Dajući sebe, dobivamo puno više

RUMA (TU) - „Imamo puno starih, bolesnih, usamljenih ljudi i važno je da se u svakoj župi  napravi baza podataka kako bi znali kome treba pomoći. Volonteri su vrlo zahvalne osobe i oni mogu puno učiniti u humanom radu. Koliko su oni spremni pomoći ljudima u potrebi, vidi se u njihovom ophođenju jednih prema drugima, jer Caritas je ljubav“, istaknuo je mons. Jozo Duspara.

Više od 100 Caritasovih volontera okupilo se 16. rujna u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi na godišnjem susretu. Susret se organizira na godišnjoj razini u jednoj od župa Srijemske biskupije s ciljem senzibiliranja vjernika, o vrijednosti i veličini karitativnog djelovanja i predstavljanju aktualnih projekata Caritasa. Zbog epidemije korona virusa susreti nisu održavani tri godine, ali to nije utjecalo na brojne karitativne aktivnosti. Opći zaključak je da je Caritas zbog brojnih realiziranih projekata u prethodnom razdoblju,  postao vidljiviji široj društvenoj zajednici ali da postoji potreba za većim brojem mladih volontera.

Uspješan rad i bolja vidljivost

Susret je počeo okupljanjem volontera u prostorijama župe u Rumi i nastavljen uvodnom molitvom te uvodom u susret. Duhovni nagovor dao je vlč. Berislav Petrović župnik u Novom Slankamenu, nakon čega je uslijedilo predavanje vlč. Ištvana Dobaia. O volonterstvu i Caritasu govorio je preč. Jozo Duspara direktor biskupijskog Caritasa Srem. Volonterima su predstavljeni rad i aktualni projekti u Caritasu Srijemske biskupije i Caritasu Sveta Anastazija iz Srijemske Mitrovice nakon čega je održana sveta misa. Monsinjor Joza Duspara zahvalio se domaćinima iz Rume,  generalnom vikaru Srijemske biskupije i župniku u Rumi vlč. Josipu Ivešiću te župnicima i volonterima iz Srijema, istakavši da je Caritas tijekom dugogodišnjeg rada posebno u teškim vremenima, kvalitetno prezentirao svoju ideju, pomažući ljudima u potrebi.

„Caritas je kroz svoje djelovanje postao vidljiv kako u Srijemu, tako i u cijeloj Srbiji. Kada sam postao direktor Caritasa prije više od 20 godina, zacrtao sam kao plan kako Caritas učiniti vidljivim i njegovu ideju učiniti dostupnom  ljudima. Drago mi je da smo u tome uspjeli. U ratu je obnovljen rad  Caritasa. Tada je pružena pomoć mnogim ljudima u potrebi, ali i u drugim izvanrednim situacijama. Veoma je važno naglasiti rad župnog Caritasa i njegovih volontera. Naše župe nisu velike, ali ako ima i samo dvije osobe, već smo postigli nešto.  Na susretu se okupilo više od 100 volontera i to je lijepa brojka. Ima duplo više volontera i to je dobar broj za župe posebno za one u kojima imamo potreba. Imamo puno starih, bolesnih, usamljenih ljudi i važno je da se u svakoj župi  napravi baza podataka kako bi znali kome treba pomoći. Volonteri su vrlo zahvalne osobe i oni mogu puno učiniti u humanom radu. Koliko su oni spremni pomoći ljudima u potrebi, vidi se u njihovom ophođenju jednih prema drugima, jer Caritas je ljubav“, istaknuo je mons. Duspara.

Volontiranje u potrebi

O aktualnim projektima govorili su Sara Žurovski karitativna savjetnica Srijemske biskupije i Kristina Dragišić koordinator Caritasa Sveta Anastazija iz Srijemske Mitrovice. Petar Dujić koordinator Caritasa Srijemske biskupije govorio je o do sada realiziranim projektima što je uvelike pridonijeli boljoj vidljivosti Caritasa u širim društvenim krugovima.

