Dok živimo, živjet će i naša sjećanja

ČEPIN (TU) - „Bili smo mala brižna zajednica. Živjeli smo jedni za druge, međusobno si pomagali i tako je ostalo i danas. Jedinstveni smo i složni u svojoj nakani  da obnovimo našu župnu crkvu. Nisam se nadala da ćemo uspjeti prikupiti sredstva za prvu fazu obnove, ali uspijeli smo. Bili su to veliki financijski izdaci ali uspjeli smo dobiti potporu i od jedne i od druge države. Kukujevčani su zainteresirani da se  crkva obnovi  i optimistična sam da ćemo uspjeti sakupiti sredstva i za drugu fazu obnove“, istaknula je Tatjana Rigo.

Brojni Kukujevčani raseljeni diljem Hrvatske i svijeta, okupili su se  2. rujna u Čepinu na tradicinalnom susretu. Susret Kukujevčana organizirala je Zavičajna kulturna udruga Kukujevci na čelu s predsjednicom Tatjanom Rigo, koja je ponovno dobila podršku članova udruge i  reizabrana na tu dužnost. Skup je počeo svetom misom u crkvi Prevetog Trojstva Čepinu koju je predvodio šidski župnik preč. Nikica Bošnjaković, a nastavljen tradicionalnom nogometnom utakmicom veterana nogometnih klubova iz Kukujevaca i Gibarca. Druženje se potom nastavilo u Hrvatskom domu u Čepinu gdje je organizirana večera i zabava. Bila je to ujedno i donatorska večer, jer  mnogi Kukujevčani sudjeluju u prikupljanju sredstava za obnovu svoje župne crkve u Kukujevcima, gdje se trenutno završava prva faza obnove.

Zahvalnost donatorima

Za sve donatore koji su do sada darivali župnu crkvu Presvetog Trojstva u Kukujevcima, zavjetnu kapelu Gospi u polju, uređenje groblja, za Ministarstvo kulture Republike Srbije preko nadbiskupa đakovačko-osječkog metropolita u miru Marina Srakića, đakovačkog nadbiskupa i metropolita Đure Hranića, srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića i srijemskog biskupa koadjutora Fabijana Svaline i Općine Šid, koji su dali veliki doprinos u obnovi crkve, prikazana je sveta misa u crkvi Presvetog Trojstva u Čepinu.

„Neka Isus Krist koji je umro za sve nas, pomogne i uzme kao iskreni dar novčani prilog ili prilog molitve, koji se daje za život Kukujevčana kako u svijetu, tako i u Kukujevcima i spomen vašim pokojnima na groblju. Sjećanja bole. Ali unatoč svemu, stvorili ste nešto novo. Neki duplo, neki troduplo, a neki mnogo više nego što je bilo u Kukujevcima. I to  je božji blagoslov. „Valjaš slugo dobri i vjerni jer nisi lijen, nego si naučio stvarati“. Samo nebo i vječnost kriju odgovore na mnogo toga nama nejasnoga, ali je činjenica da je kukujevački vrijedni poljoprivredni duh, ostao  gdje god danas živite“, istaknuo je preč. Bošnjaković.

Susret pun emocija i zagrljaja

Opuštajući ali ne manje važan dio susreta, bila je nogometna utakmica veterana nogometnih klubova iz Kukujevaca i Gibarca. Utakmica je prošla u prijateljskom odmjeravanju snaga, a završila je prijateljskim rezultatom 2:2.

„Na susretu je uvijek veliki broj Kukujevčana, ove godine posebno. Na ovogodišnjem susretu su ljudi koji su došli prvi put poslije 30 godina. Mnogo je zagrljaja i suza radosnica i uvijek je lijepo vidjeti tu našu sreću i zajedništvo“, kaže Tatjana Rigo i dodaje: „ Kukujevčani ma gdje živjeli, a ima nas svuda: u Osijeku, Budimcima, Podravskoj Slatini, Virovitici, Zagrebu, Sisku, Puli, Rijeci, svaki put dođu u velikom broju. Uvijek su raspoloženi dati i financijsku podršku za obnovu crkve. Zanimljivo je da mnogi od njih dovode  svoju djecu, želeći ih upoznati sa svojim zavičajom i kulturom. Dokle god  mi koji smo rođeni u Kukujevcima  to organiziramo, trajat će, jer korijenje vuče. Bili smo mala brižna zajednica, živjeli smo jedni za druge, međusobno si pomagali i tako je ostalo i danas. Jedinstveni smo i složni u svojoj nakani i da obnovimo našu župnu crkvu. Nisam se nadala da ćemo uspjeti prikupiti sredstva za prvu fazu obnove, ali uspijeli smo. Bili su to veliki financijski izdaci ali uspjeli smo dobiti potporu i od jedne i od druge države. Kukujevčani su zainteresirani da se  crkva obnovi  i optimistična sam da ćemo uspjeti sakupiti sredstva i za drugu fazu obnove“.

Optimistični u daljnjem radu

Jelena Dodig tajnica udruge, podsjetila je okupljene što je udruga uradila u prethodnoj godini. Kako je istaknula, osim promicanja kulture i običaje, udruga je dosta toga uradila za radove na crkvi u Kukujevcima.

