ZEMUN (TU) - Blagdan Marije Pomoćnice kršćana poseban je dan za župu "Uznesenja Blažene Djevice Marije" u Zemunu. Zemunska Gospa, kako je s ponosom nazivaju i časte zemunski vjernici katolici a koja se obilježava 24. svibnja, zaštitnica je ovoga grada i župe.
ZEMUN (TU) - Blagdan Marije Pomoćnice kršćana poseban je dan za župu "Uznesenja Blažene Djevice Marije" u Zemunu. Zemunska Gospa, kako je s ponosom nazivaju i časte zemunski vjernici katolici a koja se obilježava 24. svibnja, zaštitnica je ovoga grada i župe. Podsjetimo se da je to blagdan Marije Pomoćnice kršćana koji je papa Pio VII. od 1815. godine unio u kalendar zahvalan Gospi za svoje oslobođenje iz zatvora cara Napoleona. Čudesni je to bio pothvat, jer Gospa ne napušta one koji se njoj utječu. No, još prije stotinu godina od toga događaja započeli su zemunski katolici 24. svibnja 1717. godine častiti Blaženu Djevicu Mariju, Pomoćnicu kršćana kao Zemunsku Gospu, zahvalni za izlazak iz ropstva na slobodu odlaskom Turaka iz Zemuna. Od tada se grad Zemun, oslobođen tereta nametnutnog od strane Turskih osvajača, počeo obnavljati i širiti. Tada je, pod okriljem Marije Pomoćnice kršćana, započela obnova crkava i kršćanskog života čiji napredak je do tada bio onemogućen. I danas, župljani Zemuna, kao i niz godina unazad, nakon krunice i litanija, svečanom svetom euharistijom, slave ovaj blagdan.
Svečanu misu je predvodio biskup srijemski Đuro Gašparović u koncelebraciji s domaćim župnikom i dekanom Jozom Dusparom, preč. Stjepanom Klaićem, župnikom u Inđiji, preč. Markom Kljajićem, župnikom u Novom Beogradu i župnim upraviteljem u Surčinu, vlč. Dušanom Milekićem, župnikom u Novim Banovcima, vlč. Stjepanom Barišićem, župnikom u Petrovaradinu 2, fra Željkom Paurićem, gvardijanom OFM samostana u Zemunu, vlč. Petrom Dutka, gkt. župnikom u Inđiji i o. Alojz Letonja, župnik u Beogradu.
Biskup je homiliju započeo riječima da su se nazočni vjernici okupili oko Djevice i Majke Marije Pomoćnice kršćana i Zemunske Gospe s iskrenim molitvenim raspoloženjem, onako kako je Crkva činila od svog početka, moleći za dar Duha Svetoga, da tom snagom bude vjerna, hrabra i sveta. Ostvaruju se i sada događaji da “svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama i Marijom, majkom Isusovom.” (Dj 1,14). „Evanđelja nam približavaju Mariju i njezin duhovni život, nastavio je biskup, u vrlo važnom trenutku njezina života. Kod Navještenja primila je ona nesvakidašnju i nepojmljivu vijest - da će postati Majka Sina Božjega. 'Evo, začet ćeš i roditi Sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.' (Lk 1,31). A ona je na to odgovorila: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj!' (Lk 1,38). U potpunosti je povjerovala Bogu. Potpuno se stavila na raspolaganje Gospodinu da bi se po njoj ostvario njegov plan otkupljenja čovjeka. Zadivljuje nas Marijino ponašanje. Ona se ne zatvara u sebe. Njezino razmatranje tog velikog Otajstva Isusa kojeg nosi u sebi i kojem počinje služiti, privodi je drugom čovjeku koji treba pomoć. Odlazi svojoj rođakinji Elizabeti, koja, iako u poodmakloj dobi, također čeka dijete Ivana. U Kani Galilejskoj zagovara kod Isusa domaćine u nevolji. Nakon smrti i uskrsnuća Isusova, postaje Majkom Crkve. Na taj način ostvarila je oporuku Svoga Sina koji joj je pod križem rekao: 'Ženo! Evo ti sina!', a apostolu Ivanu: 'Evo ti Majke.' (Iv 19, 26-27). Povijest Crkve koja traje već više od dvije tisuće godina, ujedno je i povijest posebne prisutnosti Majke Božje u životu, trpljenju i nadi velike zajednice učenika raspetog i uskrslog Gospodina.“
Zatim je Gašparović naglasio ulogu Marije kao Pomoćnice kršćana i rekao da je Marija naša majka koja je materinski prisutna u mnogostrukim i vrlo složenim problemima što danas prate život pojedinca, obitelji i naroda. Ona je pomoćnica kršćanskog puka koji je u neprestanoj borbi između dobra i zla. Marija vjernike podržava da ne padnu, i ako padnu, da se pridignu. Ona vjernicima pomaže da u teškim trenucima ne izgube vjeru. „Mi vjernici u ovom našem vremenu, potakao je biskup, produbimo svoju vjeru razmišljajući o vjeri službenice Gospodnje, da poput Marije imamo povjerenja u Boga, da darujemo Krista mirotvorca i voditelja povijesti jedni drugima, da aktivno utječemo na promjenu svijeta, da to bude uistinu bolji svijet, svijet vjere i povjerenja u Boga i čovjeka, svijet istinskog mira u istini, pravednosti i slobodi za sve ljude i narode. Kriza vjere često zahvaća bogate i siromašne; djecu, mlade i stare; naše obitelji; bolesnike. Možda i naša vjera dolazi u krizu. Isus je znao što znači vjera i nevjera za čovjeka pojedinca i za čitave zajednice pa ga je nedostatak vjere kod ljudi duboko pogađao. One, koji su ga molili za pomoć, nerijetko je pitao imaju li vjere ili vjeruju li da on to može učiniti. Jer gdje nema vjere ni Bog ne može pomoći. Bog se ne nameće, nego se daruje. On se darovao i svome gradu Jeruzalemu, ali ga je Jeruzalem odbacio zbog svoje nevjere. Zato je Isus zaplakao nad njim i njegovom sudbinom.“
Na koncu je predvoditelj slavlja zaključio: „Okupljeni oko Marije, Majke i Zemunske Gospe, u ovoj crkvi njoj posvećenoj, mi danas molimo za duhovnu obnovu Crkve, svijeta, biskupije, župe, obitelji i svakog pojedinog vjernika. Ovdje smo u duhu molitve da procvjeta snažna ljubav prema Bogu i bližnjemu. Kristovi učenici, a to smo svi mi, neka promiču pravdu i mir, neka se naviješta Radosna vijest svim ljudima, a malenima i odbačenima neka Majka Crkva iskaže svoju naklonu ljubav.“
U zaista prepunoj crkvi, svečanom ugođaju je doprinio zbor "Svete Cecilije" dobro poznatim marijanskim pjesmama. Na koncu slavlja prečasni Duspara je zahvalio biskupu i svećenicima, župljanima i gostima kao i pjevačkom zboru koji je uveličao ovo euharistijsko slavlje kao i sestri Ozani koja je i ovoga puta prelijepo okitila crkvu. Nakon pjesme „himne“ Zemunskoj Gospi župnik je nazočne pozvao da nastave druženje u crkvenom dvorištu uz domjenak.
Tomislav Mađarević
Tomislav Mađarević
