Svečanim misnim slavljem u Rumi svetkovina Svetog Josipa proslavljena je i kao dan hrvatske zajednice u Republici Srbiji

RUMA (TU) - Jedan od četiri blagdana koje hrvatska zajednica slavi u Srbiji imao je za cilj i podsjećanje da zajedništvo i ustrajnost po ugledu na sv. Josipa čuvaju vjerski, nacionalni i kulturni identitet. Sveti Josip zaštitnik je hrvatskoga naroda još od lipnja 1687. godine, a 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef sv. Josipa, djelo kipara Šime Vulasa.

I u rumskoj crkvi,  na stupu pored oltara sv. Ivana Nepomuka, nalazi se kip ovoga sveca, predstavljenog „upravo onako kako ga ikonografija prikazuje, sa ljiljanom u ruci i sa malim djetetom Isusom, Sinom Božjim, koji mu je bio povjeren da mu kao otac bude uzorom i koji će se brinuti za njega dok ne stasa do one punine ljudske i na posletku do božanske svetosti, rekao je župnik rumski, preč. Josip Ivešić, na početku homilije u kojoj je govorio o sv. Josipu i kao o čovjeku koji šuti, jer u Svetome pismu nemamo zapisanu niti jednu jedinu njegovu riječ ili rečenicu. Čak ni u današnjem Evanđelju, Josip ne govori sinu, već Marija.

Htio bih da Josipovu šutnju sagledamo iz jednog drugoga ugla, čisto praktičnog. Čovjek ne može u isto vrijeme i govoriti i slušati. Da bismo mogli dobro čuti, da bismo mogli dobro osluhnuti, važno je da znamo šutjeti. Josip je čovjek koji je znao šutjeti. On je slušao Mariju, Isusa, ljude koji su dolazili u njegovu radionicu i tolike druge, i što je najvažnije – Josip je osluškivao i slušao Boga i njegovu riječ i njegovo obraćanje. A to je drugo što želim kazati o ovome svecu – Josip je čovjek koji sanja. Ali nije sanjar, nego vizionar. Nije zanesenjak koji se zanosi snovima koji se nikada neće ostvariti. Josip ne sanjari, on sanja, on ima viziju. Njemu Bog progovara u snu. Da Josip nije bio čovjek koji sanja, ne bi mogao prihvatiti sve ono što se od njega tražilo. Da se oslonio samo na vlastita iskustva, već sama činjenica da Isus nije njegov sin, bila bi veliki problem, ali za vizionara koji vjeruje da Bog djeluje u njegovom životu, da zajedno sa Bogom sanja, itekako je sve moguće prihvatiti i razumjeti. Zatim dolazimo i do onog trećega važnog za sv. Josipa,“ nastavio je župnik, „Josip je i čovjek koji radi. Častimo ga i kao zaručnika BDM i kao radnika. On nije samo netko tko šuti, sluša i sanja, nego ko radi i ostvaruje svoje snove. Zato je važno da i u naše vrijeme postoje takvi ljudi. Potrebni su u našem društvu, našoj okolini, u cijelome svijetu. Zato je važno da molimo Gospodina da nam sv. Josip bude zagovornikom i uzorom, osobito očevima, koji slave danas svoj dan i koji su uzorom svojoj djeci osobito u kršćanskom životu, ali i općenito ljudskom.“

Podsjetio je pri koncu homilije da je sv. Josip više stoljeća i zaštitnik Hrvatske, te zajednice Hrvata u Republici Srbiji i stoga je pozdravio na osobit način goste – gospodina Denisa Lipozenčića, člana Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća, zatim predstavnike društvenih struktura, predstavnike i članove HKPD „Matija Gubec“, kao i predstavnike medija, Suzanu Darabašić iz Hrvatske riječi, i sve druge drage goste i na koncu i svoje župljane, moleći zagovor sv. Josipa za sve kršćane, koji će, poput njega, umeti i slušati i sanjati i raditi.

Pjevanje pod misom animirao je župni zbor Uzvišenja sv. Križa. Nakon misnog slavlja svi nazočni su se okupili u pastoralnom centru župe kako bi nastavili zajedništvo i druženje, a najprije – pjesmom i malim darom čestitali su svom župniku imendan, poželevši mu zagovor i zaštitu njegovog Nebeskog zaštitnika.

Milena Mikolaci