LISTOPADSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

PETROVARADIN (TU) – Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog Ordinarijata Srijemske biskupije, organizirana je rujanska duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.

MOLITVENA INICIJATIVA „MILIJUN DJECE MOLI ZAJEDNO ZA JEDINSTVO I MIR“ U SRIJEMSKOJ MITROVICI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Molitvenoj inicijativi Milijun djece moli zajedno za jedinstvo i mir priključila se ove godine i župa Sveti Dimitrije, đakon i mučenik u Srijemskoj Mitrovici. Za djecu osnovnoškolskog uzrasta organizirano je moljenje krunice, kako bi se i ovom molitvom ujedinili sa svom djecom koja mole na istu nakanu.

NEDJELJA ZAHVALNICA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju 17. listopada 2021., svečanim euharistijskim slavljem u 9.30 sati, župljani župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik proslavili su Nedjelju zahvalnicu. Euharistijesko slavlje slavio je župnik mons. Eduard Španović. Iako je Srijemska Mitrovica grad, veliki dio župljana još uvijek ima svoje vrtove u kojima redovito uzgaja plodove zemlje kojima se hrane tijekom godine. Želja i nakana je bila i ovim euharistijskim slavljem iskazati Bogu zahvalnost za sve što su primili iz Njegove očinske ruke.

NEDJELJA ZAHVALNICA U BEOČINU, ČEREVIĆU I SRIJEMSKOJ KAMENICI

BEOČIN/ČEREVIĆ/SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U nedjelju 17. listopada 2021. godine, u župama Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije u Čereviću, Sveta Barbara, djevica i mučenica u Beočinu i Našašće Svetog Križa u Srijemskoj Kamenici proslavljena je Zahvalna nedjelja. Toga dana su župnik vlč. Luka Ivković i okupljeni vjernici triju župa svečano zahvalili dragom Bogu na svim dobročinstvima i darovima koje čovjek prima u svojem životu, napose plodove njiva, vrtova, voćnjaka i vinograda. Tako je župnik Luka napomenuo da svakog dana trebamo zahvaljivati Bogu za sve što nam daje i daruje, i kad neznamo što reći, jednostavno se zahvaliti jer bez zahvale nema napredovanja u vjeri. Osvrčući se na nedjeljna čitanja protumačio je da svi vjernici, svi ljudi trebaju najprije tražiti Božju slavu i dopustiti da se Bog proslavi u ljudskom životu.

NEDJELJA ZAHVALNICA U NIKINCIMA I PLATIČEVU

NIKINCI/PLATIČEVO (TU) – U nedjelju, 17. listopada 2021., svečanim euharistijskim slavljima, vjernici župe Sveti Antun Padovanski u Nikincima, kao i vjernici filijalne zajednice u Platičevu, proslavili su Nedjelju zahvalnicu. Zahvalili su Bogu za plodove zemlje: sve vrste žitarica, povrće, voće, hranu dobivenu od domaćih životinja, kruh, vino i hostije. Vjernici su u crkvu donijeli sve ono za što su Bogu zahvalni te složili ispred oltara.

PROSLAVA 300 GODINA OBNOVE ŽUPE „UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE“ ZEMUN

21. rujan 2021.

ZEMUN (TU) – U nedjelju, 19. rujna 2021., u crkvi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu, slavljena je svečano euharistijsko slavlje povodom proslave 300 godina od obnove rimokatoličke župe Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu. Svečano euharijistijko slavlje predslavio je msgr. Đuro Gašparović, srijemski biskup uz suslavljenje msgr. Đure Hranića, nadbiskupa i metropolite đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ivana Ćurića, pomoćnog biskupa đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ilije Janjića, kotorskog biskupa u miru, preč. Joze Duspare, župnika semunskog, kao i drugih svećenika koji su dođli uzveličati ovo velebno slavlje. Svečanom euharistijskom slavlju nazočio je i mons. Simon Piter, tajnik Apostolske Nuncijature u Beogradu.

