg nauma s čovjekom preko Isusova božanstva , koji naglasak stavlja na Isusova Oca koji je na nebesima, ali koji je i naš Otac. Ivan se ne zadovoljava izričajem da je Bog postao čovjekom, da je Isus Bog i čovjek, da bi Bog razgovarao s čovjekom kao što čovjek razgovara s čovjekom. Tako je neprolazna Riječ poslijednji smisao svega, i svih stvari. Bog se priopćuje.

Tokom Misnog slavlja našom dragom crkvom odzvanjale su prelijepe božićne pjesme. Lijepo uvježban mitrovački župni zbor i orguljašica časna sestra Cecilija Tomkić su nas razveselili navježbanim novim pjesmama, te pjevanjem pučkih pjesama koje je pjevao sav okupljen vjerni puk.

Na kraju misnog slavlja župnik Eduard Španović se zahvalio biskupu što je predvodio misna slavlja na polnoćku i danas, kao i prečasnom Lasiću i grkokatoličkom mitrovačkom župniku Vovku koji se pridružio na sinoćnem slavlju. Župnik je zahvalio svima na svečanoj i dostojanstvenoj proslavi Božića i sinoć tokom polnoćke i danas na ovoj svečanoj svetoj Misi. Zahvalio se svima koji su pomogli da se crkva okiti i uredi, ministrantima, zboru i sestri za sviranje i pjevanje, i svim suradnicima koji vode brige o tolikim drugim stvarima. Župnik Španović je napravio i osvrt na lijepu pripravu za Božić lijepim i brojnim pohodima misa zornica kroz cijelo vrijeme Došašća. Župnik je vjerni puk pozvao da se u svojim molitvama sjete tolikih starih i bolesnih članova naše zajednice koji bi da im zdravlje i sile dozvoljavaju rado bili s nama, ta da im prenesemo njegove pozdrave i čestitke.

Biskup Svalina je prije kraja misnog slavlja pozvao župljane župe za pomoć i suradnju, te rekao da su kancelarije biskupije otvorene za sve one koji imaju ideje i prijedloge kako da se biskupija bolje razvija i radi u duhu Kristova nauka.

Nakom misnog slavlja nastavljeno je čestitanje Božića u dvorištu župe.

Tekst i fotografije: Željka Klavžar

Biskup Fabijan predvodio svečanu božićnu misu polnoćku u katedrali sv. Dimitrija

SR. MITROVICA (TU) - U subotu 24. prosinca u Srijemskoj Mitrovici u ponoć je započela svečana misa polnoćka, kojom je započelo slavlje proslave rođenja Isusa Krista, našeg Spasitelja i Otkupitelja. Svečano misno slavlje je predvodio srijemski biskup koadjutor mnsg Fabijan Svalina. Sa biskupom Svalinom u koncelebraciji su bili mons. Eduard Španović, župnik župe svetog Dimitrija-đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, prečasni Tomislav Lasić, kancelar i župnik župe sveta Ana u Laćarku, te grkokatolički župnik u Srijemskoj Mitrovici, otac Igor Vovk.

Na počekru misnog slavlja biskup Svalina je pozdravio subraću svećenike, ministrante, časne sestre, okupljeni narod, napose djecu, koji su došli bdjeti i slaviti Isusovo rođenje.

Homiliju Srijemskog biskupa koadjutora mons Fabijana Svaline prenosimo u cijelosti:

“Božićna misa polnoćka jedna je od najposjećenijih misa po svem kršćanskom svijetu. Ovu noć smatramo najljepšom od svih noći. Svake se godine u ponoć susrećemo u crkvama diljem naše biskupije i slavimo Kristovo rođenje. Radosni smo. Jedni drugima čestitamo. Zajedno slavimo. Ovo je noć mira i blagostanja. Noćas ni jedan čovjek ne bi trebao biti sam i ostavljen. Isus se rodio za svakoga od nas. Došlo je spasenje svakom čovjeku i cijelom svijetu. Slava Gospodnja obasjava svako biće. Velika je to radost za sav narod. U gradu  Davidovu rodio se Spasitelj – Krist, Gospodin.

Ipak, događaj rođenja Isusa Krista nije izgledao tako veličanstveno kako ga mi danas slavimo. Velike poruke božićne noći koju ovako svečano slavimo skrivene su u malenim pomacima o kojima govori današnje Evanđelje. Naredba cara Augusta da se provede popis pokrenula je čitav tadašnji svijet. Svi su išli na popis. Bilo je to doba velikih putovanja, jer je svatko trebao biti popisan u mjestu iz kojega je potekao. Izgledalo je da vlast rimskog cara Augusta upravlja sudbinama svih ljudi. Naređeni popis svega svijeta i prebrojavanje podanika na području carstva znak je silne moći i sile. Car iz Rima upravlja svijetom i svim ljudima na njemu. U svijetu pod njegovom vlašću vrši se njegova volja.