„Projekt Caritasa Migrantska kriza jedan je veliki projekt u kome se prepoznaje njegova vidljivost. Realizirani su i brojni drugi projekti u kojima su volonteri  sudjelovali, neki kroz pomoć migrantima, neki kroz pomoć lokalnom stanovništvu i migrantima kroz druge projekte. Bili su i drugi podprojekti koji su pomagali stanovništvo pogotovo u Šidu. Pomoć se sastojala u raznim vaučerima za hranu, za kupovinu proizvoda u poljoprivrednim ljekarnama te su omogućene i dvije velike donacije Domu zdravlja u Šidu i Općoj bolnici u Srijemskoj Mitrovici. Također,  projekt za mlade YourJob postao je vidljiv u zadnjih šest godina .Volontera ima ali mislim da treba da nam bude cilj da više aktivirimo mlade i kod njih probudimo želju za volontiranje“, istaknuo je Dujić i pozvao mlade iz Srijema koji imaju slobodnog vremena i željeli bi pomoći ljudima u potrebi, da se jave svojim župnicima ili na meil adresu Caritasa Srem kako bi organizirali svoj rad u župama.

Ispunjenost osjećajem davanja

Ivka Nađ iz Zemuna ispričala je nazočnima svoja iskustva u radu Caritasa. Aktivna je u Caritasu Srem od 2000. godine, u području kućne njege: „Bila sam među prvim volonterima. Prikupili smo ljude u potrebi u Srijemu i odredili tko će biti naši korisnici. Kućna njega koju je tada financiralo Caritas Bolzano-Bressanone, postojala je tada u Zemunu, Srijemskoj Mitrovici, Šidu i Rumi. U to vrijeme postojala je direktna pomoć Caritasa. Nije bilo plaće, nego smo mogli direktno pomagati i davati“, istaknula je Nađ i dodala da je na volontiranje motivirana vjerom koju živi i željom za duhovnim rastom.

„Idem redovito na svete mise. Često molim devetnice i dosta sam posvećena molitvi. Od malih nogu imam veliki osjećaj za karitativni rad. Osjećaj kada mogu pomoći drugima me ispunjava i veseli. Animiram ljude oko sebe moje drugarice i svoje ukućane da pomažu drugima. Ako su u mogućnosti i imaju više od onoga što im treba, da dio daju ljudima u potrebi. Davanje vremena i davanje materijalnog je jako važno. Zadovoljna sam što sam uspjela prenijeti svoja iskustva drugima i što su oni to prihvatili“.

Ispunjenje zbog sreće drugih

Magdalena Pavlović animator je na projektu za migrante već osam godina. Radi s migrantima u prihvatnom centru Principovac. „Od malena sam imala želju pomagati ljudima. Uvijek bih osjećala radost kad bih nekome pomagala. Otišla sam u Afriku prije nego što sam počela raditi za Caritas. Tamo sam provela mjesec dana. Kada sam krenula u Tanzaniju, imala sam želju pomoći ljudima koji tamo žive. Tamo sam shvatila da sam više dobila nego što sam dala.  Zahvalnost i osmijesi tih ljudi i njihova sreća, pomogli su mi razumjeti da mi u Srbiji, koliko god  mislili da se loše živi, imamo više nego dovoljno. Shvatila sam da često uzimamo zdravo za gotovo te da često nismo  svjesni koliko toga imamo“, rekla nam je Magdalena.

Po povratku u Šid bilo joj je čudno kada je ugledala „rijeku“ ljudi koji su tada prolazili kroz grad krećući se prema  Hrvatskoj. „Tada sam osjetila želju da im pomognem. Petar Dujić došao je u to vrijeme s mons. Dusparom našem župniku Bošnjakoviću da ga pitaju da li ima netko tko bi mogao raditi s migrantima. Tada me je župnik predložio za taj posao i ja sam sa zadovoljstvom pristala. Kada sam se zapošljavala, plaća mi nije bila prioritet, nego želja da pomognem drugima. U početku mi je posao bio pomagati im oko hrane i higijene. Kada su se zatvorile granice Europske unije, prešli smo na njihovu animaciju. Imamo radionice za izradu nakita i dekupaža, a i oni imaju mogućnost da iskažu svoju želju da nešto rade. Zatim imamo IT kutak koji se sastoji od korištenja prijenosnih računala gdje mogu provoditi svoje vrijeme u nekim društvenim igrama. Organiziramo sate srpskog i engleskog jezika, imamo šivaću radionicu gdje oni izrađuju sve što im je potrebno za boravak u kampu. Osjećam se zadovoljnija kada znam da sam nekoga učinila sretnim. Pošto su oni na proputovanju i dosta im je teško i često budu i depresivni i tužni, drago mi je kada im mogu uljepšati trenutak života. Osjećam se zadovoljnija kada znam da sam nekoga učinila sretnim. Mislim da kada dajemo i pružamo nešto od sebe,  mnogo i dobijamo“.

Susret volontera Caritasa Srijemske biskupije financijski je omogućio Caritas Hrvatske.

S.D.