U prigodnoj homiliji, msgr. Đuro Gašparović je rekao:

Braćo i sestre!

Nastavljamo ovo euharistijsko slavlje 300. obljetnice župe razmišljanjem o svemu što nas s ovom obljetnicom povezuju. Na prvom mjestu, pod ovom svetom misom moja misao se vraća u 1721. godinu kada u Zemun dolaze svećenici kapucinskog reda, koji su tada osnovali ili da kažemo obnovili zemunsku župu. Svi ovi podatci nesumnjivo govore da župa Zemun ima bogatu ali i turbulentnu povijest i da je unatoč svim problemima župa opstala do današnjih dana. Bio je 1721. godine to veliki dan za naše pradjedove, djedove i očeve u vjeri iz ove župe. U ovom slavlju rado se spominjemo toga dana nadasve kao dana vjere ove zajednice. Bio je to dan velike radosti jer je osnivanje župe bio znak i priznanje duhovne snage, vjere i pobožnosti Božjeg naroda u vjerskoj zajednici u Zemunu. Ali ne zaboravimo da prvi zapisi o župi Zemun datiraju iz 1332. godine. Ti zapisi govore da je u Zemunu još tada postojala katolička crkva. Dolaskom Turaka crkva je bila razorena, a nakon osvajanja Zemuna od Habsburga 1717. godine i odlaska Otomanskog carstva u grad su se počeli naseljavati kršćani.

Neka nam ovo prisjećanje na tristo godina nazočnosti župe i Blažene Djevice Marije na nebo uznesene u župi i tri vijeka djelovanja župe u Zemunu, bude prigoda i povod zahvaliti Bogu i Blaženoj Djevici Mariji na blagodati što smo postali sinovima Crkve za koju je Isus želio da „bude zajednica braće i sestara“ (Mt 23, 8), zajednica molitve i euharistije, te zajednica dobara i međusobne ljubavi. U tom vidu važna je župna zajednica vjernika na čelu sa župnikom, s teritorijem i župnom crkvom-maticom gdje primamo sakramente, a ona biva našim sastajalištem, obiteljskim domom i duhovnim svetištem. Župa je prikladno sredstvo spasenja u kojem vjernici rastu u vjeri i kreposti kao svjesni i odgovorni članovi.

I ova nas obljetnica upućuje na Krista, središte Crkve i povijesti, kojega sve više upoznajemo, ljubimo, nasljedujemo te drugima životom i riječju naviještamo. Krista susrećemo u njegovoj riječi i u euharistiji. Isusove riječi slušamo u svetoj misi, a onda slavimo njegovu žrtvu i ljubav, te se hranimo njegovim kruhom i to najbolje baš u župnoj zajednici.

Riječ Božja današnje nedjelje usredotočena je na vlast koja dolazi od Krista i koja mora da se sastoji u poniznosti i služenju, jer se temelji na tajni otajstva muke i križa.
Zato prije nego što će rastumačiti apostolima smisao i vrijednost vlasti u službi Crkve i onoga tko je najveći, Isus nastavlja svoj spori ali težak posao odgoja tih svojih učenika. On navješćuje po drugi put svojim apostolima svoju muku, smrt i uskrsnuće. “Govoraše im: ‘Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati’” (Mk 9,31).

Ali apostoli ne uspijevaju još shvatiti i prihvatiti tu misao o “trpećem Mesiji”, Mesiji – Patniku koji umire na križu za spasenje ljudi. “No oni ne razumješe te besjede, a bojahu se pitati ga” (Mk 9,32). Sve to nam govori kako je teško shvatiti tajnu otajstva Kristova u svoj svojoj cjelini do najtragičnijih posljedica i njegovu osobnu slobodu od svakog izvanjskog uvjetovanja ljudi i stvari. Odatle proizlazi i taj osjećaj straha koji je obuhvaćao apostole i kojima se učinilo absurdnim takvo poniženje njihova Učitelja iako im Isus osigurava da će se to njegovo poniženje pretvoriti ubrzo u slavu uskrsnuća.
Apostoli ne razumješe te Kristove besjede, jer su o svemu tome razmišljali na sasvim drugačiji način. Taj odveć ljudski način razmišljanja navodi ih na razgovor o tome tko je najveći. S time evanđelista Marko želi svima nama dati do znanja i staviti gotovo pred oči koliko su različiti putovi Božji od putova ljudskih.

