Janko Tombor je hrvatski svećenik, pisac i političar koji je djelovao u Srijemu

MOROVIĆ (TU) - Dvjestota obljetnica od rođenja svećenika, pisca i političara Janka Tombora obilježena je u nedjelju, 26. siječnja, u prostorijama morovićke župe. Program je započeo svetom misom u župnoj crkvi za svećenika Tombora, koju je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina u zajedništvu sa župnikom preč. Nikicom Bošnjakovićem. Župnik je na početku slavlja pozdravio biskupa i goste, te im se zahvalio što su inicirali organiziranje ovog značajnog događaja za Župu sv. Roka, hodočasnika, a i šire. Potom su župljani biskupu uručili darove dobrodošlice.

Biti slika Isusa Krista

Biskup  je u homiliji pozvao okupljene na svjedočenje vjere u sredini u kojoj žive i rade, te kazao: „Koliko god moglo izgledati nemoderno slijediti put Isusovih blaženstava, za nas je najveća sigurnost mudrost slijediti  Krista koji veli: 'Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju; blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.' Ma koliko god to izgledalo nepametno mi ćemo slijediti njegove zapovijedi o praštanju, o ljubavi prema neprijatelju, o poštovanju oca i majke, o tome da prvo tražimo kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, da bi nam sve ostalo bilo nadodano.“

Napomenuo je kako smo svi pozvani osluškivati Božju riječ koja nam je naviještena te dozvoliti da se ta riječ u nama nastani kako bi, po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju i brojne svece kroz čitavu kršćansku povijest, dopustili da nas ta Božja riječ zahvati, te u nama raste i sazrijeva. Tako ćemo postati slika Isusa Krista u vremenima i prilikama u kojima živimo. Uzor nam može biti i sv. Metod „koji je djelovao na ovim našim prostorima, a  duboko smo uvjereni i da njegovi zemni ostaci počivaju ovdje, koji je bio ikona, slika Isusa Krista za svoje vrijeme. A ta slika isijava tu njegovu blizinu, tu njegovu žar i zauzetost do naših dana. Pa i današnji velikan, kojega spominjemo, župnik Janko Tombor, bio je svojevremena slika Isusa Krista po svojoj službi svećeništva koja mu je darovana  i baš u ovoj župi i na ovim prostorima naviještao i svjedočio radosnu vijest. Bio je slika upravo po tome služenju jer je želio približiti riječ Božju svojim suvremenicima.“ Biskup je homiliju zaključio mišlju kako nitko osim nas samih ne može izvršiti ono poslanje koje je Bog svakome od nas dao, zato moramo biti slika Kristova, kako bi nas ljudi prepoznali kao njegovu braću i sestre, te ga poželjeli nasljedovati.

            Program posvećen Janku Tomboru

Na misi su sudjelovali profesori Srednje strukovne škole „Antuna Horvata“ iz Đakova, predvođeni ravnateljem Mirkom Ćurićem, profesorom hrvatskog jezika i književnosti. Oni su nakon svete mise u župnoj kući pripremili program posvećen svećeniku Janku Tomboru.

Na početku programa profesor Ćurić u je u kratkim crtama upoznao okupljene s biografijom ovog svestranog svećenika. Govorio je o njegovom književnom stvaralaštvu, o političkom angažmanu te pročitao i početak njegove najpoznatije priče „Božjak morovićki“. Iznio je i neke zanimljivosti iz njegova života, primjerice da je osim slovačkog (koji mu je bio materinski) i hrvatskog, jako dobro govorio latinski, njemački te mađarski. Mađarskim se toliko dobro služio, da su ga u saboru, gdje je bio zastupnik, uzeli za zapisničara. Bio je i izuzetno glazbeno nadaren, te je mnoge pjesme, koje i danas pjevamo u crkvi na ovim prostorima, upravo on prilagodio i takve zapisao. Ukazao je na značaj Tomborova rada i zalaganja u vrijeme hrvatskog romantizma XIX. stoljeća.