Evanđeoski odlomak o Isusovu rođenju, unatoč tome što spominje ovaj veliki pothvat rimske vlasti, popisa svih podanika, već na početku govori drukčije. Odlomak Lukinog evanđelja govori da ne upravljaju carevi svijetom. Da bi ostvario svoju volju Bog koristi i bezbožne careve. Bog je onaj koji je kadar pokrenuti čitav svijet da bi sve postavio na svoje mjesto. U zbrci i metežu naređenog putovanja mnogim ljudima što ga je stvorila carska naredba ostvaruje se Božja volja. Božji plan spasenja se ne događa naveliko i u velikom komešanju naroda, nego u tihim i neznatnim životnim koracima malenih i nenaočitih ljudi. U evanđeoskom izvještaju politička moć pokretanja naroda, ekonomski proračuni koliko će se poreza moći skupiti od popisanih podanika, povijesne odluke moćnih vladara su samo kulise na pozornici najvažnijeg događaja. Najvažniji događaj ne događa se u gužvi i metežu, nego u skrovitosti i daleko od očiju onih koji misle da imaju vlast pokretanja svijeta i ljudi. Iako je mnoštvo ljudi bilo u pokretu tek je jedan bračni par seljaka iz Nazareta, Josip i Marija, potiho i skromno izvršavao Božju volju. Bog je po naredbi cara Augusta pokrenuo čitav svijet da bi njih dvoje mogli stići u Betlahem i ondje donijeti na svijet Spasitelja – Krista, Gospodina.

Događaj Isusova rođenja, ma kako ga mi danas slavili bučno i u mnoštvu, dogodio se na osami, u neprivlačnoj štalici na rubu grada, izvan meteža i gužve. Najvažniju ulogu u ovom događaju nisu imali vlastodršći i politički moćnici, ekonomisti i trgovci koji najčešće profitiraju kad je kakav metež i kad su ljudi izmješteni izvan svog redovitog stanja i mjesta stanovanja. Najvažniji u prikazu Isusova rođenja su neugledni seljaci koji su napasali svoju stoku na livadama uokolo grada Betlehema. Upravo su pastiri, ti nečisti i nepovjerljivi ljudi što su živjeli selilačkim životom i cijelo vrijeme bili u pokretu sa svojim stadima imali najvažniju ulogu u dolasku Spasitelja među ljude. Iako su bili smatrani nevrijednim i malim ljudima, pastiri su uvijek njegovali međusobno dobre odnose. Bijahu to brižni čuvari svojih stada i prirode u kojoj su napasali svoje blago. Pomagali su jedni drugima u teškom nomadskom životu. Naučili su da je briga za prirodu i njihova stada kao i briga za svoju subraću ljude neodvojiva od brige za njihov odnos prema Bogu. Pastiri su prvi primili i udomili Krista u jednoj od svojih štala, u spilji koja je služila za sklanjanje stoke od zvjeri. U toj su štalici pružili dovoljno sigurnosti i zaštite da se dijete Isus može roditi. Dok su pod vedrim nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada pastiri su primijetili neobične događaje i pomake na nebeskom svodu, svjetlo nebesko i pjesmu anđela. Njima je prvima navještena radosna vijest, velika radost za sav narod. Oni su odabrani da prenesu tu radost svim ljudima i osvjedoče se u ostvarenju Božjeg plana spasenja. Dok su gledali Novorođenče povijeno gdje leži u jaslama i slušali anđeosku poruku svladali su strah i nedoumicu. Prestali su se bojati. Postali su hrabri navjestitelji radosne vijesti.

Poruka Isusova rođenja koja je iz usta anđela silazila u srca i duše pastira glasila je: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!« Mir koji je donio Krist svojim rođenjem je isti onaj mir koji je sam Isus obećavao svojim učenicima kad je propovijedao da je on Pastir Dobri koji vodi svoje stado. Pastiri su radosni ljudi koji se brinu za Božji narod i u svojim domovima uvijek imaju mjesta za Krista Spasitelja. Primanje Isusa radosno i s dobrom voljom svrstava i nas u Isusovo stado. Istovremeno postajemo ovce Kristova stada, ali i pastiri jedni drugima. Ljudi koji se jedni za druge brinu i jedni drugima omogućuju mir.

Dok u Božićnom vremenu svuda oko nas vrvi od mnoštva ljudi koji kao da nemaju svoga doma i svoje sigurno mjesto, naše je poslanje poći u mir i sigurnost vlasite kuće i slaviti Kristovo rođenje u krugu svojih bližnjih i voljenih. Dok su svi na ulicama gradova i »čekaju Božić« okruženi bukom i galamom, naš je zadatak poći izvan grada i susresti se s onima koji čuvaju naša rodna ognjišta na selima. Božićni događaj nas poziva da i mi budemo brižni ljudi. Potrebno je da i mi budemo pozorni na Božju riječ i događanje spasenja koje se odvija u tišini i izvan buke. Važno je da se brinemo za svoja stada , za svoje obitelji i za svoju imovinu. Trebamo se skrbiti da okoliš našega života, makar skroman poput štalice, bude ipak čist i pogodan za zdrav i siguran život. Svim tim djelima povezat ćemo se s onima koji su i danas još uvijek brižni čuvari zdravlja našeg naroda i čistoće našeg okoliša. Krist se rodio među pastirima svog vremena. Možda bi bilo dobro da i mi potražimo novorođenog Isusa među pastirima današnjeg vremena i na taj način doživimo duboku radost Božića u susretu s malenim i zaboravljenim ljudima – miljenicima njegovim.“

Okupljeni vjernici su zdušno srcem pjevali drage božićne pjesme predvođeni pjesmom župnog zbora kojim ravna časna sestra Cecilija Tomkić.

Na kraju misnog slavlja biskup Svalina je još jednom okupljenima čestitao Božić, a nakom misnog slavlja vjernici su se zadržali u dvorištu župe i crkve da stiskom ruke čestitaju Božić svojim pastirima te međusobno jedni drugima.

Tekst i fotografije: Željka Klavžar