Dok Isus uzvisuje poniznost do potpunog uništenja samoga sebe, apostoli se prepiru međusobno tko će među njima biti na prvom mjestu. Zato Isus ne odustaje od svoga napora da im barem donekle pomogne da shvate nešto od prevelikog misterija – otajstva njegove osobe. Isus je uvjeren da u svakoj zajednici, pa i u njegovoj Crkvi, mora netko biti »prvi« koji će se brinuti o ostaloj braći. On samo daje novi smisao i novo značenje vlasti i upravljanju.

Samo onaj tko je sposoban da se stavi u “službu” svih, smatrajući druge u svemu boljima od sebe i po pameti, dobroti, uljudnosti i sposobnosti, taj je dostojan da bude na prvome mjestu.

Vlast ne smije biti sredstvo postizavanja svojih osobnih interesa niti zadovoljavanja svojih vlastiti ambicija, nego “raspeće na križ” radi dobra drugih u službi braći ljudima. Sam Isus Krist je svoju “kraljevsku vlast” postigao umirući na drvetu križa za sve ljude.

Da bismo dakle mogli biti uistinu ono što jesmo: Kristovi učenici, potrebno je da služimo jedni drugima. Služenje bližnjemu u ljubavi spada u bit čovjeka kršćanina. Čovjek zatvoren u sebe samoga više nije pravi čovjek. Čovjek koji čini samo ono što mu donosi korist, dobit ili slavu nije slobodan čovjek, već je rob samoga sebe i svojega koristoljublja. Dok čovjek koji živi za druge je savršen čovjek kao i Krist koji je živio i umro za druge. A Isus nam je pokazao riječju, primjerom i životom kome treba služiti i kako treba služiti. Služiti treba upravo bespomoćnima, potrebnima, nezbrinutima, gladnima, žednima, golima, bosima i svima onima kojima je potrebna naša ljubav, shvaćanje, razumijevanje i pomoć. Svi su ti kao djeca jer ne mogu se sami za sebe brinuti.

Draga braćo i sestre! Dao Bog da današnji i budući članovi ove župe Uznesenja Blažene Djevice Marije sve više budu svjesni važnosti zajedništva, služenja, molitve i euharistije po kojima raste župna svijest i odgovornost koju su primili po krštenju. Neka sadašnje obitelji i njihovi potomci ljubomorno čuvaju ono što su naslijedili. Neka prinose kruh i vino, pjevaju i mole, slušaju i razmatraju o svetim Tajnama koje izgrađuju Crkvu. Neka svim članovima župe Uznesenja Blažene Djevice Marije ova godišnjica bude prigoda obnoviti svoj krsni savez s Bogom i očitovati kako i oni, poput njihovih starih, žele živjeti od vjere i svetih sakramenata. Preporučimo vjernike ove župe neka se dnevno mole i druže s Isusom i neka se hrane svetim Tijelom njegovim kako bi mogli svjedočiti da je on jedini otkupitelj čovjeka, koji ima odgovore na sva njihova životna pitanja. On nosi ključeve povijesti. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova.