Potom je prikazan dokumentarni film o životu Janka Tombora, nastao povodom stote obljetnice njegove smrti. Film je urađen po scenariju Mirka Ćurića. Režiser, snimatelj i montažer je Zlatko Mesić, a Tombora u filmu igra poznati hrvatski glumac Darko Milas. Okupljeni su se tako upoznali s brojnim pojedinostima iz života ovog značajnog svećenika, čuli su ulomke iz njegovih djela, te uživali u divnim kadrovima Đakova i okolice, gdje je film sniman.

Po završetku filma profesorice Nevenka Kokalović i Marija Katilović su okupljene ponudile slatkim i slanim slovačkim delicijama, koje su izradile sa svojim učenicima u čast svećenika Tomobora, budući da je on po narodnosti bio Slovak.

Čuvati sjećanje na velikane ovih prostora

Biskup je ovaj događaj istaknuo kao značajan za vraćanje u sjećanje važnih osoba koje su djelovale na ovim prostorima, ali su tijekom vremena zaboravljene. „Srijem je obilovao znamenitim osobama, kao što je Janko Tombor, župnik koji je djelovao u Erdeviku, ali isto tako i ovdje u Moroviću i ostavio svoj duboki trag kao književnik i kao političar, a u prvom redu kao svećenik u duhovnome djelovanju za vjernike na ovome prostoru. Svakako da želimo na neki način, čuvajući tu uspomenu, i mi buditi svoje osjećaje duhovnog života, isto tako i duhovnog preporoda, budeći u sebi ono što smo postali po sakramentu krštenja, da ono što je u nama najvrjednije blista onim sjajem kako bi to trebalo i na što nas Evanđelje, a i krsna milost neprestano poziva.“

Mons. Svalina je također napomenuo da je važno svećeniku Tomboru i drugim znamenitim osobama s ovih prostora odati počast postavljanjem spomen-ploča ili na neki sličan način: „Tombor je dao svoj veliki doprinos za Srijem, za Srijemsku biskupiju, koja je tada bila u zajedništvu s Bosankom ili Đakovačkom biskupijom. Da se ne zaboravi, da taj spomen trajno živi u narodu i ovome kraju. Čuli smo danas, bio je Slovak, ali je, kada je došao na ove prostore, prihvatio ovaj narod i ovaj kraj, ovaj zavičaj,  i pisao je i govorio na hrvatskom jeziku. Tu nam je obveza da uspomenu na tog velikana sačuvamo svojevrsnom spomen-pločom, bilo ovdje u Moroviću ili u Erdeviku, gdje je službovao kao župnik i ostavio duboki trag.

Mnogi su velikani na ovome području zaboravljeni, jer su bile takve okolnosti i takva vremena. Hvala Bogu, uvijek ima onih znanstvenika, povjesničara, književnika, koji proučavaju velikane, pa tako zahvaćaju i one koji su živjeli na ovom prostoru. Mi želimo čuvati uspomene na te velike ljude koji su obilježili, ne samo epohu u kojoj su oni živjeli, i ovaj kraj u kojem su djelovali, nego i mnogo šire aspekte nego mi sada možemo dokučiti. Kroz cijelu povijest, kao i u novije vrijeme, ima osoba koje nisu toliko značajne po književnom djelu, ali jesu po nekom drugom djelovanju. Na nama je da te osobe prepoznajemo, da ih iznjedrimo i da čuvamo uspomenu na njih, jer je to jako važno za našu zajednicu i katoličku, ali i nacionalnu. Hvala svima koji se trude sačuvati uspomene na takve osobe. To je zalog i nama da ih u budućnosti i mi prepoznajemo i, čuvajući te uspomene, i mi živimo ono što su oni živjeli.“