„Proteklih godina sudjelovali smo u obnovi kapelice Majke Božje u polju, radili na uređenju groblja na čemu je posebno zaslužan Milan Cindrić koji je zdušno organizirao krčenje, uređenje i prikupljanje sredstava za uređenje groblja. Uključivali smo se u nabavku liturgijskih predmeta kako bi obogatili bogoslužje u Kukujevcima. Radili smo na prikupljanju humanitarne pomoći za liječenje mladog Kukujevčana Maria Gajdašića. Najveći zalogaj je obnova naše crkve Presvetog Trojstva.Nastavljamo dalje sa prikupljanjem sredstava. Osigurali smo potporu i od Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Želim da nastavimo s ovom tradicijom okupljanja i drago mi je da ima mladih ljudi. Mi stariji smo emotivno vezani za selo, za naše uspomene i drago mi je da se to polako prenosi i na mlađe. Nadam se da će oni nastaviti i ustrajati u očuvanju svega onoga što smo stekli godinama“.

Preč. Bošnjaković zahvalio se predsjednici udruge što je organizirala donatorsku večer u svrhu završetka prve faze rekonstrukcije župne crkve u Kukujevcima.

„Za mojih 15 godina svećeništva u šidskoj općini, bilo mi je nevjerojatno da 35.000 eura stoje na računu i da dve godine nismo mogli naći izvođača koji će strojnim žbukanjem uraditi toranj. Uz molitvu, uz podršku i razmišljanje, svih nas šta ćemo, pozvao sam Zavod za zaštitu kulture u Srijemskoj Mitrovici koji su nam prijedložili majstora.. Ponude su išle do 160.000 eura a on je pristao raditi  žbukanje i molerske radove za 35.000 eura. Sada su postavljeni aluminijumski prozori i šalukatre na tornju i uskoro počinje krečenje. Nije poanta u novcu. Poanta je u Bogu koji želi činiti ono što je nama nemoguće.On traži našu vjeru i našu molitvu. Vi ste tu, djeca su tu, trojedini Bog je tu i postoji nada da ćemo uspjeti nastaviti i drugu fazu radova na krovu crkve“.

Okupljenim Kukujevčanima obratila se i projektantica i pokretač radova Nevenka Vidić iz Šida, rođena Kukujevčanka.

„Svi mi Kukujevčani u toj crkvi smo kršteni. To me natjeralo na razmišljanje o tome da kada bi svako od nas dao malo i kada bi 15 godina davali po malo, uspjeli bi obnoviti naš spomenik, naše sjećanje, naše postojanje, naše uspomene na sva rodna polja koja su nas hranila, za svu raskoš koju smo imali, za radosne ulice, škole, osmjehe. Jer to je naša obaveza. Toranj u Kukujevcima ima 12 armiranih betonskih stubova, 6 betonskih ploča, novu krovnu kapu od bakarnog lima i sve to na 40 metara visine. Mislim da je početak dobar. Kukujevčani, vi ste živi, vrijedni, radni i čestiti. Zahvaljujem vam se na svemu što ste nam pomogli i nadam se da će nam Bog dati snage da ustrajemo da naš svjetionik sjećanja na naše krštenjei postojanje, obnovimo“, poručila je Vidić.

Život u sjećanjima

U večeri punoj emocija, radosti i veselja zbog ponovnog zajedništva, bila je i Ana Franjković Kukujevčanka koja danas sa svojom obitelji živi u Osijeku. Ona je s nama podijelila uspomene na rodno mjesto.

 „Rođena sam u Kukujevcima i već 31 godinu živim u Osijeku. Došli smo u Hrvatsku 1992. godine, kada i svi Kukujevčanima. U Osijeku smo zamijenili kuću, počeli raditi i tu smo ostali. U Kukujevce ne odlazim često, ali kada odem vidim da je to sada drugo mjesto i nije ono koje sam ostavila. Sve se promijenilo. Kada dođem u Osijek vrate mi se uspomene koje sam ostavila.  Što sam duže ovdje, shvatam da ljudi čine to što ti fali. Nas Kukujevčana u Osijeku i okolini ima priličan broj onih s kojima sam se nekada družila. Kada se sastanemo imamo teme za razgovor. Uglavnom pričamo o tome gdje se tko nastanio, tko je živ, tko je umro... A ovi skupovi asociraju nas na to neko vrijeme, naročito nas starije. Dokle god živimo, živiće i Kukujevci u nama. Naša djeca su bila mala i oni su ovdje završili školovanje, zaposlili se i započeli novi život. Ali imaju želju otići u Kukujevce, vidjeti gdje smo živjeli i posjetiti grobove svojih predaka“.

Osim velikog broja Kukujevčana, na susretu su bili predstavnici Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, predstavnici Zavičajne udruge Gibarac i gosti iz Šida i Kukujevaca. Susret Kukujevčana su financijski pomogli brojni donatori gospodarstvenici iz Hrvatske uz svesrdnu pomoć Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

S.D.