Euharistijskom slavlju su nazočili i pravoslavni svećenici: otac Branko Zelen, otac Rade Jović i otac Ilarion Đurica, zatim evangelički slovački svećenik iz Stare Pazove Igor Feldi. U ime civilnih vlasti nazočili su predstavnici općine Zemun, g. Đorđe Dukić i g. Stanislav Glumac, članovi općinskog vijeća, g. Gavrilo Grban, predstavnik Ministarstva Pravde, uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama,

Euharistijskom slavlju su, također nazočili g. Hidajet Biščević, hrvatski Veleposlanik,  zajedno sa svojim suradnicima. Ispred Hrvatskog nacionalnog vijeća nazočio je g. Darko Baštovanović, a gđa. Katarina Čeliković ispred Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Nazočili su i predstavnici hrvatskih udruga u Beogradu i Zemunu, gđa. Katica Naglić upraviteljica fondacije Antun Gustav Matoš i Mato Princip, predsjednik upravnog odbora iste fondacije u Beogradu, a ispred Zajednice Hrvata Zemun g. Branko Kajić.

Uz navedene uzvanike, nazočili su i g. Nenad Prokić, savjetnik za humanitarna pitanja pri Veleposlanstvu Suverenog malteškog Reda u Beogradu, te gđa. Karin Traunmüller, zamjenica veleposlanika Republike Austrije u Beogradu.

U zahvalnom govoru, preč. Jozo Duspara je rekao: Radosni smo danas zbog ove proslave 300 godina naše župe. Veliki je to i značajan dan. Davno je bila 1721. godina koju uzimamo kao godinu kada je ova župa u Zemunu poslije odlaska Turaka počela egzistirati. Netko bi možda rekao pa što? Ima puno proslava i godišnjica koje su važne u raznim segmentima života pa ih ljudi ne slave niti ih se često spominju.

Međutim vrijeme kada je ova župa osnovana ili obnovljena bilo je rađanje župe iz pepela, bilo je početak pastoralne aktivnosti koju su ovdje započeli kao misionari franjevci Kapucini. Od te godine u ovoj župi se redovito vode matice kojih do sada ima osamnaest samo krštenih, a gdje su ostale. Našu najstariju knjigu danas čuva arhiv grada Beograda i s njome se često hvale da posjeduju upravo nju kao najstariji dokument.

Kroz povijest ove slavne župe smijenjivali su se mnogi svećenici koji su ostavljali pečat – svoj kao i njihovih vjernika i kao potvrde generacija koje su izgrađivale ovu župu. Župa Zemun je ostavila veoma važan pečat ovome gradu.

Danas se želim sa zahvalnošću sjetiti svojih predšasnika. Jedan od njih je Adam Butner koji je uveo u župu redovitu pashu. Za potrebe svojih vjernika napisao je njemačko–turski riječnik koji se srećom i danas čuva. Tu je Tomo Miklaušić graditelj crkve u vremenu od 1785.–1795. Tu je i Alojzije Vincetić veoma ugledan svećenik za svoje doba, tu je Vilim Korajac pjesnik koji danas leži na našem groblju nažalost s polurazrušenim spomenikom. Ovdje je kao kapelan djelovao Ilija Okrugić, pjesnik i graditelj Tekijskog svetišta. Također, danas se, s poštovanjem, želim spomenuti i trojice svojih predšasnika: Adama Žabarovića, Đuke Marića i Antuna Kolarevića. Svi su oni ugledni svećenici i svi su izuzetno doprinijeli razvoju župe a svaki je na poseban način odgovarao izazovima vremena u kojem su živjeli i djelovali. S poštovanjem se možemo sjetiti i mnogih veoma vrijednih laika, kulturnih radnika, koji su gradili i davali izgled našem gradu Zemunu s kojim se danas Zemunci ponose. Ova zajednica je iz svoje sredine, u novije vrijeme, iznjedrila četvoricu svećenika a jedan od njih je danas s nama – dr. Nikola Škalabrin, profesor kojega na posebni način pozdravljam.