Profesor Ćurić istaknuo je koliko je svećenik Janko Tombor značajna povijesna ličnost za ove krajeve, te se zbog toga nikako ne smije prepustiti zaboravu njegovo djelo: „Janko Tombor je službovao u brojnim župama, a ostavio je velik trag na ovom prostoru. Bio je erdevički dekan, župnik u Moroviću, a dok je službovao u ovim krajevima izbran je za zastupnika u Hrvatsko-ugarskom saboru u Pešti. On je bio vrlo značajan, ne samo kao župnik i političar, nego i kao književnik u vrijeme apsolutizma, pogotovo pedesetih i šezdesetih godina XIX. stoljeća. On je spadao među najpoznatije hrvatske književnike. Pisao je pjesme i priče, a njegova najpoznatija priča zbog koje smo zapravo ovdje je 'Božjak morovićki'. To je priča u kojoj on opisuje Morović iz XIII. stoljeća, u vrijeme kada su ovdje bili samostani templara, u vrijeme kada je Morović bio vrlo bitno mjesto zbog svog strateškog položaja. To je jedna romantična priča koja ima određeni zaplet vezan uz tadašnji način izražavanja, koji je morao privući publiku. A zapravo govori o povijesti ovoga prostora.

Tombor je ostvario jednu veliku karijeru i vrlo je bitan kao pripadnik tog jednog naraštaja preporoditelja. Nama je drago što ste nas ugostili ovdje u Moroviću, jer smatramo da je jako bitno upozoriti na takve značajne ljude koji su ostavili velikoga traga. Jer se on zalagao, ne samo za rast hrvatske kulture i književnosti, nego se zalagao, kao zastupnik u saboru, za neke konkretne projekte ovdje: gradnju pruga, melioraciju itd. Tako da je njegov prinos svekolikom životu na ovom prostoru bio jako važan.

Nama je drago da biskup, naš Đakovčanin, Fabijan Svalina, ukazuje koliko su veze tog prostora sa dvije strane granice intenzivne, pogotovo kada se govori o Đakovu, Đakovačkoj biskupiji. Ja mislim da je ovaj prostor toliko povezan i toliko blizak, ne samo po povijesti, nego je on blizak i po tome što je ovdje riječ o potrebi očuvanja hrvatskog jezika i hrvatske kulture, potrebi osviještenja toga da su ovdje tragovi jako duboki. Janko Tombor, kad je došao ovdje, on je zatekao određenu zajednicu, ali je zatekao i određenu povijest. On se bavio upravo time da sačuva tu povijest i da pokaže na temelju povijesti da su Hrvati katolici ovdje punopravan, ravnopravan narod i da trebaju tu ostati i da trebaju biti ponosni što su ovdje, jer su i njihovi preci ovdje živjeli. A mi koji djelujemo danas na kulturnom polju trebamo raditi na tome da se danas to osvijesti. Mislim da je u tom kontekstu Janko Tombor jedan od najvažnijih književnika uopće. Ima cijeli niz stvari zbog kojih je Tombor i danas bitan, a možemo reći da su njegova književna djela i danas živa i vrlo lijepa. To su vrlo zanimljivi tekstovi te ih vrijedi i danas čitati,“ smatra Mirko Ćurić.  

Tko je bio Janko Tombor?

Janko Tombor rođen je u Žilini u Slovačkoj 7. siječnja 1825. godine. Na studiju u Pešti susreo se s Hrvatima i hrvatskom kulturom, te na posljetku dolazi u Đakovo 1846. godine, gdje je dvije godine kasnije zaređen za svećenika. Sve do umirovljenja 1904. godine službovao je kao svećenik u više sela Srijema i Slavonije, a navodi se čak da je osnivač župe Erdevik, u kojoj je djelovao kao župnik.

Bavio se raznovrsnim djelatnostima, od prevodilaštva do skladanja. Ipak najviše se istaknuo kao političar i književnik. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, ali i zastupnik u zajedničkom saboru u Pešti. Svoj književni rad na hrvatskom jeziku započinje 1850. godine objavljivanjem pjesme u „Katoličkom listu“. Objavljivao je i u „Danici“, „Nevenu“ i „Dragoljubu“. Čitalačku publiku svog vremena osvojio je pripovijetkama, čiju je radnju smještao u povijest. Posebnu pozornost čitatelja privukla je pripovijetka „Hajdukova zaručnica“, za koju je dobio nagradu čitatelja „Nevena“. Bio je poznat i priznat pisac u vrijeme hrvatskog književnog romantizam, pedesetih i šezdesetih godina XIX. stoljeća. Umro je u Đakovu 30. siječnja 1911. godine.