Crkva u Zemunu je imala i svoje rane, posebno nakon drugog svjetskog rata kada su mnogi nedužni Zemunci stradali, iako nisu bili krivi nizašto. Također, odlazak Njemačke zajednice iz Zemuna bio je za Crkvu u Zemunu veoma stresan što se osjeća i danas. Njihova crkva sv. Vendelina je porušena a njihova imovina nepravedno oduzeta.

I ovo novije vrijeme najnovijeg rata devedesetih je i te kako utjecalo na današnji izgled župe Zemun. Mnogi njeni pripadnici su morali napustiti svoje domove jer ili su protjerani ili su zbog straha sami otišli.

No župa i danas živi i nadam se da će i u buduće živjeti. Kroz vrijeme moga djelovanja u ovoj župi nastojao sam, na različite načine, doprinositi da župa Zemun djeluje kao kohezioni faktor ovoga grada pazeći da izgrađujem kod svojih vjernika osjećaj pripadnosti Narodu iz kojega potiču, da doprinose svojim radom i ponašanjem da miran suživot u ovom Gradu bude važan čimbenik našeg života, zasnovan iz različitosti nacija, kultura i vjera. U tom kontekstu dugi niz godina proslavom Dana državnosti Republike Hrvatske kao i ekumenskim susretima zborova crkvenog pjevanja htio sam doprinijeti razumijevanju  i poručiti, imamo svoje različitosti, ali sve to može doprinijeti ispravnom i boljem shvaćanju da možemo i trebamo živjeti zajedno i doprinositi sa svojom različitosti napretku ovoga Grada i ove Države. U tom kontekstu sam današnjoj proslavi izabrao moto u slijedećoj rečenici Evanđelja: “I slavu koju si ti dao meni, ja dadoh njima da budu jedno kao što smo mi jedno...“

Ulazeći u četvrto stoljeće djelovanja naše župe stoje pred nama veliki izazovi u daljnjem obnavljanju naše zajednice u aktivnostima koji će doprinijeti da ova zajednica raste. Danas sam veoma sretan što nas je posjetio Nadbiskup đakovačko–osječki, msgr. dr. Đuro Hranić, kao i pomoćni biskup msgr. Ivan Ćurić, koji su došli da zajedno s msgr. Ilijom Janjićem, biskupom kotorskim u miru, a mojim prijateljem i našim Srijemskim biskupom ordinarijem, msgr. Đurom Gašparovićem podrže našu zajednicu i sve Vas, dragi vjernici i prijatelji, oni žele kao i ja osobno da nastavimo svoj život i rad u duhu Ljubavi i mira, te poštujući sve ljude oko sebe. Hvala im za zajedništvo koje su nam priuštili, a osobno smatram da je njihov dolazak na ovu svečanost i meni čast i priznanje za mojih šesnaest godina rada i djelovanja u Zemunu, rekao je preč. Jozo Duspara.

Na koncu euharistijskog slavlja podijeljeni su darovi gostima, a zatim je mons. Simon Piter, tajnik Nuncijature Svete Stolice u Beogradu uručio je župniku i župi posebno priznanje dodijelivši plaketu priznanja upućenu od pape Franje, što je prihvaćeno s oduševljenjem.

Slavlje proslave 300 godina obnove župe nastavljeno je u dvorištu druženjem sa župljanima i gostima, te objedom u restoranu Stara carinarnica u Zemunu.

Za vrijeme večere, čestitajući obljetnicu, vjernicima se biranim riječima obratio msgr. dr. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko–osječki.

U svojoj čestitci je rekao: mi danas obilježavamo 300 godina ove župe, ali ne da bi se povlačili u svoju slavnu prošlost i duboko korijenje, nego obilježavamo 300 godina da bi iz te prošlosti kao i snažnog korijenja rasli u budućnost. I upravo vam to želim, da možete rasti u budućnost.

Druga stvar koju želim istaknuti je da je župna zajednica, po svojoj naravi, kao fontana. A na drugom Vatikanskom saboru je korištena slika da je župna zajednica poput seoskog zdenca na kojega dolaze svi piti. I tu, na tom zdencu, susreću živu vodu – Isusa Krista. U Euharistiji se susrećemo i hranimo Kristovim Tijelom i Krvlju da bi smo doista mogli biti jedno, da bismo bili braća i sestre. Taj zdenac dopušta da se k njemu dođe i približe i oni koji su tu i oni koji slučajno prolaze i oni koji traže, ali to je mjesto koje je otvoreno za sve. Župna zajednica i danas mora biti mjesto koje je otvoreno za sve koji imaju misionarsku dimenziju da Isusa Krista koji je izvor žive vode ponudi svakome. Papa Ivan Pavao II., u svom pismu trećem milenijumu kaže da je „župa dom i škola zajedništva”. Meni se čini da upravo to ostvaruje i ova zajednica, ovdje u dijaspori. Da je ona dom i škola zajedništva za vas mnoge koji tražite Isusa Krista, koji dolazite u župnu zajednicu i da tu svatko smije biti osoba, da dolazi sa svojim pitanjima, da dolazi sa svojim osobnim problemima, sumnjama u vjeri. Ali da tu svatko smije biti ono što on jest, osoba sa svojim imenom i prezimenom, sa svojom povješću koja je tu prihvaćena i koja je tu uistinu voljena itd. To su zadaće koje stoje i pred ovom župnom zajednicom.

Za nas kršćane vrijedi zajedništvo, ljubav. Mi jedni druge trebamo, mi smo svi izašli iz stabla koje se zove Isus Krist, svi se pojimo na istom zdencu koji je Isus Krist i što se više njemu približavamo što smo više jedno s njime u Euharistiji i po Euharistiji i mi postajemo jedno i zato u našim ekumenskim nastojanjima vazda izričemo želju da možemo svi zajedno slaviti Euharistiju i možemo svi blagovati s istoga euharistiskog Stola i na taj način očitovati naše puno zajedništvo. Dakle, mi zajedno s ostalim  kršćanima s Pravoslavnima, s Evangelicima i s drugim kršćanima koji žive. Mi Katolici mislimo da trebamo dijeliti iskustvo zajedništva i ljubavi i biti dom i škola zajedništva. Svi skupa i na taj način po tome što se međusobno volimo, doživljavamo kako smo jedni bez drugih u stvari siromašni. Mi, time što smo otvoreni za druge, dopuštamo da nam drugi pomogne da imamo šire poglede i sagledavamo stvarnost cijelovitije i da možemo kroz to zajedništvo obogaćujući se međusobno i uprisutnjivati i svjedočiti Isusa, poručio je msgr. Đuro Hranić

Svečanoj proslavi 300 godina obnove župe Zemun predhodio je koncert združenog zbora Sveta Cecilija i Hrvatskog pjevačkog zbora Odjek iz Zemuna koji su svoje znanje i ljubav prema župi i u čast godišnjice izveli u nedjelju 12. rujna 2021. Uoči samog dana proslave, u subotu, 18. rujna 2021., održan je simpozij o povijesnom prikazu župe kroz 300 godina. Simpozij je bio veoma posjećen.

Teme su obradili i prezentirali:

– gđa. Tanja Grličić,

– gđa. Milica Spasić koja je pripremila materijala iz raznih arhiva,

– Prof. dr. sc. Nikola Škalabrin, umirovljeni profesor crkvenog parava iz Đakova koji je obradio status Njemačke zajednice u ovoj župi, gradnju crkve sv. Vendelina, njihov odlazak i na kraju rušenje njihove crkve 1957. godine, iako je prošlo dvanaest godina od završetka drugog svjetskog rata.

– preč. Jozo Duspara  je obradio i prezentirao vrijeme nakon Drugog svijetskog rata  kroz trojicu župnika – Mons. Adama Žabarovića, Dr. Đuku Marića i Mr. Antuna Kolarevića.

Tekst: Petar Dujić/Ivica Zrno

Fotografije: Petar Dujić